ISPUNILA JOJ SE ŽELJA Tonia Klarin (19) dobila je prvi posao. U trgovini radi četiri sata na dan, nije joj teško ustajati, a radni prsluk nosi čak i po kući...
Tonia ima prvi posao: 'Sve što radim pišem u svoj rokovnik'
Želim slagati! Hoću slagati!, odmah sam rekla mami kad me pitala hoću li raditi u trgovini, kaže kroz smijeh Tonia Klarin (19).
Prošlog petka postala je zaposlenica prodavaonice sportske odjeće Decathlon u King Crossu na Jankomiru. Uskočila je u tenisice i odjenula radni prsluk, koji, kako nam je ispričala njena mama Martina, ne skida niti po kući.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
- Ništa mi nije teško - kaže nam pomalo sramežljiva Tonia, koja radi na odjelu za planinarenje, a njen asistent Tomislav, inače profesionalni kajakaš, kaže kako im je već sad odlična pomoć. Kolege su je prihvatili kao ravnopravnog člana tima.
- Sviđa mi se ovdje. Danas imam puno zadataka - zadovoljno odgovara Tonia. Tri puta tjedno dolazi nova roba, pa Toniji u košarama donesu artikle i ona ih slaže na police. Prvi dan je slagala rukavice i čarapice po bojama, a vezice je stavljala u cipele. Njena voditeljica Mirjana Pavličević je hvali.
- Već prvi dan bili smo oduševljeni. Vrlo je uredna i pedantna, slaže sve po boji - kaže Mirjana i dodaje da će raditi po četiri sata.
- Opuštena je u našem društvu. No bila je malo sramežljiva kad se trebalo službeno predstaviti kolegama - kaže Mirjana te dodaje da ju je Tonia jedan dan ujutro nazvala i pitala kako je jer je jedan dan izbivala s posla. Kaže kako takvo nešto nikad nije doživjela niti od jednog drugog zaposlenika. Na razgovoru za posao nije imala tremu, ali kad su je pitali je li dobro, kazala je da samo želi znati je li dobila posao. Kad je doznala da jest, uzviknula je: “Ostvarila mi se najveća želja u životu”. Iako je karakteristično za “downiće” da se vežu samo za jednu osobu, Tonia nema problema s prilagodbom i normalno surađuje s ostalih deset kolega na odjelu. S njima je vrlo opuštena.
- Ostali zaposlenici na tjednom sastanku napisali su da ih je Tonia nadahnula i po tome znam da je projekt uspio - kaže Mirjana.
Ona je uz voditelja trgovine Tomicu Kolenka inicirala zapošljavanje ljudi s Downovim sindromom.
- Nismo očekivali da ćemo u samo tri i pol mjeseca uspjeti nekoga zaposliti. No evo, Tonia je prvi korak. Ovo ne radimo zbog reklame, ovo je čisto iz srca - kažu voditelji.
Toniji nije teško ustati ujutro, iako, u pravilu, ima klizno radno vrijeme.
- Prvi dan sam zijevala na poslu, sad moram ići ranije spavati. Mama me jedino mora podsjetiti kad moram krenuti. Onda me nazove na mobitel - objašnjava nam Tonia.
Mama Martina Klarin nije mogla sakriti oduševljenje zbog divnih kolega i voditelja.
- Cijela naša obitelj, zajedno s njom, je pod dojmom zbog dobivena posla. Dolazi sva ushićena kući i prepričava doživljaje s posla. Nije joj nimalo naporno, to ne postoji u njenom rječniku. Mislim da se više voditelji na poslu boje da će joj biti naporno - kaže Martina te dodaje da je njena kći vrlo odgovorna.
- Tonia je dijete koje voli red, rad i disciplinu. I voli obveze. Nakon što joj je završila škola u lipnju, otišla je na more, no kad se vratila, shvatila je da škole više nema. To ju je ražalostilo - objašnjava nam njena mama. Kako svi u obitelji imaju obaveze, mama i tata rade, sestra također, a brat ide u školu, često je posljednjih dva mjeseca ostajala sama doma.
- Stalno nas je ispitivala: ‘A kad ćete mene zaposliti?’. Imali smo sreću kad su nas kontaktirali iz Decathlona, preko Natalije Belošević iz Udruge za sindrom Down - Zagreb, i predložili nam da je zaposle. Doma je obično za kompjutorom i tabletom, što nam nije bilo drago. I kad smo je pokušali izvući u šetnju, nerado je išla - kaže mama.
Voli biti aktivna, a u moru “pliva kao ribica”, no obožava još jedan sport...
- Graničar je super! Znam gdje stoje lopte, volim ove spužvaste - kazala nam je Tonia.
Na “poslovnu ponudu” kojoj se nije nadala odmah je pristala. Bila je to sreća do neba. Svi je u obitelji podupiru.
- Tonia dobiva sad i pravu plaću, za četiri sata, koliko odradi. Brat i sestra zezaju je da će im sad morati dati nešto novca za sladoled. Desetogodišnji sin ovog je ljeta glumio u predstavi u ZKM-u pa je zaradio čak 70 kuna. Od toga je 50 kuna dao sestri Toniji, neka joj se nađe. Pa su je sad pitali hoće li ih častiti, a ona je nevoljko odgovorila: ‘Ajoj, pa dat ću ako moram’ - priča njena mama.
S novcem je izrazito racionalna, dodaje. Novac od rođendana čuva pa ga nekad potroši na novu odjeću. Od voditelja trgovine, Tomice Kolenka, kao dobrodošlicu, dobila je - rokovnik.
U njega zapisuje važne stvari. Kad su je ukućani pitali da im pokaže što zapisuje, rekla je da ne može jer unutra ima vrlo važnih stvari - kad se dostavlja roba i što se slaže...
- Poštujemo to, pa joj kažemo da je sad prava poslovna žena - smije se mama Martina. Od malih nogu su je odgajali da nešto radi i bude korisna.
- I mogu vam reći da je najodgovorniji član obitelji. Kad vješa veš, povješa sve do jednoga komada, a zaposjela je čak i dasku za peglanje. Sebi uvijek nađe nekog posla - govori mama.
Živi na Zvijezdi, pa je na posao i s posla vozi susjed, tako da će za početak Tonijina plaća ići na prijevoz, sve dok u skoroj budućnosti ne bude mogla sama doći javnim prijevozom. Za to će im trebati malo vježbe jer bi Tonia trebala promijeniti dva tramvaja i bus.
- U Hrvatskoj se posljednjih godina djecu s Down sindromom uspije ‘ugurati’ u sustav - idu ne samo u vrtić i osnovnu školu nego završavaju i srednju školu. Međutim, problem je što dalje. Tonia na neki način ruši predrasude - priča Martina i dodaje da ljudi s invaliditetom kod nas ne mogu dobiti posao - bez natječaja.
- Razmatrali smo Toniju zaposliti u vrtiću, ali opet ne bi prošla natječaj, pa smo odustali - kaže mama Martina.
No važno je napomenuti da je za djecu poput Tonije bitno da rade, jer je to za njih daljnja rehabilitacija.
- I mi bismo pali u depresiju da sjedimo doma i ništa ne radimo, a kamoli ne oni. Tako se kod njih sprečava i razvoj Alzheimera i razne psihoze kojima su skloni - kaže nam predsjednica udruge za sindrom Down Natalija Belošević i dodaje da se roditelji boje ostaviti dijete s Down sindromom da negdje radi i najveća su prepreka pri zapošljavanju i uključivanju u zajednicu.
Tonia je samo “prvi korak” u kojem se ljudima s invaliditetom otvaraju mnoga vrata, a u Decathlonu vjeruju da nije i jedina.
- Djeci s Downom kupnja i gužva stvaraju stres, pa smo odlučili subotom pružiti im sat vremena kupnje bez svjetla i glazbe, kad nema kupaca. Imat će svog osobnog asistenta koji će s njima kupovati, kako bi se i roditelji odmorili - kaže voditelj poslovnice u kojoj Tonia radi.
POGLEDAJTE NOVU EPIZODU SERIJALA 'ZENZACIJA' S IVANOM ŠARIĆEM:
Pokretanje videa...