Baš svi će priznati da je 2020. godina bila baš stresna. Svatko se s tim osjećajem nosi na drugačiji način, a ja sam si počela udovoljavati i raditi ono što nikad inače ne bih
SVE JE DRUGAČIJE
Što sam naučila nakon 2020. godine: Ispunjavam si želje, čak sam obojila kosu u ružičasto
Prokleta 2020. godina. Koliko put ste samo čuli ovu rečenicu? Koliko puta dnevno? Prije kraja zloglasne godine, naletjela sam na raspravu o tome - kakva vam je bila ova godina. Naravno, u moru negativnih komentara, isplivalo ih je, po mom mišljenju poprilično mnogo pozitivnih iskustava u lanjskoj godini. A jedno od njih je i - naučila sam cijeniti male stvari.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
02:01
To tvrde i psiholozi - da je pandemija, potres u Zagrebu i kao 'kruna' 2020. godine razorni potres u Petrinji, promijenio pogled na život mnogim ljudima, a tako i meni. Potpuni sam 'control freak' i ako nemam sve unaprijed isplanirano, poludim. I onda se dogodi nešto što je potpuno izvan ljudske kontrole - potres. Ne može se predvidjeti, a kad krene - ono što je još gore, trebate ostati mirni.
Petrinjski potres sam doživjela u trgovačkom centru i drago mi je što sam bila upravo ondje. Kada se sve počelo drmati, ljudi su počeli gledati u strop i vikati: 'Potres'. Dodatan stres. Bila sam kod posljednje police do blagajne i laganim koracima sam se udaljavala od nje. Ljudi su se počeli bacati na pod, očajnički. Nakon toga svi su počeli trčati prema izlazu i gotovo da je nastao stampedo. Ljudi su blokirali jedni druge. Kad je sve završilo, briznula sam u plač i nije me bilo briga gleda li me itko. Jer rane od zagrebačkog potresa, još nisu zacijelile.
Do stana sam putovala dva i pol sata jer je Zagreb bio blokiran. Kako sam sjedila na suvozačevom mjestu, gledala sam lica ljudi u drugim automobilima. Na licima im se iscrtavala bol, nemoć i neizvjesnost. I ja sam se bojala štete i što će biti kad otvorim vrata stana, ali nakon što su stigle prve fotografije iz Petrinje, na to sam zaboravila.
Iako nisam doživjela ni približno sličnu tragediju kao mnogi stanovnici Petrinje i okolice, koji se sada suočavaju s ozbiljnim egzistencijalnim problemima, sve skupa iz prošle godine itekako je utjecalo na mene.
Za dan ili dva, kad su se emocije malo slegle, i dalje sam strepila od svakog novog potresa. Gdje ću se tad zateći? Što ako sad odem do prijateljice, kakva je njezina zgrada? A da ne spominjem dobro znanu aplikaciju za praćenje potresa. Tu su naravno i neprospavane noći. Umjesto da spavam, razmišljala sam o tome kako je nevjerojatno da u manje od minute izgubiš sve što si godinama gradio.
Jedina stvar koja mi je bila zaključak baš svega je - kako je život kratak. Hoću li uspjeti ostvariti barem dobar dio onoga što želim? Zbog 2020. godine i svih događaja u njoj, počela sam cijeniti male stvari. Odlučila sam svaki dan za sebe, odvojiti sat vremena. Da radim baš ono što ja želim. I tako slažem puzzle, igram igrice, čitam knjige i gledam filmove.
Čak i ako je svaki dan raspored prenatrpan, pronaći ću vremena da udovoljim sebi. Baš sebi. Sve češće zaboravim na planiranje i rasporede i pokušavam izaći iz okvira koje sam sama sebi postavila. Najdraža sitnica koju sam napravila bila je - bojanje kose. Zvuči poprilično bez veze, ali meni je bilo jako važno. Već nekoliko godina razmišljam obojiti kosu u ružičasto. Ali uvijek mislim, nije vrijeme. Pa što će ljudi misliti? Sve dok nisam shvatila da je upravo sad vrijeme za takve stvari, vrijeme za udovoljavanje samom sebi, pogotovo sitnicama poput ove. Iako još ne gledam svijet kroz ružičaste naočale, jer će mi za to vjerojatno trebati vremena, barem češljam svoju ružičastu kosu.
O tome kako se nose sa stresom nakon ove neizvjesne godine i događaja u njoj pitala sam i svoje kolegice, a ovo su njihovi odgovori:
- Ja sam napokon tijekom lockdowna počela slikati i svašta nešto izrađivati, što želim oduvijek, ali nikad vremena.
- Ja samo želim da mi konobar kaže: 'Izvolite'. Tada će sve biti dobro.
- Kupila sam usisavač za 2000 kuna i želim očistiti 2020. sa sebe. Jedva čekam slobodan dan da cijeli dan napokon usisavam.
- Kupila sam fritezu na vrući zrak da mogu jest pohano i pomfrit stalno, a ne budem debela.
- Odlučila sam svaki dan uzet si pola sata za sebe, sama sa sobom, čak i bez mačaka.
- Ja sam odlučila više raditi na sebi, riješiti se svega što mi ne treba i ne sekirat se jer mi je nadimak u 2020. bio stres.
Jeste li i vi donijeli neke odluke? Kako se nosite sa stresom? Što ćete vi napraviti u 2021., a da niste u 2020. godini? Svoja iskustva pišite nam u komentarima.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
