Slušajući odjeke zvukova, moguće je vidjeti u mraku

Daniel Kish oslijepio je kao malo djete. No, to ga nije spriječilo da vozi bicikl, penje se po drveću i trči školskim hodnicima za drugom djecom. Klikćući jezikom i plješćući rukama, slušao je odjek zvukova od zidova i predmeta te se tako snalazio u prostoru. Tu je vještinu svladao spontano, još kao dvogodišnjak. Danas, kao odrastao čovjek, poučava druge slijepe ljude vještini gledanja zvukom, odnosno eholokaciji. Nju mogu savladati i oni koji vide, no obično za to nisu dovoljno motivirani, jer im nije potrebna u svakodnevnom životu. Pretpostavlja se u dalekoj prošlosti vještina eholokacije bila rasprostranjenija među ljudima. Budući da nisu mogli upaliti svjetlo, u mraku su se snalazili pomoću zvuka. slušanjem odjeka moguće je odrediti gdje se neki predmet nalazi, njegovu približnu veličinu i oblik, a donekle i druge karakteristike - jesu li čvrsti ili prozračni odbijaju li ili upijaju zvukove. To omogućuje jmozgu da stvori sliku okoliša.
- Parkirani automobil doživljavam kao veliki predmet koji je nizak na jednom kraju, povisuje se u sredini i zatim ponovno pada. Stablo je pri dnu usko i čvrsto (deblo), a širi se i postaje prozračnije pri vrhu - kaže Kish.
Početnici mogu vježbati eholokaciju tako da zatvore oči i zamole nekoga da im pred licem drći zdjelicu ili otvorenu kutiju. Nakon toga počnite govoriti (kliktanje jezikom složenije je i korisno tek naprednim eholokatorima) i slušajte kako vam glas zvuči šuplje. Pokušajte s kutijom i bez nje. Potom, pokušajte s većom kutijom ili loncem i poslušajte kako vam glas zvuči dublje. Zatim možete uzeti jastuk, koji glas čini mekim. Na kraju, stanite u ugao sobe i slušajte kako vam glas zvuči šuplje dik ste okrenuti prema uglu i kako se mijenja dok se okrećete od njega.

>>>U prirodi, eholokacija je najrazvijenija kod šišmiša, koji i u potpunom mraku mogu uhvatiti sitan plijen poput kukuaca. Uređaji koji slijepima olakšavaju da vide zvukom, npr. SoundFlash, zasnivaju se na emitiranju zvukova sličnih onima koji ispuštaju šišmiši.

>>> Jedan od prvih zabilježenih eholokatora bio je “slijepi putnik” James Holman James Holman (1786-1857) koji je obišao svijet snalazeći se prateći odjeke lupkanja bijelim štapom. No, ovu pojavu u prošlosti su krivo tumačili. Neki su smatrali da ljudi mogu vidjeti kožom lica, a tek u 40-tima eksperimenti su pokazali da je za to zaslužna jeka.