'Pokazali smo da se može manipulirati sa dobi primata tako da im se smanje porcije hrane no ljudi se razlikuju po tome što im je debljanje često prirodnije'.
PREMA ZNANSTVENICIMA
Trebamo li manje jesti kako bi živjeli dulje, ali i s manje bolesti
U restoranu u ne tako dalekoj budućnosti, muškarac i žena su na prvom spoju. Muškarac (33) kaže da je većinu života proveo kao samac i da se sad želi skrasiti i imati obitelj. Žena (52) kaže da je već bila udana, razvedena je i ima djecu u ranim 20-ima. Nije imao pojma da ima toliko godina, izgledala mu je njegovih godina ili mlađa.
Tako budućnost zamišlja Julie Mattison s američkog Nacionalnog instituta za starenje. Ona je za BBC ispričala da predviđa da će uskoro doći vrijeme kad će se kronološka dob mijenjati kao i danas, ali će biološka imati drugačiji vremenski okvir i starenje neće značiti isto što znači sada.
Da smo u tome već napredovali pokazuje i javna američka zdravstvena anketa iz 2014. godine koja kaže da kronične bolesti u SAD-u svakodnevno utječu na 16 posto ljudi u dobi između 50 i 64 godina - dok je tri desetljeća ranije taj postotak bio 23 posto, što pokazuje da su osim što dulje žive ljudi dulje i zdravi.
POGLEDAJTE VIDEO o starenju i njegovim uzrocima:
Pokretanje videa...
02:06
Istraživači diljem svijeta traže formulu za poboljšanje života i produljenje životnog vijeka, a za Mattison i njene kolege odgovor je u promjeni prehrane. Oni vjeruju da je ključ zdravije starosti u smanjenju količine koju pojedemo, i to pristupom koji zovu 'ograničenje kalorija' - dijeta u kojoj je bit u trajnom smanjenju veličine porcija što se za sad pokazalo učinkovitim u životu crva, muha, štakora, miševa i majmuna. Na njima je naime dokazano da je 30 posto manje hrane dnevno povezano s dužim i aktivnijim životom
Još je Hipokrat tvrdio da su bolesti 'prirodne, a ne natprirodne', a primijetio je i da su mnoge tegobe povezane s proždrljivošću: pretili su Grci tako obično umirali mlađi od vitkih Grka. A ako je prejedanje štetno, je li smanjenje količine hrane korisno?
Od prve studije o tome na bijelim štakorima 1950. dokazalo se da ograničenje u prehrani od 30 do 50 posto produžuje životni vijek i odgađa smrt od poremećaja i bolesti povezanih s dobi. No ono što djeluje na štakore ili neki drugi laboratorijski organizam možda ne djeluje i na čovjeka, a dugotrajna ispitivanja koja ljude prate od rane dobi do smrti su jako rijetka.
- Nema ljudske studije o dugovječnosti - kaže Mattison. "Čak i ako počnete ljude pratiti u dobi od 40 ili 50 godina, potencijalno imate još 40 ili 50 godina studije" Osim toga, dodala je, teško je osigurati da na nju ne utječu i vanjski čimbenici popu vježbanja, pušenja, medicinskih tretmana i sl.
Još su krajem 1980-ih uspostavljena dva neovisna ispitivanja - jedno na NIA-i a drugo na Sveučilištu Wisconsin - da bi se proučavala veza između ograničenja hrane i starenja kod Rezus majmuna s kojima dijelimo 93 posto DNA a i starimo na isti način.
-. Kod tih primata se pojava raka, dijabetesa i srčanih bolesti povećava s godinama, kao i kod ljudi - rekla je gerontologinja Rozalyn Anderson sa Sveučilišta u Wisconsinu.Dijeta su znanstvenici prilagodili dobi, težini i apetitu majmuna u laboratoriju.
Svi su majmuni dobivali kompleks hranjivih tvari i minerala koje trebaju, ali ih je polovica jela 30 posto manje. Pokazali su nižu stopu dijabetesa i karcinoma i općenito zdraviji i duži život u kojem se starenje majmunima znatno 'usporilo'.
Majmun Sherman iz grupe koju su promatrali najstariji je rezus majmun na svijetu i skoro je 20 godina stariji od prosječnog pripadnika svoje vrste u zatočeništvu. Kako su se mlađi majmuni razbolijevali i umirali, činilo se da je Sherman 'imun na starenje'. Već u tridesetim godinama on bi bio 'stari' majmun ali se nije tako ponašao ni izgledao. Osim toga, majmuni sa posebnom prehranom imali su puno duže i druge karakteristike mlađih majmuna - imali su više dlake koja nije posijedila i manje su se pogrbili a bili su zdraviji i iznutra - sa preko 50 posto manje karcinoma i prepolovljenim rizikom od srčanih bolesti.
- Pokazali smo da se može manipulirati sa dobi primata - rekla je Anderson i dodala da se ljudi razlikuju po tome što im je debljanje često prirodnije i nije im se lako kontrolirati".
- Tu je jako bitna i genetska komponenta zbog koje je nekima mnogo teže jesti manje - kaže Anderson. "Svi znamo nekoga tko može pojesti cijeli kolač i uvijek izgledati isto, dok netko drugi samo prođe kraj stola s kolačem i udeblja se".
"U idealnom slučaju, količina i vrste hrane koju jedemo trebaju biti prilagođeni tome tko smo - našoj genetskoj predispoziciji za dobivanjem na težini, načinu na koje metaboliziramo šećere i skladištimo masnoću i na druge fiziološke faktore koji su trenutno izvan dosega znanosti", dodala je.
Znanstvenici se nadaju da će im rezus majmuni s vremenom pomoći shvatiti zašto ograničenje kalorija može imati takve učinke na starenje: je li s manje hrane metabolizam 'prisiljen' biti učinkovitiji s onim što ima ili pak postoji molekula koja regulira starenje a koju se s manje kalorija 'uključi ili isključi'? Za sada znaju samo da su Sherman i drugi rezus majmuni dokazali nešto što će, ako ikad primjeni na ljudima, zauvijek promijeniti pogled na godine i starenje.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
