Tuga zbog odlaska djece sastavni je dio života i ne zahtjeva stručnu pomoć već prilagodbu, jačanje društvenih mreža i braka te ponos radi uspješnog odgoja
Sindrom praznog gnijezda: Rastanak može proći bez boli
Sindrom "praznog gnijezda" opisuje depresiju, tugu i nostalgiju koju roditelji često osjećaju nakon što njihova djeca napuste roditeljski dom i započnu samostalan život. Bilo da je riječ o preseljenju radi školovanja, braka ili posla, majke su obično teže pogođene odlaskom djece od očeva, kažu psiholozi. Razlog za to je urođeni osjećaj majke za brigu o obitelji i "dužnost" stvaranja toplog doma. Čim dijete ode iz kuće, one gube dio važnog majčinskog zadatka, zbog čega kreće ponovna potraga za vlastitim identitetom i ciljevima. Očevi nisu potpuno imuni na sindrom "praznog gnijezda", mada su njihovi osjećaji blaži i usmjereni na rješavanje situacije dodatnim okupiranjem hobijima i poslom.
- Sindrom praznog gnijezda kao takav postoji, ali smo ga kao i druge fenomene uvezli iz američke kulture pa roditelji smatraju da se od njih očekuje tuga radi odlaska djece. Kako se prema pražnjenju gnijezda postavljamo određuje kako na nas utječe osamostaljenje djece - ističe psihologinja Mirjana Krizmanić.
Utjecaj odlaska djece na brak
Kvaliteta bračnih odnosa usko je povezana s odlaskom djece iz doma. Tako oni brakovi koji su funkcionirali samo radi forme nakon pražnjenja gnijezda često pucaju, jer više ne postoji potreba za glumom. Zbog toga se sve više ljudi u 50-ima rastaje.
- Ipak, ako je brak bio klimav i razlike su počivale na drugačijim stavovima u odgoju ili financijama, odlazak djece može biti odlična prilika za zbližavanje partnera i produbljivanje odnosa - smatra Krizmanić.
Samohranim majkama najteže pada
Samohrane majke najčešće su iznimno vezane za djecu i statistike otkrivaju da njima "pražnjenje gnijezda" najteže pada. Problem se javlja kod onih majki koje su bile pretjerano angažirane oko djece te su zanemarile svoje druge životne uloge, ističe Krizmanić.
- Osim roditeljske, čovjek ima brojne uloge. Uloga supružnika, prijatelja, susjeda, stručnjaka, člana nekog kluba ili bilo koja druga predstavljaju bogatstvo u životu. Ako su zanemarene, treba im se ponovno posvetiti i izgraditi ih, što je moguće u vrlo kratkom roku. Tako se dolazi do istinskog ispunjenja, a opterećivanje s djecom popušta - objašnjava Krizmanić.
Problem posesivnosti rezultat je vlastite neispunjenosti
Majke koje ne mogu prihvatiti osamostaljenje djece to niti ne žele, jer se tada moraju posvetiti ispunjenju vlastitog života,kaže Krizmanić. Sindrom praznog gnijezda nije problem radi kojeg je potrebno tražiti pomoć stručnjaka, već se nadilazi zdravim i zrelim pristupom problemu.
- Tko osjeća veliku tugu jer su ptičice odletile ima snažnu želju da se osjeća potrebnim. To se može riješiti na razne načine, primjerice volontiranjem i pomaganjem djeci s invaliditetom ili u staračkom domu - savjetuje Krizmanić.
Prednosti situacije
-Većina mojih prijateljica su nakon odlaska djece odahnule. Time su zapravo dobile priliku da se ponovno posvete sebi - ističe Krizmanić.
Ispravan stav roditelja je da sami sebe hvale što su uspjeli odgojiti uspješnu i samostalnu djecu koja su spremna odvojiti se i izgrađivati svoj život. Na red će doći i druge uloge, poput one bake i djedova, a život je prekratak da bi u njemu bili posvećeni samo jednoj stvari kao što je roditeljstvo, samim time jer to opterećuje djecu koja žude za više slobode, objašnjava Krizmanić.
Naposljetku, živimo u društvu u kojem je veći problem prenapučenost gnijezda, gdje ponekad i tri generacije žive pod istim krovom, a samostalan život postaje privilegija.
Pretvori tugu u izazov
Odlazak djece ne smije biti tabu tema jer ćete negiranjem situacije samo produbiti usamljenost i tugu zbog prirodnih životnih promjena, savjetuju psiholozi.
Kod ljudi koji su zadovoljni svojim životom kriza zbog “pražnjenja gnijezda” je manja, pa i prije odlaska djece isplanirajte kako ćete sami ili s bračnim partnerom popuniti višak vremena. Gledajte na to kao izazov u kojem još jedanput u životu možete ponovno oblikovati hobije i interese.
Svakodnevno gledanje obiteljskih albuma i plakanje u praznoj sobi pretjerana je reakcija jer odvajanje nikako nije oproštaj. Razdoblje u kojem se djeca sele iz doma obično se poklapa i s razdobljem života u kojem žene ulaze u menopauzu, pa imajte na umu da hormonalne promjene mogu pojačati osjećaje praznine. Ipak, ako je tuga snažna i dugotrajna, tada je najbolje potražiti pomoć psihologa.
Kako se lakše nositi s odlascima iz gnijezda
Pripremite se na vrijeme
Izbjegavajte uspoređivanje života vašeg djeteta s vašim vlastitim te ne projicirajte vlastite strahove. U tinejdžerskim godinama djeteta razmišljajte o tome kako je sasvim prirodno da ono odrasta i osamostaljuje se te se koncentrirajte na načine s kojima mu vi možete u tome pomoći. Potičite njegovu neovisnosti pružajući mu ljubav i podršku.
Ne gubite kontakt
Iako vaše dijete treba biti samostalno i nije u redu da ga zovete desetak puta na dan, dogovorite se s njime u koje vrijeme i koliko često će vas kontaktirati. Također, potrudite se da se što češće vidite i licem u lice, čak i ako to znači da vi morate doputovati do djeteta.
Razgovarajte s drugima
Bilo da je riječ o vašem suprugu, najboljoj prijateljici ili majci, iskreno priznajte kako vas i zašto odlazak djeteta pogađa. Tako ćete moći čuti i tuđa iskustva, osjećati se manje usamljeno i dobiti potrebnu podršku.
Ostanite pozitivni
Ne razmišljajte negativno o višku vremena i energije koje ćete imati, već se posvetite svojim ciljevima i skrivenim željama koje ste se dosad odricali ili niste znali da imate. Upišite se na satove vježbanja, počnite trčati, nagovorite partnera na tečaj plesa, putujte ili čitajte knjige, savjetuju psiholozi. Mogućnosti je bezbroj, a na vama je da pronađete ono što vas usrećuje.