'Večera u Emausu' u franjevačkom samostanu uništena je u ratu, pa se križevački sakralni slikar Zoran Homen odlučio napraviti njenu vjernu repliku... Ova slika spada u veće sakralne slike u Hrvatskoj
Slikar Zoran Homen: Deset sati dnevno puna tri mjeseca slikao sam sliku dugačku 5,5 metara
Nakon što sam napravio sliku Sv. Marka Križevčanina u križevačkoj crkvi, došao sam na glas kao slikar koji je uspješan u sakralnoj umjetnosti.
Poslije te, slijedile su slike svetaca koje se nalaze po mnogim našim crkvama, kaže nam 69-godišnji križevački slikar Zoran Homen, koji je nedavno napravio remek djelo, postavljeno u franjevačkom samostanu u Vukovaru.
Radi se o slici čija je dužina 5,5 metara, a u najvećem dijelu doseže visinu od dva metra. To je, za sada najveća slika među 50-ak slika sakralnog karaktera, oltarnih slika, portreta svetaca i blaženika, za crkve i samostane diljem Hrvatske. Tema slike je “Večera u Emausu”, a rađena je točno prema kompoziciji slike iz 1756. godine. Naslikao ju je barokni slikar Paulus Antonius Senser koji je radom bio vezan za Osijek i mađarski Pečuh. Originalna Senserova slika koja se nalazila u franjevačkom samostanu stradala je u agresiji na Vukovar.
- Gvardijan samostana, fra Ivica Jagodić, sačuvao je fotografiju slike, te je želio da se napravi kopija. Fotografija je stara nekoliko desetljeća i bila je u lošem stanju, tako da su se izgubili mnogi detalji, a bez kojih slika u tehnici hiperrealizma kojom se bavim, ne može postati vjerodostojna - pojašnjava Homen koji je nakon studija dugo bio ravnatelj Muzeja u Križevcima, a slikarstvom se bavi punih pet desetljeća.
Pojašnjava nam da je prvo trebalo napraviti nove studije za sliku izradom svih nejasnih mjesta koja su nedostajala na fotografiji, poput boja, nabora na odjeći i ostalih detalja koju u sliku unose život. Prenošenjem jasnih kontura likova sa slike, Homen je uspio “skinuti” svaki detalj. Tek tada je mogao početi raditi na slici. Zbog njezinih dimenzija sliku je podijelio u tri djela.
- To je doista bilo zahtjevno, jer trebala je filigranska preciznost da se ne vidi da je slika rađena u tri zasebna dijela - precizira Homen, te dodaje da svaka slika, bez obzira radilo se o replici, nosi ton autentičnosti autora koji na njoj radi. Da bi napravio tako veliku sliku, na njoj je radio puna tri mjeseca. Prije toga je na šperploču nalijepio platno koje je moralo biti savršeno napeto, bez ijednog nabora.
- Radio sam svaki dan po deset sati. Kad krenete, onda vas miris boja, terpentina i kist u ruci vuku tako da ne osjetite kako sati lete. Naravno to mi je pomoglo da se i za vrijeme korone osjećam korisnim i sigurnim, jer nisam izlazio, a radio sam s istim žarom i entuzijazmom kao i kad sam po prvi put početo slikati tom tehnikom koju sam vidio od jednog slikara iz Srbije prije nekoliko desetljeća - pojašnjava Homen.
Pod njegovom rukom postaju žive
Kad govorimo o samom autoru, onda je važno spomenuti da je s likovnim radom počeo još za gimnazijskih dana. Do sada je “odradio“ 13 samostalnih i gotovo stotinu skupnih izložbi. Brojne slike krase muzeje, galerije, javne prostore te privatne kolekcije u zemlji i inozemstvu. Posebno su na cijeni među likovnim kritičarima, ali i ostalim poznavateljima umjetnosti portreti hrvatskih svetaca i blaženika. Slike mrtve prirode, portreti - pod Homenovom rukom postaju žive.
Tri dijela - kao cjelina
Pojašnjavajući nastanak djela, Homen nas vodi kroz golemu sliku čiju fotografiju posjeduje.
- Mogu kazati da sam odmah uočio da original ima koncepciju u tri dijela, pa mi je to pomoglo. S desne strane uskrsnuli Isus šeta s dvojicom učenika koji ga uopće ne prepoznaju. Pozivaju ga na večeru o čemu govori središnji prikaz, a na lijevom dijelu slike vide se osobe koje sudjeluju u pripremi večere. Središnji dio slike prikazuje trenutak kada učenici prepoznaju Isusa po lomljenju kruha, o čemu svjedoči i latinski natpis na traci koju nose dva anđela.