Obavijesti

Lifestyle

Komentari 4

Slabovidna kuglačica: Ostvarila sam sve svoje sportske želje

24sata placeholder

Kuglačica Ruža Markešić višestruka je europska prvakinja u više disciplina. Završila je studij povijesti i paralelno nizala medalje. Na fakultetu je bila u 10 posto najboljih studenata u svojoj generaciji

Rođena sam sa šest mjeseci, a imala sam 800 grama. Od prvog dana vidim jako slabo. Na lijevo oko danas ne vidim ništa, a na desno oko 5 posto, priča kuglačica Ruža Markešić (37).

Trenutno joj je, kaže, dodatni problem siva mrena na desnom oku koja komplicira situaciju. 

- No, meni je vid oštećen od rođenja pa mi je cijeli život snalaženje. Za drugačiju i bolju opcije ne znam, nisam je nikada iskusila. Smatram da se dobro snalazim - govori kuglačica. U osnovnoj školi učitelji su znali da je bila slabovidna. Sjedila je uvijek u prvoj klupi i svi su joj nastojali maksimalno pomoći  s obzirom na tadašnje tehničke nemogućnosti prilagodbe nastave.

Kad je vizažist čarobnjak, pred oltarom se pojavi 'nova' mlada
Kad je vizažist čarobnjak, pred oltarom se pojavi 'nova' mlada

- Sve je još bilo na začetku, ali uspješno sam se snalazila i prilagođavala. Bolje sam pamtila i slušala, a manje vizualno pratila nastavu. Neki predmeti su mi išli teže, na primjer tehnički jer smo tu morali crtati. Ali dobro bi naučila teoriju i tako kompenzirala neuredan i neprecizan nacrt - priča Markešić. Bila je kaže, u prosjeku, vrlo dobra učenica i to doba joj je ostalo u jako dobrom sjećanju.

- Zahvaljujući tehnologiji koja iz dana u dan napreduje, sada je puno jednostavnije savladavati nastavu. No, jednako je potrebno uložiti trud i vrijeme jer ne uči tehnologija umjesto nas - smatra. 

Sportom se počela baviti još u osnovnoj školi. Prvo je godinama trenirala rukomet, a igrala je desno krilo.

- Roditelji su bili malo zabrinuti, ali nije bilo nekih problema. Podržali su me. Prve medalje osvojila sam početkom srednje škole. Kako sam upisala srednju školu za slijepe i slabovidne u Zagrebu, tamo su mi ponudili i neke druge opcije kroz sportsku grupu koje sam probala. Među njima je bilo i kuglanje - govori  Ruža i dodaje kako je na fakultetu trenirala i veslanje. Nije joj bilo teško birati sportove jer ju je to odmalena privlačilo. 

Kuglanje je počelo kao jedna od aktivnosti, a postalo joj je najveća ljubav.

- Nakon škole, počela sam trenirati i u klubu. Išli smo na turnire. Prva me poticala profesorica tjelesnog u srednjoj, gospođa Selma Dobrijević Pili. S njom smo odlazili i na međunarodna natjecanja na kojima smo upoznali kolege sa sličnim problemima. Negdje smo pobijedili, a negdje izgubili. Bilo je lijepo jer smo se nakon natjecanja družili, zezali i upoznavali.  To je bio dovoljan motiv za ostati i dalje trenirati. Nismo se oslanjali samo na sportski rezultat.

Samo trećina hrvatskih tvrtki zapošljava ljude s invaliditetom
Samo trećina hrvatskih tvrtki zapošljava ljude s invaliditetom

Podupirao ju je i trener u Sportskom klubu slijepih Zagreb Damir Pili. Tamo je počela i  danas je njihov član. Ponosna je kako kaže, na sve nagrade - i one manje važne po hijerarhiji do onih najvećih.

- One su znak priznanja i vrednovanja rezultata i truda kroz protekle godine. Dobitnica sam i Državne nagrade za šport Franjo Bučar 2009. godina na koju sam iznimno ponosna - rekla je. Kroz proteklih 20 godina bavljenja sportom dobila je mnogo lokalnih priznanja, ali nacionalnih poput onih Zagrebačkog športskog saveza osoba s invaliditetom, Sportskog saveza grada Zagreba pa preko priznanja dobivenih od Hrvatskog paraolimpijskog odbora. 

- Sve želje u sportu sam ostvarila. Višestruka sam europska prvakinja u više različitih disciplina, završila sam fakultet koji me zanimao. Obitelj, rodbina, prijatelji i kolege su mi velika podrška i to je više nego dovoljno - govori kuglačica. 

Završila je studij povijesti na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu i  bila je među 10% najboljih studenta u svojoj generaciji. 

- U nekih fazama studiranja je znalo biti dosta naporno. Za vrijeme studija putovala sam svakodnevno iz Zeline u Zagreb. Bilo je situacija kada bih otišla u 6 ujutro i vraćala se zadnjim autobusom u 23.30. Bila sam maksimalno redovita na predavanjima jer je puno jednostavnije bilo više puta nešto poslušati i upamtiti nego tražiti informacije kroz literaturu - priča Markešić.

Kuhate li tjesteninu u vodi s uljem, radite veliku pogrešku
Kuhate li tjesteninu u vodi s uljem, radite veliku pogrešku

Dodaje kako su natjecanja bila vikendom pa to nije bio problem, a kada bi bilo Europsko prvenstvo, obaveze na fakultetu bi već završile pa je sve uspjela uskladiti. Trenirala je dva do tri puta tjedno u kuglani, a natjecanja su bila vikendima. Isto je i danas, uz obavezne kondicijske pripreme u zimskom i ljetnom periodu.

Izbornica je kuglačke reprezentacije Hrvatskog športskog saveza slijepih od 2016. godine.

- Za mene je to izazovna i odgovorna funkcija. Trudim se maksimalno. Ove godine smo imali vrlo uspješan nastup na Europskom Prvenstvu kojem smo bili i domaćini u Zagrebu. Kao reprezentacija osvojili smo 13 medalja, od toga 7 zlatnih - ističe. Danas je kuglanje za nju natjecanje i želja za što boljim rezultatima, od svakog treninga do službenog natjecanja.

- Cilj je uvijek biti bolji nego prethodni put. Kuglanje zahtjeva psihofizičku aktivnost, a svaki novi trening je izazov odraditi ga što bolje i sa što manje pogrešaka. Naravno, nije uvijek sve bez pogrešaka, ali zato na svakom idućem treningu ili natjecanju možeš biti bolji ili barem pokušati biti bolji. To je izazov, uvijek biti bolji nego prošli put - objašnjava Markešić. Kroz život se zbog invaliditeta prilagođavala najbolje što je mogla, a smatra kako je puno teže ljudima koji u nekom trenutku života ostanu bez vida ili im jako oslabi.

Novi zakon će pomoći osobama s invaliditetom i starim ljudima
Novi zakon će pomoći osobama s invaliditetom i starim ljudima

- Teško je kada se morate prilagođavati s bolje na lošiju situaciju. Ja taj problem nisam imala, jer nikada situacija  nije bila nešto bajna. Ali zato imam vrlo dobru orijentaciju, odlično se snalazim u novim prostorima, uvijek se po nečemu orijentiram i pamtim detalje, na koje se kasnije oslanjam kao orijentir - kaže. Od pomagala koristi programe za uvećanje teksta na računalu. Sličnih ima i na mobitelu.

Ljudima s invaliditetom poručuje da bi se trebali prihvatiti onakvima kakvi jesu i maksimalno prilagoditi život takvoj situaciji.

- Ako ćemo cijeli životni vijek žaliti za ne nečime što ne možemo, bez obzira koji bio razlog, onda će život proći u žaljenju, a ne u življenju - ističe Markešić.

Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Komentari 4