Volonterke udruge Portić svaki dan čitaju slikovnice, priče i stripove za mališane iz dječje bolnice Kantrida. Marina, Karla i Nataša djeluju u udruzi koja danas ima 100 volontera
DOBRE VILE IZ RIJEKE
'Tete pričalice': Za nas nema veće sreće od dječjeg osmijeha
Sat je upravo otkucao 19 sati, prošla je noćna vizita i stigao je najiščekivaniji trenutak djeci koja borave u riječkoj dječjoj bolnici Kantrida. Oni nestrpljivo čekaju 'svoje' tete pričalice da im, barem na kratko, uljepšaju boravak i na sat vremena odagnaju teške misli iz mjesta, u kojem su se, zbog raznih bolesti i tegoba, našli.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:45
I dok se omiljene pričalice, s torbama punim slikovnica, stripova, zagonetki, bajki, knjiga i igara, raspršuju po raznim odjelima, najmlađi pacijenti nestrpljivo se meškolje u svojim sobama i krevetićima, iščekujući najnovije priče večeri.
Pomalo sramežljiv trogodišnjak s odjela kirurgije, nesigurno se odlučila za slikovnicu 'Medo i prijatelji'. Već nekoliko sekundi nakon što je teta počela čitati, aktivno se uključuje u razgovor i otvorio mnoge prozorčiće sa skrivenim likovima na šarolikim stranicama.
Stariji 16-godišnji dječak u susjednoj sobi pak nije bio raspoložen za priču i nećkao se, no iskusna pričalica nagovara ga na društvenu igru. Pomalo rezervirani tinejdžer vrlo brzo se opustio u društvu simpatične i nasmijane volonterke. Kroz igru se upustio u sat vremena razgovora o anegdotama iz svog života i pomno joj opisao kako je zbog gotovo iste ozljede pri padu već drugi put završio na operaciji.
Mala djevojčica u šarenoj pidžami na drugom kraju hodnika nestrpljivo je zapitkivala kada će tete doći i u njenu sobicu, ne osvrćući se na večeru koja je čeka na stolu.
- Danas želim Pinokija - kaže odlučno, samouvjereno dajući do znanja kako ona više ne čita slikovnice nego 'prave knjige'.
Za sve su zadužene volonterke riječke udruge Portić, koju je prije 19 godina oformila Ksenija Vičić. Kao primarni cilj projekt ima hospitaliziranoj djeci, okruženoj liječnicima, intervencijama i iglama, odvratiti pažnju od svakodnevnih bolničkih aktivnosti i olakšati im boravak u okruženju. Trude se učiniti ga ugodnim i to, kud bolje nego kroz čitanje, druženje i igru.
- Kada smo započeli, bilo nas je dvadesetak, a danas nas je preko stotinu volontera. Osim teta pričalica, tu je i program '3,4, sad učim', kojim djecu učimo kako učiti, ljetna radionica 'Pod riječkim suncobranom' i drugi - pojašnjava Iva Horvat Maškarin, koja s kolegicama i kolegama, svaki dan u godini, uključujući i blagdane, sat vremena uveseljava najmlađe pacijente.
Volonteri, dodaje, djeci čitaju iz različitih motiva. Neke od volonterki, i same su kao djeca bile hospitalizirane, u vrijeme kada nije bilo teta pričalica i kada im je to iskustvo ostavilo neugodan trag u sjećanju. Samim time bile su ponukane uključiti se u program. Druge su boravile sa svojom djecom na odjelima i viđale te žene s golemim torbama punim knjiga pa ih je to privuklo sudjelovati.
Iskusna pričalica Marina Bjelobaba (36), koja već devet godina volontira u udruzi, dodaje kako ovakve aktivnosti uveliko olakšavaju boravak ne samo djeci, već i roditeljima, koji tih sat vremena mogu iskoristiti da se odmore, popiju kavu, prošetaju i uhvate zraka.
Mlada Karla Mihić (17) nova je u 'igri' i nakon trodnevne edukacije projektu se pridružila prije nekoliko dana.
- Jako me veseli druženje s djecom, ona su uvijek zanimljiva i dojmovi su fantastični. Ispunjava me raditi nešto korisno, a ovo je obostrano zadovoljstvo i djeci i meni. Kako sam se prije bavila glumom, sada mi i to iskustvo pomaže pri čitanju - kaže srednjoškolka 'kopajući' po torbi u potrazi za večerašnjim naslovom.
Za višegodišnju volonterku Natašu Raskočević (53), koja je nekada volontirala i na SOS telefonu, ovaj projekt je kaže, svakodnevni izazov.
- Jedno prekrasno iskustvo koje izaziva neke potpuno nove emocije zadovoljstva i sreće. Budući da sam majka 27-godišnjeg sina, ovo mi je sada izazov. Tu se susrećem sa djecom od par mjeseci, dvije godine, tinejdžerima... Uvijek je neka pozitivna trema - hoćemo li uspostaviti kontakt i pronaći zajednički jezik. U svakom slučaju, učim od njih. To su neke nove generacije i uvijek izađem s nekim novim znanjem. Zabavljamo se, trčimo po odjelima, vježbamo na podu...To je nešto što morate probati, teško je to opisati. Jako je zadovoljavajuće raditi nešto što ima humanitarnu svrhu - zaključuje pričalica Nataša.
Gotovo nismo ni trepnuli, a već je otkucalo 20 sati. Veselo druženje prošlo je za čas. Drage tete pričalice pakiraju svoju putujuću biblioteku pozdravljajući se sa svojim novim i nekim starim malim prijateljima, koji će usnuti sa slikama junaka iz svojih priča.
- Dođite nam i sutra - kažu puštajući njihove rukave i mašući svojim malim ručicama.
POGLEDAJTE VIDEO SERIJAL 'ZENZACIJA' S IVANOM ŠARIĆEM:
Pokretanje videa...
16:11
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
