Kieran Connolly u novoj knjizi istražio je neke od spektakularnih utvrda diljem svijeta, za koje kaže da su kao zubi koji izviru iz zemlje i daju nam tragove prošlosti i uvid u nestale civilizacije
Spektakularni napušteni dvorci daju mrvice iz nestale prošlosti
Napušteni dvorac spaja prošlost i sadašnjost i to je jedan od razloga fascinacije napuštenim i zaboravljenim utvrdama. Kieran Connolly u svojoj novoj knjizi 'Napušteni dvorci' istražio je neke od najspektakularnijih utvrda koje daju uvid u nestale civilizacije i rekao kako ti dvorci uvijek daju spektakularni bljesak prošlosti među ruševnim zidovima.
Za CNN Travel je ispričao da društva gleda kao tijelo - stoljeća prolaze i tijelo propada. Dodaje kako su dvorci onda kao zubi koji izviru iz zemlje i daju nam tragove i mrvice te prošlosti.
U svojoj je knjizi istražio utvrde i dvorce iz različitih doba pa se tako u njoj mogu naći sirijske srednjovjekovne utvrde, ali i francuska vojna utvrda Mont Malamot izgrađena u Alpama krajem 19. stoljeća.
Izvor svoje fascinacije napuštenim mjestima našao je u djetinjstvu, kad je znao ići na duge šetnje i to često starom željezničkom linijom.
- Ta su mjesta imala neku tajanstvenost. Zašto su zatvorena, kamo to vodi, kako to izgleda, kako brzo rastu grane kroz tračnice i koliko treba postajama da se raspadnu - ispričao je.
Brojni dvorci imaju priče koje traju stoljećima, a kroz godine su različiti vlasnici i sukobi ostavili svoj trag na njihovoj arhitekturi. Ta slojevitost je jedna od stvari koje fasciniraju Connollyja, a jedan od takvih dvoraca je Spiški dvorac u Slovačkoj. Romanska utvrda u 12. stoljeću je zamijenila drvenu, a već u sljedećem je dobila gotički štih. Dvorac je potpuno prerađen u 15. stoljeću, a novi vlasnici su ga preradili u renesansnu rezidenciju, da bi 1780. potpuno izgorio, ali i ostavio tragove svih stilova.
Toranj Mortella na Korzici najdraža mu je priča. Izgrađen je u 16. stoljeću kao dio obrambenog sustava Republike Genove protiv pirata. Britanci su ga kasnije raznijeli, iako su bili impresionirani dizajnom te su kasnije toranju dali ime Martello i gradili ga diljem Britanskog carstva.
U knjizi je istaknuo i dvorac Ballycarbery u Irskoj koji se nalazi na obali Atlantika, a sve što je sada ostalo od utvrde iz 16. stoljeća su kameni zidovi koje priroda polako guta.
Podjednako je fasciniran i utvrdom Golconda koja se nalazi u središnjoj Indiji, a izgrađen je u 16. stoljeću. U njoj se svojevremeno čuvao i dijamant Koh-i-Noor, kojeg je kasnije posjedovala britanska kraljica Viktorija, a danas je u londonskom Toweru. Golconda je nekad imala četiri utvrde, džamije, hramove, kraljevske odaje i vrtove.