Oko 15 sati Hrvoje Jurić je, u pratnji prijatelja biciklista i policije, dopedalirao do zagrebačke Ulice Grada Mainza. Ondje je 8. lipnja krenuo na put oko svijeta koji će ući u Guinnessovu knjigu rekorda
PEDALIRAO ZA REKORD
Stigao je! Hrvoje Jurić prešao 29.061 km na putu oko svijeta
Toliko sam umoran da jedva čekam krevet. Nisam očekivao da me ovoliko ljudi prati i da su svi došli zbog mog putovanja. Ovo je fenomenalno!, rekao je Slavonac Hrvoje Jurić (33) iz Vrbice kraj Đakova koji je 8. lipnja krenuo na put oko svijeta električnim biciklom.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
02:21
Neslužbeno je srušio Guinnessov rekord na tom vozilu i prešao 29.061 kilometar oko svijeta. Kad preda dokaze, dobit će i službenu potvrdu.
Na ulasku u Hrvatsku, na graničnom prijelazu Bregana, priključili su mu se domaći biciklisti. Uz policiju u automobilu i motociklu, pratili su ga do cilja i početne točke, Ulice grada Mainza 21 u Zagrebu. Cestom su se orili zvižduci, svi su mu željeli čestitati i fotografirati se s njim kad je oko 15 sati ušao u cilj. Okupljeni su ga nudili izotoničnim napicima, rakijama, pivom i hranom.
On je, nakon zahvale, odlučio odmah reći kako će bicikl kojeg su izradili samo za njega, pokloniti prijatelju Ivanu Stipiću.
- Bit će kod mene neko vrijeme, no mislim da ću ga dati budućem Giantovom muzeju. Hrvoje i bicikl u to zaslužili - kazao je kratko Stipić. Hrvoje je putem skupljao i donacije. Prikupio je oko 30.000 kuna.
- Taj ćemo taj novac iskoristiti za kupovinu namirnica samohranim majkama i njihovim obiteljima. Ovo nije prvi puta da nešto ovakvo radim i cilj mi je da se prikupi što više sredstava. Ipak, sve ono što je prikupljeno, nebitno o kojem se iznosu radilo, svakako će biti od pomoći - kaže.
Inače, Juriću je za put oko svijeta trebalo 133 dana i šest sati vožnje. Kazao je da je to na njega djelovalo terapeutski.
- Kroz Australiju sam pedalirao 5000 kilometara. Bila je zima pa se temperatura ponekad spustila ispod nule. Bez obzira, to je za mene bilo jedno divno iskustvo – kaže Jurić.
Prošao je Sloveniju, Austriju, Slovačku, Češku, Poljsku, Litvu, Latviju, Rusiju, Australiju, Aljasku, Kanadu, kao i kroz dio SAD-a te se letom vratio u Europu. Sretno je sletio u Lisabon, prošao jug Španjolske prema Barceloni. Preko Francuske, Italije i Slovenije vratio se u Zagreb.
Vjerni suputnik ove avanture bio je i njegov prijatelj Matija Pospihalj koji je kamerom bilježio sve trenutke. Od materijala će napraviti dokumentarni film. Uz njih je cijelo vrijeme bio kamper u kojem imaju tuš, krevete, kuhinju i sve što im je potrebno. Sve je proteklo dobro, stigli su na sve letove, organizirali kampere i više manje uspjeli ostvariti zacrtane kilometre po danu.
- S vremena na vrijeme uhvatila bi nas kriza. I to je sasvim normalno. Biti toliko dugo dana na cesti pitanje je vremena kad će stvari krenuti nizbrdo. Na svu sreću, Matija i ja smo svaku nesuglasicu riješili na miran način i na kraju uspjeli - kaže Jurić.
Vožnja po cesti bila je stresna, a ponekad i opasna. Po Australiji imali su problema s kamionima u prometu.
- Kada prođu pokraj vas to često bude jako uznemirujuće, glasno i opasno. Do sada nismo imali ništa tako opasno nakon Rusije, ali zvuk, vjetar i miris kočnica koje takvi kamioni proizvedu nisu ugodni - kaže Hrvoje te dodaje da je najteža situacija bila kad je pri brzini od 40 kilometara na sat s lijevom stranom volana 'poletio' u željeznu ogradu. Na svu sreću Matija je bio blizu s kamperom i stigao ga je pokupiti na vrijeme.
Na putu su se susreli i s divljim životinjama.
- Rekli su nam da ima medvjeda i da se pazimo i baš na jednoj dionici, u jednom danu, sreli smo ih sedam. Svaki od njih je odmah pobjegao ili je uživao u obroku. Preko ceste bi nam pretrčao vuk pa ris, a onda još jedan medvjed, pa bizon. Sve u svemu, nije nam bilo dosadno - kaže.
Pripreme za ovaj veliki pothvat trajale su oko tri godine.
- U tom periodu 'prikupio' sam dodatnih 15 kilograma. Bicikliranjem, trčanjem i plivanjem dobar dio se formirao u mišićnu masu. Prijatelj i nutricionist Mario Radat savjetovao mi je kako unijeti dovoljan broj kalorija, a da pri tome zadovoljim sve potrebe. Jako je bilo bitno imati kvalitetne obroke i paziti na gubitak minerala. Prvenstveno soli, zbog velikog fizičkog napora i znojenja. Rehidromix i magnezij koristim svakodnevno, kroz prah ili pilulu - kaže Hrvoje.
- Obroci na putovanju ovise o potrebama, ponekad je to četiri, a nekad sedam obroka na dan. Sve ovisi kakav je dan, koliko san vozio i koliko je vruće - kaže Hrvoje te dodaje da je za njega doručak najbitniji obrok i priprema ga sam. Najčešće se sastoji od žitarica, mlijeka, voća i piletina (s rižom ili u umaku). U Rusiji su se hranili u restoranima jer je bilo jeftino i pristupačno, dok su Australija i Kanada skuplje pa su jeli u restoranu kad ne bi stigli pripremiti hranu. Tjestenina, riža, piletina, govedina, voće i kruh su namirnice koje su u kamperu uvijek bile spremne za pripremu.
- Cijelo vrijeme putovanja bio sam u kontaktu sa svojim kondicijskim trenerom Nikolom Borićem koji me je govorio kada mi je potreban odmor i pomogao mi kako prepoznati potencijalne opasnosti za tijelo - kaže Hrvoje.
Na putovanju Hrvoje i Matija upoznali su mnoge ljude, a posebno su bili oduševljeni gostoprimstvom naših ljudi u Australiji.
- Mnogi ljudi iz Hrvatske koji su kao mladi napustili Hrvatsku, kontaktirali su nas i pozvali u svoje klubove. To su mjesta koja su naši ljudi doslovno sami izgradili i jednom tjedno ili češće se nalaze i druže - kaže.
POGLEDAJTE NOVI SERIJAL 'ZENZACIJA' S IVANOM ŠARIĆEM:
Pokretanje videa...
08:59
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
