U goranskom Kuželju više je knjiga nego stanovnika, a posuđuje ih se na - stanici

Već gotovo dvadeset godina u malom Kuželju na hrvatskoj strani Kupe "djeluje" jedna posve neobična knjižnica. Otvorena je, doslovno, non-stop, 24 sata na dan, jer se nalazi unutar otvorene drvene autobusne stanice. U ovo selo, 18 kilometara udaljeno od Delnica, u čijem se sastavu Kuželj i nalazi, autobus više ne dolazi, ali knjige tu i dalje stoje, bilo ljeto ili zima.

POGLEDAJTE VIDEO: 

Štoviše, čujemo od mještana, knjiga je sve više, svakako više od stanovnika. Zimi  je njih dvadesetak, trideset najviše, ali se zato ljeti populacija zna popeti i do tristo ljudi. Dođu iz Slovenije, Francuske i Njemačke, s raznih strana svijeta na koje su se dali trbuhom za kruhom. Osnivača ove neobične knjižnice pronašli smo u Zagrebu. 

- Palo mi je napamet, ima tome već i dvadeset godina, zašto u autobusnu stanicu ne smjestiti neformalnu knjižnicu, nek' ljudi uzmu, posude, pročitaju, vrate. Neki knjigu ne vrate, ali to je rijetkost. Dok je još vozio autobus, znalo je biti i onih koji bi iz autobusa izašli i 'posudili' knjigu, nikad je nisu vratili, ali dobro, njima na dušu... - priča nam Čedomir Rački, osnivač, i prvi donator knjiga ovoj neobičnoj goranskoj knjižnici. Ne samo da ju je opremio prvim fundusom knjiga nego joj je uredio i okoliš, učinio ovo mjesto čarobnim kutkom uz isto tako čarobnu Kupu. 

Gospodin Čedomir nam ne otkriva svoje godine, kaže samo da je rođen prije Drugog svjetskog rata, i u Kuželju je živio kao dijete, a onda su ga školovanje i posao nosili na sve strane, do umirovljeničkih dana u Zagrebu. Građevinar je po struci, vidio je puno terena, ali u Kuželj na svoju starinu rado svraća ljeti. 

- Tako sam, malo po malo, uređivao i opremao knjižnicu, a knjige su donosili i drugi, kao i razne prospekte, svašta tamo ima, knjižnica i raste - smije se gospodin Rački.

Protivno uvriježenom mišljenju da knjigu više nitko neće, kuželjska je mala knjižnica dokaz u suprotno. Ljeti je, dodaje Rački, selo puno Gorana koji žive negdje vani, i drugih vikendaša, pa se više iz knjižnice i "posuđuje". Posudba se ne naplaćuje, nema članarine niti zakasnine, ovo je neformalna knjižnica za duhovnu okrijepu. 

- Je, je, poznata je naša knjižnica! Autobusa više nema, ne vozi, ali u knjižnicu uvijek netko svrati. Nedavno je jedna profesorica tamo ostavila puno svojih knjiga - kaže nam mještanka Kuželja Marija Abramović. Ništa njihovim knjigama ne smeta, pa ni kad snijeg zamete selo. Navikle su knjige na sve, a kako i ne bi, kad su u njima pustolovine još i puno veće.