Slavonac Hrvoje Jurić je na električnom biciklu obišao svijet. Ovaj put je u novu avanturu krenuo automobilom sa svoja dva psa. Projekt se zove 'Chasing the Light', a ovo je njegova priča...
HRVOJE U NOVOJ AVANTURI
U lovu na polarnu svjetlost: Samo ruksak s foto opremom težak je oko 10 kilograma
Put oko svijeta, za kojeg sam se pripremao tri godine, ostavio je traga. Toliko da po povratku više nisam htio sjesti na bicikl. Zasićenje od pedaliranja, fizički umor ili psihički slom, ne znam koji razlog odabrati. Moguće da je sve troje. Jednostavno sam trebao predah od 8 godina lutanja i uništavanja svog tijela. Nemojte krivo shvatiti, nisam ciljano išao gaziti sebe, takva je bila (ne)prilika. Nije se imalo za više, a htjelo se puno.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:36
Via Adriatica je bila kamen temeljac mojih budućih projekata, pogotovo predzadnji dan tog putovanja kad je “Ena srela Maxa” u Plomin luci. To se jednostavno moralo dogoditi, da nam se putevi spoje i da kroz koji dan poslije krenemo zajedno, kao čopor.
Njihova priča je nešto što nisam ni u svojim mislima mogao skrojiti, a opet, dogodila mi se. Dogodila nam se. I ona, nakon što sam sve ove godine bio sam na cesti odjednom sam krenuo putovati s dva mala mrljavca.
Da se razumijemo, nije tu bilo neke prevelike prilagodbe. Svi troje volimo biti vani, u blatu, prema planini. Što dalje od centra grada, još malo dalje od ljudi. Svi troje se osjećamo kao kod kuće kad kod kuće nismo. I tako je sve krenulo.
“Chasing the Light” projekt, kojem sam glavni cilj stavio “hvatanje” polarne svjetlosti, došao je sam od sebe. Kao ideja vjerojatno je dugo čekao na svjetlo dana, ali s obzirom da mi je sjever Europe poznat i poprilično drag, a ovo dvoje nikad nije bilo gore, vrlo brzo sam cijeli projekt stavio na noge. U ovakvim pothvatima organizacija je sve, a logistika najbitnija.
Više ne mogu biciklom, bar dok Maxa ne naviknem na prikolicu, a ni priroda ovog projekta nije za bicikliranje. Samo ruksak s foto opremom teži oko 10 kilograma! Tako sam dogovorio auto koji će nam biti idealan za ovaj, ali i buduće projekte, preko oglasa kupio krovni šator koji je bio u raspadu (ali sam ga popravio uz pomoć brata i ujaka) i imali smo više manje sve spremno za put.
Kad putujete sa psima, a pod time mislim na duga, višesatna putovanja automobilom, vrlo ja važno da im to ne mijenja standardni bioritam. To znači da pas mora imati ono što inače ima, bar veći dio dana. Tada će i oni biti mirni i onda možete s njima i na kraj svijeta, doslovno.
Naš put do sjevera, točnije Rovaniemija, trajao je nekoliko dana prilikom čega sam posjetio neke drage prijatelje, rasute po cijeloj Europi. Kraj veljače i početak ožujka idealan je za promatranje aurore, ali tu garanciju nitko vam ne može dati, Bitno je pratiti nekoliko stvari, kao što je aktivnost sunčeva vjetra, KP broj, oblake i slično.
Sama aurora veliku pažnju privukla je od davnina, još u starim plemenima Aboridžina koji su auroru smatrali kao poruku poslanu ljudima u obliku baklje na nebu. Danas je to ipak drugačije, kad donekle imamo znanstveno objašnjenje što je aurora i zašto se događa, ali mi nismo znanstvenici.
Moj čopor je ovdje s nekom drugom misijom, a to je napraviti što bolje kadrove aurore, prenijeti ih pratiteljima na društvenim mrežama, a kad i ako to napravimo ostatak vremena planiran je obilazak ostatka Skandinavije, točnije Norveške jer u veljači 2023. planiram ponoviti zimski put do Nordkappa. Naime, to će biti nastavak na “Giant World Tour” projekt, koji je i zamišljen kao veliki test električnih bicikala u što različitijim (i težim) vremenskih uvjetima.
U narednim tekstovima opisat ćemo naš boravak i anegdote vezane za sam put, a sve to popratit će fotografije aurore, prekrasne prirode i dva psa koji, nadam se, žive najbolji pseći život.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
