Spisateljica Kata Mijić: I ljubići nas mogu naučiti o životu...

Kamenjar i krš Dalmatinske zagore iznjedrio je mnoge hrvatske junake, ali i jednu jedinstvenu ženu - kraljicu ljubavnih romana, Katu Mijić (45). Pola dana Kata vrijedno radi kao konobarica, ali kad skine pregaču, mama troje djece u gluho doba noći postaje Kate Mitchell ili Katarina Mich (pseudonimi pod kojima već godinama objavljuje svoje ljubavne romane). Književnik Ante Tomić ju je nazvao “tihom ženom koja ljudima zna vratiti nadu“. 

Ljubav je za, Katu, najjača emocija koja ima bezbroj lica. Pisati je htjela oduvijek, no da će stvarnost nadmašiti sve njezine snove, nikad se nije nadala. Iza nje je čak dvjesto ljubavnih romana i oko 600 priča, a ovih dana izašla joj je u izdanju Profila osma samostalna knjiga “Put kušnje”. Pseudonim ne koristi da bih se skrila nego je razlog , kaže, sasvim drugi: 

 - I  ja sam, kao i većina žena, odrasla uz američke romane, ali to i nije bilo ono što je presudilo. Ovo je malen prostor, a spominjanjem imena Duje, Filip, Jozo baš i ne zvuči pretjerano romantično. Volimo zaviriti u neke svjetove koji su nam strani, i koje ne poznajemo, a spominjanjem naših imena i mjesta, bili bismo zakinuti za čar onog nepoznatog i tajnovitog za kojim svi čeznemo - tvrdi. Kata je samohrana majka već odraslo troje djece kojima je zahvalna što strpljivo podnose njezin rad u slobodno vrijeme.

- Pišem nakon posla, prije posla, po noći, kad god uhvatim malo vremena. Doista treba biti vješt u usklađivanju svih obaveza koje imam. No to mi nije nimalo teško. Pisanje me opušta.  Volim stvarati, isprepletati maštu i stvarnost, i svaka nova stranica za mene je izazov. Djeca su odrastala s mojim pisanjem, tako da s njihove strane imam potpunu podršku i razumijevanje na kojem sam im zahvalna - kaže ponosno. Namjerava napisati povijesni roman koji će smjestiti na početak prošlog stoljeća. Iako je iza nje pozamašan broj objavljenih rukopisa, Kata živi poput većine ljudi - skromno.

 - Da bi se živjelo samo od pisanja, trebalo bi izdati nekoliko romana na mjesec, a gdje ih je moguće objaviti? Honorar mi svakako dobro dođe. Izdaci su iznimno veliki, život je skup, a i djeca imaju svoje potrebe. Dok pišem, novac mi je posljednje na što mislim. Kao i svakoj spisateljica, cilj mi je zadovoljiti onu potrebu za pisanjem koju imam u sebi, zatim to objaviti. Ono objavljeno ostaje zauvijek, a novcu se ubrzo izgubi svaki trag - govori kroz smijeh. U Katinim ljubićima isprepleću se ljubav i strast, prijateljstvo i mržnja, sav je taj vrtlog emocija ispričan na zanimljiv i neposredan način što joj je donijelo bezbroj komplimenata.  

- Najveći kompliment mi je kad netko kaže da počne čitati moju knjigu ili roman, i da ne spava cijelu noć dok je ne pročita. Netko drugi čak i zaplače nad sudbinom likova u mojim pričama - kaže. Mnogi ljudi imaju predrasude prema ljubićima, ali  može li se što i naučiti iz ljubavnih romana?

- Nisu ljubići samo lako štivo, oni nose i poruku koju spisateljice odašilju. Svaki moj roman protkan je nadom, vjerom da sve prepreke, koliko god one teške bile, jednom moraju biti savladane. Za ono u što vjerujemo trebamo se boriti. Voljeti nekog iz dana u dan ne bi trebalo biti nimalo teško, a u današnje vrijeme samo rijetkima to polazi za rukom. 

Nedostaje tolerancije, žrtve smo ubrzanog tempa života, i skloni posegnuti za iluzijom koja na kraju rezultira razočarenjem. Samo trebamo shvatiti da ništa nije idealno, pa čak ni ljubav. I ona iziskuje mnogo žrtve da bi opstala, a to je ono o čemu pišem - ističe. Na titulu kraljice ljubića skromna i tiha Kata samo odmahuje rukom s toplim osmijehom na licu.

- Sve što sam postigla plod je teškog rada. Uostalom, ne volim ljude koje bilo što mijenja, uspjeh, novac… Uživam u jednostavnosti svojeg života. Ni za što je ne bih mijenjala - ističe i dodaje:  

- Volim svoju svakodnevicu, svoju obitelj, djecu, poslove, i moj se život ne sastoji samo od konobarenja i pisanja. Toliko toga me veseli da ponekad mislim da mnogo toga i ne stane u samo jedan dan. Ne volim biti sumorna, radije gledam na onu vedriju stranu života, čak i kada je to jako teško. Danas je takvo vrijeme da neke lijepe stvari ne primjećujemo, a trebali bismo - kaže Kata.  Motivacije joj nikad ne nedostaje, posebno ne u današnja vremena:

- Stvarnost nije nimalo lijepa, treba nam štivo koje će nas opustiti i odmaknuti od onog što nas okružuje, barem na neko vrijeme. Moje romane čitaju žene svih uzrasta i to je moje najveće veselje! 

Usudim se budna sanjati

Koliko god da mi je mašta bogata dok pišem, isto je toliko bujna i kada sanjarim o budućnosti. Iskreno se nadam da je ovo samo jedna od stepenica moje karijere, i da me očekuju još mnoge. Ne sanjam bogatstvo, vile, novac, ali sanjam da mogu živjeti od pisanja, i da to bude pristojan život. 

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!