Što Pula, Split i Tribalj imaju zajedničko? Kreativke u čiju ćete se keramiku zaljubiti na prvu

Što osim mora Pula, Tribalj i Split imaju zajedničko? Kreativne mlade žene iz čijih ateljea izlaze keramički unikati koje ćete poželjeti imati u svojem domu. A u moru loših vijesti, epidemija korona virusa donijela je i nešto dobro. Naime, kad je cijeli svijet stao, umjetnici su, svaki u svojoj niši, odlučili iskoristiti virtualni svijet kako njihova ljubav prema stvaranju ne bi stagnirala.

POGLEDAJTE VIDEO: Imam 658 djetelina i najsretnija sam na svijetu!

Pokretanje videa...

01:07

Video: 24sata/pixsell

Tako smo se upoznali i s radovima Sare Pancun (40), čiji su nas radovi očarali na on-line izložbi koju je organizirao Art studio Pula - tamošnja Udruga za promicanje stvaralaštva.

Ova, inače odgojiteljica u talijanskom vrtiću i projektantica unutarnjih prostora, umjetnost živi odmalena. Slikarstvom se bavi od školskih dana, a keramika je s vremenom postala dio njezina umjetničkog izražavanja.

- Slikarstvo je moja najveća ljubav, kao samouku umjetnicu najčešće me inspiriraju teme apstrakcije i pejzaži te gajim jak akcent na detalje i boje. Slikarstvo sam, kroz razne tečajeve, učila pod vodstvom raznih akademskih slikara - od Solidee Guerra, Martina Bizjaka, Denisa Nađa do Flavije Defar - priča Sara, koja se keramikom ozbiljnije bavi od 2015. godine, kad je postala članicom Udruge Art Studio. 

- U svijet keramike ušla sam pod vodstvom Igora Fabrisa i u Udruzi prošla četiri stupnja edukacije. Tijekom godina naučila sam raditi s različitim vrstama gline, usvojila različite metode ručnog modeliranja, oblikovanje pomoću ploča od gline, upotrebu kalupa... No posebno me zaintrigirala raku tehnika - kaže te pojašnjava da je to japanska tehnika glaziranja i paljenja keramike koja potječe još iz 16. stoljeća, a u svojem imenu ujedinjuje sreću i zadovoljstvo.

- Izrada teče u fazama. Prvo je oblikovanje, pa sušenje predmeta, pa prvo paljenje, glaziranje i nakon toga završno, drugo paljenje. Tako proces traje od 7 do 10 dana. Predmeti zagrijani na 960°C prenose se u posudu i prekrivaju lako zapaljivim materijalom kao što je piljevina. Kako materijal gori bez prisustva kisika, dolazi do redukcije kisika, tj. vatra nema izbora i do kisika dolazi tako da ‘pokupi’ neki atom kisika iz plina kojima obiluju glazure.

Pritom dolazi do posebnih efekata na glazuri kakvi se ne mogu proizvesti ni jednom drugom tehnikom. U završnoj fazi predmet se vadi iz posude te se uranja u korito s vodom - govori i dodaje: “Tijekom izrade sam kao u nekom meditativnom stanju, a svaki predmet izrađen u raku tehnici unikatan je i neponovljiv. Osim prema keramici, Sara gaji ljubav prema planinarenju i ronjenju na dah pa su intenzivne uspomene na morsko plavetnilo, krajolike i prirodu motivi koji krase njezine radove.

Šarmantne šalice na chia točkice

Prije nego što je ušla u svijet keramike, kreativku Filipu Sorko upoznali smo kao pobjednicu kulinarskog šoua “Tri, dva, jedan, kuhaj!”. Budući da je spontanost jedan od Filipinih pokretača, tako je i priča o njezinim Chia šalicama nastala spontano.

- Prvih šest šalica izradio je moj dečko, inače kipar, i to za mene, po mojoj narudžbi i uputama - prisjeća se Vinkovčanka s adresom u Triblju nedaleko Rijeke. Zatim je, kaže, svoje prve točkaste šalice objavila na Instagramu i  tu se sve zakotrljalo. 

- Dobila sam jako puno upita i narudžbi, pa je pala odluka da probamo. S obzirom na to da je Toni u to vrijeme taman završio Akademiju, a ja sam bila između nekih svojih projekata,  tajming je bio idealan. Nismo imalo atelje ni radionicu, pa su prve šalice nastajale na našoj ljetnoj terasi. Nismo imali ni svoju peć za keramiku pa smo šalice pakirali u kutije i svaki dan ih prevozili stotinjak kilometara dalje na pečenje. Kako se bližila zima, proizvodnju smo preselili u dnevni boravak i tamo smo ih oblikovali, brusili i točkali - priča i dodaje da je  oduvijek uživa stvarati rukama - od odjeće, hrane do fotografije. No ni u najluđim snovima nije mislila da će je keramika ovoliko zaokupirati. 

- Do prije dvije tri godine, nikada ozbiljnije nisam držala glinu u rukama. Sve što o keramici znam naučio me dečko i njegovi kolege sa Akademije. Nešto sam naučila samo promatranjem, a većinu toga metodom pokušaja i pogrešaka - govori te dodaje da su, kako je interes za šalicama rastao, odlučili iskoristiti poticaje za samozapošljavanje, kupili peć te se preselili u susjednu, staru kuću gdje su uredili atelje. 

Izrada keramike je složen proces, kaže Filipa te je za izradu svakog komada, potrebno dosta vremena. Svaka faza u procesu nastajanja traži svoje vrijeme i tu nema brzanja. 
- To je meni kao osobi koja bi htjela sve odmah i sada bilo teško prihvatiti pa sad s odmakom mogu reći kako me izrada keramike naučila strpljenju. Neke stvari u životu se ne mogu i ne smiju ubrzavati. Tako je i s keramikom - govori dodajući da za izradu svake ture šalica treba oko desetak dana. 

- Od modeliranja same šalice, njezinog zaglađivanja, stavljanja ručkice, sušenja, točkanja, biskvitnog (prvog) paljenja (u peći su oko dva dana), glaziranja, sušenja glazure, njezinog popravljanja, zaglađivanja i skidanja sa dna, pa glazurnog (drugog) paljenja (opet dva dana), i za kraj nanošenje zlatnog listera kistićem na svaku ručkicu i ponovnog, trećeg paljenja (dva dana) - opisuje u dahu kako izgleda proizvodni proces njezinih chia šalica. 

A kako su Chie dobile ime?
- Ime je jedan od najvažnijih segmenata pri stvaranju brenda, no mi igrom slučaja nismo morali puno mozgati. Naime, među komentarima ispod fotografije naše prve šalice jedna je pratiteljica napisala kako je te crne, sitne i nepravilne točkice podsjećaju na chia sjemenke. I to je bilo - to! Više nismo dvojili - kaže dodajući kako joj je interakcija s pratiteljima vodilja i inspiracija u poslu. 

Klempuša, priča o drugačijoj šalici

A u najlipšem gradu na svitu istu strast prema keramici gaji Tea Radić. U kiparičinu ateljeu nastaju neodoljive Klempuše koje su autoričin svojevrsni podsjetnik da je drugačije jedinstveno i da to trebamo njegovati.

Tko je zapravo Tea? Što ju pokreće i o čemu sanja? I kako se zaljubila u keramiku?

- Lakše bi mi bilo odgovoriti tko Tea nije, nego tko je. Tea je u kontinuiranom procesu metamorfoze, ali temelj je konstanta. Rekla bih da sam dosta kontradiktorna, sanjar i realist u isto vrijeme. Pokreću me ljubav i strast, to su moja goriva. Vjerujem da sve ono dobro u svijetu i ljudima ima svoj izvor u ljubavi. Mislim da svako ljudsko biće ima svoje snove i nadanja. Snovi iz nas izvlače maksimum truda, vjere, ulaganja... začin su životu. Moj rad je dio mene i naravno da se u njega prenosi svaka moja emocija, pa tako i snovi - govori magistra kiparstva koja odmalena pokazuje afinitet prema umjetnosti. 

- Završila sam kiparstvo pri Umjetničkoj akademiji u Splitu. Likovni jezik mi je najprirodniji jezik izražavanja. Kod proizvodnje uvijek polazim od svojih afiniteta i svog senzibiliteta, to je ono što sam ja. Moj proizvod predstavlja mene, kao umjetnika, kao osobu. Mislim da je svakodnevica svakoga od nas satkana od puno malih stvari i da je za naš život esencijalno ono kako se prema njima odnosimo. Jer kad svjesno utkamo ljepotu u obične dnevne trenutke, život dobije mekši ton - smatra i nastavlja:

- Umjetnost se ne može naganjati. Poriv, odnosno zanos prema likovnom izražavanju i stvaranju je nešto što dođe spontano, prirodno i samo tako je iskreno, a umjetnost bi u svojoj suštini trebala biti takva - iskrena. Svijet keramike je izuzetno kompleksan, a ja ga još otkrivam. To je proces cjeloživotnog učenja i dok traje otkrivanje slojeva tog univerzuma, traje i proces zaljubljivanja u isti - govori kiparica koja zadnjih 15 godina, što tijekom Srednje umjetničke škole, Umjetničke akademije, što kroz svoju Terra ceramicu, uživa u stvaranju. A tijekom svih tih godina izgradila je jedinstven, prepoznatljiv stil koji njeguje kroz svoju Terru. 

- Ideja je bila da na tržište donesem proizvod koji je skulpturalan s obzirom na moje kiparsko ishodište te utilitaristički s obzirom na želju za vraćanjem humanosti u svijetu koji je preplavljen mas-produkcijom. Jako mi je bitno da kroz ručnu izradu prenesem ljubav prema procesu i materijalu, jer to se u konačnici vidi i osjeća. Posjedovati komad keramike koji je jedinstven nešto je posebno - kaže i kao primjer izdvaja svoje Klempuše. 

- Šalica Klempuša je jedna od omiljenijih komada među kupcima. Prepoznatljiva je po predimenzioniranoj, dugačkoj ručkici, posebnoj jer je drugačija. A ono što nas čini drugačijima, čini nas jedinstvenima i to moramo njegovati - smatra. 

Stoga se pitamo, imaju li Teini radovi neki viši cilj, a ona odgovara:

- Možda samo jutra učiniti malo posebnijima onima koji znaju prepoznati vrijednost ručno rađene keramike - kazala je.