Trči Londonski maraton iako je gluha i gubi vid: 'Ništa me neće zaustaviti da živim svoj život'

Paige Barnes (21) je 2018. godine dijagnosticiran Usherov sindrom tipa tri. 

POGLEDAJ VIDEO: Nevjerojatni maraton

Pokretanje videa...

01:04

'U pedesetima sam, trčim maraton na 5.300 metara nad morem, u odijelu tigra od skoro tri metra' | Video: KanalRi

Gluha je od djetinjstva i koristi kohlearne implantate za navigaciju u komunikaciji s drugima, a kao tinejdžerica je počela i gubiti vid. Nema periferni vid, a u središnjem polju vida ima crne točke. Nedavno joj je rečeno da će joj se vid i dalje pogoršavati.

Dok uči za frizerku, Paige je odlučila nastupiti na Londonskom maratonu koji u nedjelju (2. listopada) kako bi podigla svijest o složenim invaliditetima.

U ekskluzivnom intervjuu za Daily Star, žena koja inspirira mnoge ljude u sličnim situacijama je ispričala kako nije dopustila da je dijagnoza zaustavi na njezinom putu - životnom, ni trkaćem. 

- Nikad se nisam bavila sportom dok sam odrastala pa kad sam prvi put rekla svojim prijateljima i obitelji da želim trčati maraton - nisu bili sigurni mislim li ozbiljno ili se šalim. Dokazala sam mnogima što imam u sebi - uz smijeh je rekla Paige.

NAŠI LIJEČNICI UPOZORAVAJU Čak 65 posto Hrvata je pretilo: 'Nikako ne preskačite doručak i promijenite stil života'

- Ponekad mi je falilo motivacije jer sam se sama pripremala i trenirala, što se najviše manifestiralo u tome da mi je bilo jako teško uopće pokrenuti se. Ali spoznaja da ovo radim za veći cilj tjerala me dalje - objasnila je.

- Kad sam počela trenirati, trčala sam navečer, a budući da sad sve ranije pada mrak, treniram ujutro. Da, teže je s dijagnozom - nastavlja.

- Pazim da ne napuštam kuću prerano ujutro ili prekasno poslijepodne kako bih izbjegla biti vani kad postane premračno. Također, pobrinula sam se da me član obitelji koji je kod kuće može pratiti dok sam na treningu kako bi me u hitnim slučajevima mogao brzo pronaći i odvesti doma - dodala je. 

Natjecanjem u utrci dugoj 42 kilometra, koja prosječno traje između pet i pet i pol sati, Paige prikuplja novac za dobrotvornu organizaciju 'Sense' koja pomaže osobama sa složenim invaliditetom.

- Nikad nisam istrčala cijeli maraton, ali prije dva tjedna sam završila polumaraton u Richmond Parku - priznala je.

- Imam samopouzdanja iako znam da je preda mnom veliki izazov, ali sam odlučna postići svoj cilj. Postoji i neki osjećaj nervoze - objasnila je.

Paige je navikla suočavati se s izazovima u životu, a iskreno je progovorila i o svojoj dijagnozi.

- U početku sam bila šokirana i nisam znala što da radim ili kako će to utjecati na moj život. Nisam imala pojma što je taj sindrom koji imam, kao ni nitko u mojoj obitelji - rekla je.

PROMO Rušenje predrasuda o kroničnoj bolesti: 'Zbog dijagnoze živim zdravije i mogu baš sve'

- Bilo mi je užasno teško zbog toga, jer sam shvatila da neke normalne stvari ja nikad neću moći raditi - poput vožnje auta. Dijagnoza mi je postavljena u dobi od 17 godina, što je dobro, jer sam bila dovoljno stara da shvatim što se događa i da prihvatim svoju dijagnozu. 

- Stoga, nakon što sam saznala što je to što me muči u biti se ništa nije promijenilo. Zato danas ne dopuštam da dijagnoza definira tko sam ja - zaključuje.