Imajte na umu da fizičke osobe koje prodaju robu na društvenim mrežama nisu trgovci, pa se na njih nikako ne mogu primjenjivati odredbe Zakona o zaštiti potrošača
Top savjeti za kupovanje preko društvenih mreža - pazite se!
Najopasnija kupnja na internetu je ona preko stranica na društvenim mrežama ili internetskih oglasnika zato što u velikom broju slučajeva prodavatelj nije tvrtka ili obrt, nego fizička osoba, upozorava Dunja Mak iz osječkog Savjetovališta za potrošače.
- Kako nije riječ o trgovcu, na prodavatelja se ne primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača i mnogo je teže zaštititi svoja prava - objašnjava Dunja Mak i dodaje da problematična može biti i internetska kupovina od prodavatelja čije je sjedište izvan EU jer se ne primjenjuje europska regulativa pa je kupac manje zaštićen.
- Ako je riječ o problemu s trgovcem koji ima sjedište u EU, na Islandu ili u Norveškoj, ali izvan RH, građani pomoć mogu potražiti u Europskom potrošačkom centru koji djeluje pri Ministarstvu gospodarstva. A ako je riječ o online trgovcu sa sjedištem u Hrvatskoj, svu potrebnu pomoć kupac će dobiti u četiri hrvatska Savjetovališta za potrošače - kaže Mak.
Nedavno je objavljen podatak da 81 posto hrvatskih građana u dobi od 18 do 55 godina kupuje na internetu pa je dobro znati kako izbjeći probleme.
Prije svega, treba provjeriti kakva su iskustva drugih kupaca s određenim trgovcem i s kvalitetom njegovih proizvoda. Drugo je pravilo da ponuda koja izgleda predobro da bi bila istinita najčešće i nije istinita.
- O takvim ponudama treba dvaput razmisliti. Najčešće je riječ o krivotvorenoj robi sa svim rizicima koje ona sa sobom nosi - govori pravnica i savjetuje da se cijena nekog proizvoda prethodno provjeri kod više trgovaca, kako bi se odabrala najpovoljnija ponuda.
Treba čitati sva sitna slova i uvjete prodaje navedene na internetskoj stranici, kao i sve detalje i specifikaciju proizvoda koji se naručuje. U mnogim slučajevima je na stranici sve bilo transparentno navedeno, ali kupac nije imao strpljenja čitati i previdio je neke bitne podatke, zbog čega je kasnije došlo do reklamacije.
Pri davanju osobnih podataka i podataka o kartici, treba obratiti pažnju da adresa internetske stranice ima oznaku “https” protokola umjesto “http”, uz lokot ili ključ jer to znači sigurnu komunikaciju sa serverom i enkriptiranu izmjenu podataka. Tko ne želi davati podatke o svojoj kartici, može odabrati plaćanje pouzećem.
Ne treba kupovati preko javnih wi-fi mreža ili javnih računala i stalno treba ažurirati antivirusne programe te imati lozinke koje nije lako “probiti”. Također, treba sačuvati sve dokaze o online kupovini i katkad putem opcije “print screen” sačuvati sadržaj neke internetske stranice koji bi kasnije mogao biti sporan.
Ako nastane problem s prodavateljem čije je sjedište izvan EU, građani se prvo trebaju njemu obratiti prigovorom i pokušati s njim riješiti problem. Ako ne uspiju, mogu poslati reklamaciju preko stranice na kojoj prodavatelj prodaje, preko servisa za plaćanje (npr. PayPal) ili veleposlanstva države u kojoj mu je sjedište.
Prepaid kartica je sigurnija: Trošiš koliko si stavio na nju
Dulje putovanje i dječji džeparac najočitije su prednosti prepaid kartica s kojima se ne može dogoditi veća potrošnja od one koju je vlasnik “odobrio” uplatom. Ljudima koji se boje klasičnih kreditnih kartica, ona na koju sami uplaćuju novac omogućit će da putuju bez gotovine i da onoliko novca koliko si mogu priuštiti uvijek imaju sa sobom. Ni djeca se neće moći “zaigrati” više nego što im roditelji dopuste.
‘Nitko me nije pitao za ime kad sam plaćao beskontaktnom karticom’
Ne vjerujem u sigurnost pri plaćanju beskontaktnim karticama, požalio se čitatelj dodajući kako nitko ne nije provjeravao njegovo ime, a pri nekim plaćanjima ne treba se ni potpisivati.
U bankama ističu da je velika prednost beskontaktnog plaćanja karticom to što je korisnik ne mora dati nikome u ruke, odnosno sam je može prisloniti na čitač, te da kupnju čiji je iznos veći od 100 kuna treba autorizirati pinom ili potpisom, ovisno je li riječ o debitnoj ili kreditnoj kartici.
Tvrde i da brzina plaćanja beskontaktnom onemogućuje da netko vidi i zapamti podatke s kartice te da se transakcija ne može naplatiti dvaput čak i ako se čitač dodirne više puta.