Tunis: Adrenalinska avantura u pustinji, dobra hrana i smijeh

Iznenadna odluka da idem u Tunis mi je donijela par neprospavanih noći i straha jer su mi ljudi napunili glavu glupostima. Ideš u Tunis? Ajme super, ali pazi na ljude, stalno te povlače na cesti, nije sigurna zemlja, ne smiješ jesti salatu, ne piti piće s ledom, svi koji odu u Tunis imaju probavne smetnje, pazi, pazi... Ispalo je kao da idem u Afganistan.

Nakon samo 2 sata sletjeli smo u Monastir, grad poznat kao mjesto rođenja Habiba Bourguibe, prvog predsjednika Tunisa gdje je i započela je naša tuniška avantura.

Krenuli smo autobusom prema Hammametu, turističkom gradiću poznatom kao tuniški Saint Tropez. Vožnja je bila pomalo neuobičajena jer pravila koja vrijede kod nas, tamo ne postoje, ili možda postoje ali ih se ne pridržavaju. Truba je glavni adut vozača za prestrojavanje.

Neobična naselja i nedovršene kuće, složene bez nekog posebnog reda uz cestu su me neugodno iznenadili. Ispred oronulih lokalnih kafića sjedili su samo muškarci... I tada sam mislila, nisam trebala doći. Ali iz mog razmišljanja me trgnu glas našeg vodiča koji nam je pokušao dočarati Tunis na drugačiji način i s par savjeta mi je pomogao da se opustim i sama doživim zemlju nepreglednih maslinika, plaža, pustinje. Npr. Tunis je treći proizvođač maslinovog ulja na Mediteranu.

Nakon sat vremena vožnje, stigli smo u Yasmine Hammamet, turističku zonu gdje su smješteni lanci hotela, restorani, nepregledne pješčane plaže i naravno, trgovine sa suvenirima.

Osoblje hotela nas je dočekalo sa širokim osmijesima i pozdravom na hrvatskom jeziku i mislim da su nas sve tu kupili. Ne smijem zaboraviti piće dobrodošlice koje smo objeručke prihvatili. Hrana u svim hotelima je bila odlična i prilagođena je turistima. Imaju veliki izbor jela, salata, voća. 

Imali smo i poduku s profesionalnim igračima golfa, a zelenilo golf-terena nas je ugodno iznenadilo jer nije prizor koji se često vidi u Tunisu. 

Večeri koje smo provodili u hotelima bile su rezervirane za druženja uz bazen ili barove gdje se puši šiša ili diskoklubove unutar hotela. Za svakog imaju ponešto. Za one koji žele tulumariti do jutarnjih sati otvoreni su diskoklubovi u kojima gostuju najveće svjetske glazbene zvijezde i DJ-i. 

Cjenka se za sve, pa čak i za kavu u kafiću

Drugi dan smo krenuli prema Tunisu, glavnom gradu istoimene države koji je smješten na jezeru Tunis. Grad je spoj europskog velegrada i tuniške tradicije te raznih kultura, a često ga uspoređuju s Parizom. Avenija Habiba Bourguibe je glavna avenija grada na kojoj se nalazi tuniški "Big Ben", a 1979. godine proglašena je zaštićenim mjestom Svjetske baštine UNESCO-a. Posjetili smo medinu i na početku s oprezom razgledavali šarene trgovinice u kojima se nude suveniri, odjeća s potpisom, torbe, cipele... 

Odlučili smo se iskušati u cjenkanju i bilo je zanimljivo. Prodavači čak i krenu za vama i nude proizvode po cijeni znatno nižoj od prvotne. U tom dijelu grada se cjenka i za kavu i našem oduševljenju nije bilo kraja. Strah i sve negativno s čim sam došla u Tunis su nestali. 

Sve što me se dojmilo - Kartaga, Sahara, fatamorgana

Ručali smo u prekrasnom restoranu u Sidi Bou Saidu, plavo-bijelom gradiću koji još nazivaju i "grad umjetnika" s kojeg puca predivan pogled na Sredozemlje i glavni grad.

Kartaga – antički grad i država na sjevernoj obali Afrike, u današnjem Tunisu nas je posebno oduševila. Sve ono što smo učili iz povijesti bilo je pred nama. Arheološki lokalitet Kartage također se nalazi na popisu Svjetske baštine UNESCO-a.

Nazanimljiviji i najdojmljiviji dio bio je u izlet u Saharu.  Ni višesatna vožnja nije problem ako imate super ekipu s kojom možete tulumariti do ranih jutarnjih sati. Budući da je Tunis islamska država u kojoj se se još dosta drže običaja i tradicije, iznenadili smo se  vidjevši mlade ljude u diskoklubovima koji piju alkohol i zabavljaju se kao i njihovi vršnjaci u ostatku svijeta. 

Mlade Tunižanke, preko dana nose marame koje im nameću roditelji i tradicija, dok se navečer ni po čemu ne razlikuju od turistkinja. Većina roditelja ne zna da im se kćeri zabavljaju na ovakav način jer bi za neke to značilo izgon iz obitelji ili čak smrt ali djevojke ne odustaju i ustrajne su u borbi za svoja prava koja im je Habib Bourguiba dao 60-ih godina. 

U El Jem-u smo posjetili drugi po veličini amfiteatar Rimskog carstva iz 238. godine i krenuli prema Matmati (jedno od najpoznatijih mjesta u Tunisu jer je poslužilo kao scenografija za uvodnu scenu filma ‘Star Wars’). Posjetili smo tradicionalnu berbersku kuću koja je ukopana ispod zemlje i uživali u  tradicionalnom tuniškom ručku, cous-cousu i janjetini, u hotelu sagrađenom u jednoj od takvih kuća. 

Douz, najveća pustinjska oaza nam je otvorio vrata u pustinju. Zalazak sunca u Sahari i jahanje na devi je nešto što se pamti cijeli život, a budući da u Tunisu ništa nije besplatno, uspjeli su nam izvući i zadnji dinar iz džepa na pauzi od jahanja. Na kraju smo se dobro zabavili i neprocjeniv je osjećaj popiti hladnu Coca Colu u Sahari, jahati konja i slikati se s pustinjskom lisicom. 

Na putu prema Touzeru je Chott El Jerid, najveće slano jezero u Sahari poznato po čestim fatamorganama. Preko njega vodi 90 km duga autocesta, a svojim izgledom podsjeća na veliki mjesec te se koristio kao lokacija za snimanje popularnog filma Star Wars. U Chott El Jeridu vode ima samo kada pada kiša, a kada ona ispari, jezero čine pijesak i sol. Upravo zbog tih svojstva jezero se danas koristi i kao solana, a upravo na tom mjestu možete uživati u čestim pojavama fatamorgane. Na nekoliko mjesta prodavači nude i pustinjske ruže, jedan od najljepših suvenira iz Tunisa.

Jeepovima smo krenuli prema oazama Chebika i Tamerza i potom povjerenje dali vozaču Saadu koji nas je poveo na off road vožnju, adrenalinsku avanturu koju bih opet ponovila. Vrištanje, smijeh i pjesma odzvanjali su iz našeg jeepa. Razgledali smo i ostatke scenografije filma Engleski pacijent i Star Trek, doživjeli fatamorganu, plesali u pustinji... 

Nakon adrenalinske avanture u jeepovima uživali smo u domaćim specijalitetima na tradicionalnoj folklornoj večeri gdje smo se odlično zabavili, a ja sam se suočila sa strahom od zmija uz podršku prijatelja. Kairouan predstavlja Sveti grad u kojem su prekrasne džamije. Mnogi muslimani smatraju da je ovaj grad najvažnije vjersko mjesto u sjevernoj Africi, a predivna arhitektura i poseban pogled koji se pruža na bezbrojne minarete opravdavaju ovu tvrdnju.

U Port El Kantaoui-u je završila naša avantura ali zadnju večer nismo htjeli prespavati, kao ni ostale prije, ponovno se tulumarilo do kasno u noć.

Tunis je zemlja u kojoj su svi dobrodošli i koja me oduševila. Super ekipa je pridonijela da nam svaki dan i trenutak ostanu nezaboravni. Veliki pozdrav Tunisu i svim divnim ljudima.