Svećenik, nekadašnji župnik u Koprivnici, Krunoslav Pačalat doživio je dva moždana udara zbog kojih je ostao gotovo nepokretan. No to mu je pomoglo da ustanovi još čvršću vezu s vjernicima
HRABRI VELEČASNI KRUNOSLAV
Svećenik borac: Čuje ga cijeli svijet, a nepokretan je i nijem
Aplikacija se obnavlja svake subote i donosi sadržaj za sljedeći tjedan. Tu su moja dnevna razmatranja čitanja koja se tog dana čitaju na misi. Dodatno, govorim o svecu dana, a svakog tjedna imam rubriku za vježbe u braku kojima bračni partneri ostvaruju uspješniji zajednički život. Na kraju, svakog dana vjernicima nudim dnevne duhovne vježbe, napisao nam je velečasni Krunoslav Pačalat (46) opisujući svoju aplikaciju za android i iPhone uređaje 'S Bogom u svakom danu'.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:47
Nismo mogli razgovarati jer velečasni ne govori. Imao je dva moždana udara 2016. godine te je zbog bolesti ostao gotovo nepokretan.
- Nisam mogao micati ni ruke ni noge. Sada, nakon dvije i pol godine, pišem na tabletu i mobitelu samo desnom rukom, sam jedem, samo mi oni narežu, jer imam za sada samo jednu ruku. Dobro, ona još nema finoću, ali mogu već puno s njom. Lijeva ruka ide polako. Već ju dižem i pokrećem, a do nedavno je bila skroz oduzeta. Pijem vodu, a nisam prije mogao. Jeo sam preko šprice i kašasto, a sad jedem normalno, prije su me hranili, a sad jedem sam i tako. Noge se miču polako iako ih još ne mogu pomaknuti. Pišem jednom rukom, pa sam spor. Također, ne vidim na jedno oko pa krivo stisnem i sve izbrišem što sam napisao pa opet ponovo moram pisati, pojašnjava on svakodnevne male borbe s kojima se suočava, ali snažan je u vjeri i duhu.
Ne posustaje, kaže, jer prihvatio je svoju bolest kao svoj križ. I prije moždanog udara su ga zanimale aplikacije pa je već tada pokrenuo dvije – za djecu je pokrenuo aplikaciju s nedjeljnim evanđeljem, a za odrasle aplikaciju s tumačenjem Riječi Božje koja se tog dana čitala na misi.
- Temeljna ideja aplikacije je vjerska edukacija ljudi koji to hoće i duhovna pomoć ljudima kojima to treba. To sam i prije bolesti radio, samo osobno i kroz aplikaciju koju sam tada pokrenuo, ali ne s toliko rubrika. I sada mi se, kao i prije bolesti, svakog dana javi sa svojim problemima desetak ljudi iz zemlje i inozemstva. Drago mi je da im mogu pomoći, nastavio je. Piše nam kako se rodio u Jalžabetu i još je od vrtića znao da će biti svećenik jer ih je mnogo iz njegova mjesta, a i u obitelji ima svećenika.
- Znao sam uvijek da želim biti svećenik jer se nisam vidio nikad u drugom zvanju, a živio sam univerzalno, kao svi mladi. Bio sam i vatrogasac, bavio se aktivno sportom. U sjemeništu sam dobio svu potrebnu edukaciju za svećenika. Rado sam koristio ponuđeno za to zvanje. A puno su mi pomogli odgojitelji. Najprije isusovci, čiji odgoj nikad neću zaboraviti, ali moj red tzv. petrovci ili kako ih još u narodu zovu 'vanjski svećenici' kroz bogosloviju i fakultetske dane. Mladu misu sam imao 1998. u Jalžabetu, svom rodnom mjestu. Volio sam svoj poziv i najlakše mi je bilo sve što čini svećenički život, a najteže sam obavljao sprovode, jer sam jako emotivan, pa sam često s ljudima i plakao na sprovodima, a morao sam dati utjehu ljudima, prisjeća se velečasni pojašnjavajući kako je na početku dvije godine bio kapelan u Pitomači, a 2000. godine postao je župnik u Koprivnici te dušobrižnik u Županijskoj bolnici i u državnom Domu za umirovljenike u Koprivnici.
Ukupno je skrbio za oko 3700 ljudi, a posebno se posvetio radu s bračnim parovima te djeci. Imao je sluha za bolesne i suosjećao je s njima jer i on se borio s raznim tegobama još od djetinjstva.
- Od rođenja do sada su doktori rekli tri puta da je gotovo. Ali gotovo je tek kad Bog kaže da je gotovo. Moja bolest je refluks. Povrat mokraće u tijelo. Prve tegobe sam imao u Pitomači, kao kapelan. Onda sam došao u Koprivnicu i tu u bolnici su mi izvadili jedan bubreg. No u bolnici su mislili da sam debeo od hrane, pa su me poslali u Zagreb na endokrinu. Tu sam pod kontrolom liječnika uz redukcijsku prehranu unosio samo 400 kalorija na dan mjesec dana i nisam izgubio ni grama. Tada su liječnici zaključili da moja debljina nije od hrane nego od vode. I onda su me operirali. I bilo je dobro, uz tablete do moždanog udara, nastavio je Pačalat.
Ne sjeća se prvog moždanog udara, a liječili su ga u Zagrebu, Varaždinu i u Koprivnici. Kontakt s vjernicima je nastavio čim se pribrao.
- Najviše me motivira da sam koristan mnogim ljudima, pogotovo vjernicima. Dobivam mnoštvo poruka podrške. U njima piše zahvala jer sam nekima spasio brak, drugima pomogao u odgoju, trećima u vezi i hodanju, a da ne govorim o vjerskoj edukaciji kroz moja razmišljanja gdje uglavnom iznosim crkveni nauk o aktualnim temama. Ne želim biti beskoristan, a mogu biti još ljudima na pomoć. I to sve mi daje vjetar u leđa da se borim i da ne odustanem. Bolje to nego biti sebi i drugima na teret svojim očajavanjem i žaljenjem. Jednostavni recept je svoju bolest u glavi ì u srcu prihvatiti i boriti se. Nikad ne odustati od sebe dok ima i malo šanse. Nikome nije bilo bolje od očajavanja i žaljenja. Zato se treba boriti i strpljivo ustrajati dok ima i malo šanse, kazao je on. Glavna platforma za komunikaciju s vjernicima mu je Facebooku gdje mu se svakodnevno javljaju i razgovaraju o duhovnim temama.
- Sad još imam rubrike, moja razmišljanja o odgoju djece i rubriku koja će uskoro biti u aplikaciji, a za sad je samo na Facebooku o onima koji su pred vezom ili 'hodaju". Tehnika svaki dan ide naprijed i to treba, kako kaže sadašnji papa Franjo, iskoristiti. On je već dosta u godinama, a ima svoj Facebook i dobro se i puno koristi suvremenom tehnikom. Veliki nam je uzor i ohrabrenje, piše velečasni navodeći kako od svih čuda tehnike on na raspolaganju ima tablet i mobitel. Nema nikakvih posebnih programa koji bi mu mogli pomoći, a uz njegovu inicijativu najveća pomoćnica u realizaciji ideje o stvaranju aplikacija je vjernica iz Koprivnice.
- Aplikaciju sam ostvario uz veliku pomoć suradnice koja ju je izradila i sada ju svake subote ažurira. Pokrenuo sam je da budem još malo koristan! Da se ne prepustim lijenosti i očajavanju. I da mi ne bude dosadno… Ja se po prirodi nikad ne predajem. Je, bilo je, a i sada bude ponekad teško. To su ipak bila dva udara i skoro sam tri godine nepokretan u krevetu, ali i ovo je život. Nije po mom planu, ali je život. I neću biti beskoristan dok imalo mogu. Kod mene nema očajavanja i predaje, odlučan je svećenik. Nakon rehabilitacije i boravka u koprivničkom domu umirovljenika, sada živi u domu u Pitomači.
- Živim u Domu "Vedrana" kod svojih prijatelja Branke i Tome Filipović, jer sam u ovom mjestu prije 20 godina bio kapelan, pa su mi oni pružili dom u mojoj nemoći. Tu sam kao doma jer su to sve moji, poznati ljudi, objašnjava nam. Na Facebooku ga prati nešto manje od 5000 ljudi koji redovito čitaju njegova promišljanja, a u domu ga posjećuju prijatelji i rodbina.
- Možda kasnije opet napravim nešto za djecu. Uz aplikaciju sam tiskao Bolesnički križni put, knjižicu s molitvama. Sad je već izašlo drugo izdanje s 1000 komada, a prvo je bilo 2000 komada. Ponovio sam tisak jer me puno ljudi tražilo, nastavio je on zaključujući kako se usredotočio na oporavak i ozdravljenje, pa nema osobitih planova. Radi više nego ikad prije, ali sretan je zbog toga i raduju ga novi uspjesi i projekti koje će tek započeti.
POGLEDAJTE NOVI SERIJAL 'ZENZACIJA' S IVANOM ŠARIĆEM:
Pokretanje videa...
10:33
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
