Tajna bake Kate (103): Svaki dan pojedem jaje sa šećerom

Tu naviku joj je još kao djevojčici usadila majka, kaže nam baka Kata Babić iz Kostanjevca kraj Garešnice koja je nedavno proslavila 103. rođendan.

- Svaki dan jedno jaje i život ide dalje. Vjerujem da je to jedna od tajni moje vitalnosti i dugovječnosti - ističe baka Kata. 
Uz to, kaže kako su hodanje i težak rad uz skromno jelo glavni razlog što je proslavila 103., a nada se da će dočekati i 104. rođendan.

Ništa je ne boli. osim što je smeta hodanje uz štap jer se do prije nekoliko godina kretala bez ikakvog pomagala. Rođena je u selu Volarice kraj Senja, gdje se i udala. Život je nije mazio. Kao najstarije od sedmero djece od rane mladosti je počela raditi i nije imala vremena za školu. No iako nikad nije sjela u školsku klupu, naučila je čitati i pisati.

S pokojnim ocem je kao mlada djevojka počela raditi u šumi izvlačeći na samaru drva do stovarišta s jadranske strane Velebita. Kad se udala 1940. godine, nastavila se baviti tim i za muškarce teškim poslom, zajedno s mužem. Uz to je redovito išla na Velebit brati maline. Kad bi nabrala kantu od 10 kilograma malina, prodavala bi to imućnoj gospodi u Senju. 

- Za jednu kantu sam mogla kupiti lijepu opravu (haljinu) jer sam više novca dobila nego kad bismo otac i ja cijeli dan s konjem izvlačili drva - govori nam kroz smijeh. Najviše je voljela hodati po Velebitu i brati maline. Usput bi se najela zdravog voća i cijeli dan bila na svježem zraku. Kad se popela na vrh Velebita, voljela je gledati “preko” u Liku.

Iz tog vremena sjeća se i bliskog susreta s medvjedom s ličke strane. Bila je oko 15 metara udaljena od njega kad su im se pogledi sreli. Za razliku od medvjeda, koji je nastavio svojim putem, Kata se doslovce trčeći “strmoglavila” prema Senju misleći da je medo slijedi. Kad se umorila, pogledala je, ali medvjed nije bio raspoložen za trku pa je znanim puteljcima došetala s polupraznom kantom malina u Senj. Trčeći ih je puno izgubila, ali i ono što je ostalo pretvoreno je u sok.

Početkom 2. svjetskog rata nastupila je glad te su ona i suprug 1943. krenuli “trbuhom za kruhom” i došli u Kostanjevac. Suprug je otišao 1944. u partizane i ostavio Katu s godinu dana starim sinom Đurom, koji i danas živi s majkom te o njoj vodi brigu.

Sin prvijenac Đuro, kojeg je dobila u ratu, ostao je živjeti s majkom i najveća joj je potpora.

Nakon Đure rođeni su sin Vlado i kći Marija, koji ih redovito posjećuju. Većina njezine braće i sestara doživjeli su duboku starost, ali nitko kao Kata. Ona vjeruje da je tajna u jajetu sa šećerom, puno kretanja i malo sekiranja te pijenju svakog dana čaja od koprive jer je, tvrdi, to najzdraviji čaj. Na rastanku nam je rekla da sve manje gleda TV jer joj ide na živce, a zbog toga se ne valja sekirati.

Skidali joj mrenu s 90 godina Kata Babić je bila najstariji pacijent kojemu su skidali mrenu, kaže njezin sin Đuro. Imala je 90 godina i sad vidi čitati bez naočala. U vrijeme njezina djetinjstva vremena nisu bila laka pa Katu nikad nisu poslali u školu, ali pametna djevojka sama je svladala čitanje i pisanje. Kroz život ju je vodila i velika snalažljivost, pa je senjskoj gospodi prodavala velebitske maline za dobar novac.

Ova žena ima 117 godina

Emma Morano posljednja je živa osoba rođena u 19. stoljeću. Ova je Talijanka 27. studenog proslavila 117. rođendan, a kako kaže, izbjegava liječničke savjete. I ona svaki dan jede jaja, i to tri.