Sve imaju - ali Njemačka nema Street View, a za to ima razloga
Kad su im pokušali snimiti ulice, Nijemci su poludjeli, a bilo je i incidenata u kojima su porazbijali vozila i kamere Googlea, a u pozadini svega krije se želja za privatnošću i ne objavljivanje privatnih detalja javno
Postoji dobar povijesni razlog za nepovjerljivost Nijemaca u nadzor nad njima, no je li Google loš kao Gestapo ili Stasi?
Od svog lansiranja 2007. Google Street View je mapirao na milijune kilometara cesta diljem svijeta, a otišao je čak i u svemir te ocean, no čini se kako nema baš pristup svugdje.
Povučemo li slavnu Google ikonu Pegman preko cijele Europe, ukazat će se zanimljiv prizor - doslovno cijeli kontinent prekriven je plavim linijama koje indiciraju da je aplikacija Street View dostupna, no Njemačka i Austrija su gotovo posve prazne.
To je slika koja podsjeća na one mape Afrike s kraja 19 stoljeća, gdje je središte kontinenta ostavljeno prazno s oznakom "nepoznata regija". No Njemačka i Austrija su jedne od ekonomski najnaprednijih država svijeta, pa kako je moguće smatrati ih nepoznatim ili nepristupačnim kao nekoć nepoznatu divljinu Afrike?
Neobičan smisao za privatnost
Dio razloga leži u tome što su Nijemci slavno ljubomorni na svoju privatnost, a to je stav koji dijele sa svojim kulturološki bliskim susjedima Austrijancima.
No sve ovisi o tome što se smatra "privatnošću". Na primjer, Nijemcima njihovi "privatni dijelovi" poput genitalija nisu toliko privatni. I dok je javna golotinja veliku tabu primjerice u SAD-u, Nijemci imaju dugu tradiciju poznatu kao FFK ili Freikörperkultur (kultura slobodnog tijela). Pojedine plaže i dijelovi gradskih parkova posvećeni su nudističkom sunčanju.
S druge strane, Nijemci su ekstremno posesivni oko svojih osobnih podataka te ih šokira spremnost ostatka svijeta da dijele svoja imena, adrese, liste prijatelja i online povijest pretraživanja.
Prema istraživanju objavljenom u Harvard Business Reviewu, prosječni je Nijemac spreman platiti do 184 dolara kako bi zaštitio svoje osobne zdravstvene podatke. S druge strane, to prosječnom Britancu vrijedi maksimalno 54 dolara, a za Kineze taj trošak može biti i jednoznamenkasti.
Zašto? Jer Nijemci nose traumu čak dva totalitarna režima nad svojim glavama u njihovoj nedavnoj prošlosti - trećeg Reicha i komunističke Istočne Njemačke.
Nikad više
Oba su ta režima zahtijevala totalnu kontrolu nad svojim građanima. U godinama nacizma, najvažniji instrument države bila je tajna državna policija Gestapo, dok je u Istočnoj Njemačkoj to bio Stasi.
U tim sistemima građani su u stvarnosti izgubili svoje pravo na privatnost i mogli su biti proglašeni kriminalcima zbog svojih privatnih misli i radnji, što je rezultiralo strogom kaznom.
Kao i kod mnogih drugih aspekta nacističke vladavine, poslijeratna je Njemačka poprimila "Nie wieder" (nikad više) politiku kada je u pitanju kršenje privatnosti.
To je jedan od razloga zašto prvi članak, tada još samo zapadnog njemačkog poslijeratnog ustava kaže: "Ljudsko dostojanstvo će biti neprikosnoveno. Njegovo poštivanje i zaštita je dužnost svih državnih tijela".
Samoodređivanje informacija
Tijekom desetljeća, Njemačka je raširila i produbila svoju definiciju privatnosti. Tijekom 1970. njemačka je država Hesse proglasila prvi zakon o zaštiti podataka u svijetu. Zapadna je Njemačka 1979. postavila temelje za Bundesdatenschutzgesetz, odnosno Federalni akt o zaštiti podataka, čiji je glavni cilj zaštititi osobne podatke.
Građani su 1980-ih uspješno tužili vladu zbog upitnika koji je bio tako detaljan da je mogao omogućiti identifikaciju pojedinca. Sud je priznao pravo njemačkih građana na "informacijsko samoodređenje" i blokirao razmjenu bilo kakvih osobnih podataka s bilo kojom vladinom agencijom ili korporacijom.
U ožujku 2010. njemački savezni ustavni sud ukinuo je zakon kojim je vlastima omogućeno pohranjivanje podataka putem telefona i e-pošte do šest mjeseci iz sigurnosnih razloga, kao "ozbiljan upad" u osobna prava na privatnost., a u svibnju 2018. EU je usvojila Opću uredbu o zaštiti podataka (GDPR) koja slijedi njemački model diskrecijskog podataka.
Nijemci vole keš, a ne kartice
Strane tvrtke koje posluju u Njemačkoj moraju se prilagoditi nekim od najstrožih zakona o privatnosti na svijetu. Ali "nikad više" je teško održavati u svijetu koji sve više minira i monetizira osobne podatke. Kao rezultat toga, neumoljivi napredak digitalizacije promatra se s mješavinom fatalizma i nesigurnosti.
Primjer je podijeljenost Njemačke spram društvenih medija. Iako instinktivno ne vjeruju velikim kompanijama poput Googlea i Facebooka, Google u Njemačkoj pokriva 90 posto tržišta tražilica, dok Facebook profil ima više od polovice Nijemaca.
I dok se njemačka makroekonomija oslanja na visoke tehnologije kako bi zadržala svoj globalni položaj, na mikroekonomskoj razini dobar staromodni novac i dalje je kralj. U 2016. godini 80 posto svih transakcija prodaje na prodajnom mjestu u Njemačkoj obavljeno je u novčanicama i kovanicama, a ne putem kartice. U Nizozemskoj je bilo svega 46 posto.
Britanci, Danci ili Šveđani mogu mjesecima živjeti bez gotovine, no u Njemačkoj ne bi tako izdržali ni dan. Zašto? Odgovor je opet u intenzivnoj želji za privatnošću i instinktivno nepovjerenje spram nadzora.
Bezgotovinsko društvo je transparentnije i učinkovitije, ali je i puno manje privatno. A ako postoji jedna stvar koji Nijemci vole više od učinkovitosti po kojoj su svjetski poznati, to je privatnost.
Debakl Street Viewa
Google je u kolovozu 2010. objavio da će preslikati ulice 20 najvećih njemačkih gradova do kraja te godine. Bijes među građanima je bio golem. Neki od Googleovih automobila s kamerama su posve uništeni, a 70-godišnji Austrijanac koji nije želio da se njegova slika pojavi negdje zaprijetio je vozaču jednog od njih s vrtnim alatom.
Ilse Aigner, tadašnja njemačka ministrica za zaštitu potrošača, nazvala je Googleovu "sveobuhvatnu foto-ofenzivu" "milijunskim kršenjem privatne sfere.
- Ne postoji tajna služba koja bi tako nesmetano prikupljala fotografije - izjavila je.
Mutne ulice
Google automatski zamagljuje lica i registarske tablice vozila, a na zahtjev i prednje strane kuće. Tek 3 posto kućanstava na relevantnim područjima u Njemačkoj nije zatražilo je da njihove kuće budu zamagljene. Suočeni s tom neviđenom visokom razinom otpora, Google je 2011. objavio već prikupljene podatke, ali ih je ostavio pri tome. Od tada u Njemačkoj nisu snimljene nove slike Street Viewa.
Nakon otkrića u svibnju 2010. godine da je Google upotrijebio podatke iz nekodiranih WiFI veza prilikom uspostavljanja svojih cestovnih panorama, Street View bio je zabranjen u Austriji. Google je od 2017. nastavio sakupljati slike u Austriji, a od 2018. dostupan je za odabrane lokalitete.
