Pojačana žeđ i česti napadi gladi, učestala potreba za mokrenjem, umor, smetnje vida neki su od simptoma dijabetesa, no kod bolesti tip 2 često su godinama blagi i nije ih lako prepoznati
NAUČITE GA PREPOZNATI
Simptomi dijabetesa
Pojačana žeđ i česti napadi gladi, učestala potreba za mokrenjem, umor, smetnje vida (mutna slika, na primjer), suha koža i svrbež kože, usporeno zarastanje ranica i ozljeda te nagli gubitak do 10 posto tjelesne mase (koji je češći kod dijabetesa tip 1) bez promjena u režimu prehrane, ili prekomjerna tjelesna težina (češće kod dijabetesa tip 2), glavni su simptomi šećerne bolesti oba tipa. Kod duljeg tinjanja bolesti mogu se javiti i utrnulost i žarenje u rukama i nogama, pa i tegobe vezane uz seksualni život (česte infekcije, ranice, problemi s erekcijom).
POGLEDAJTE VIDEO: Prepoznajte znakove dijabetesa
Pokretanje videa...
01:12
- Simptomi su obično nešto izraženiji kod dijabetesa tip 1, koji je zato ponekad lakše detektirati. S druge strane, dijabetes tip 2 godinama može tinjati uz relativno blago povišene vrijednosti šećera u krvi i uglavnom bez simptoma, ili su oni blagi, pa ih oboljeli često neće prepoznati, kaže dr. Rahelić. Zato je važno barem jednom godišnje u sklopu sistematskog pregleda obaviti mjerenje šećera u krvi, kako bi se na vrijeme uočile povišene vrijednosti i mijenjale životne navike te usporio razvoj bolesti, dodaje.
- Doduše, zadnjih godina primjećuje se i to da i dijabetes tip 1 kod mladih ljudi nerijetko prolazi ispod radara. Kako je riječ o bolesti koja se često javlja u pubertetu, neki od simptoma lako se mogu povezati sa sportskim i školskim obavezama djeteta i zanemariti. Tako se sve češće događa da se dijabetes tip 1 kod adolescenata otkrije tek kad nastupi ozbiljna komplikacija dijabetesa, dijabetička ketoacidoza, upozorava dr. Rahelić te dodaje kako je važno da roditelji imaju na umu da pojačana žeđ ili napadi gladi nisu uvijek rezultat napornih školskih obaveza ili treninga na koje dijete odlazi nakon škole.
Dijabetička ketoacidoza je stanje koje može biti opasno po život. Nastaje zbog nedostatka inzulina i visoke razine hormona stresa u tijelu, kad ono ne koristi glukozu kao izvor energije, već sagorijeva masti. Pritom se stvaraju ketonska tijela, a razina šećera u krvi raste i on se 'prelijeva' u mokraću, povlačeći vodu i soli iz tijela. Zbog toga se javlja učestalo i obilno mokrenje, uz pojačanu žeđ i povećani unos tekućine.
U poodmaklom stanju mogu se razviti i neki specifični simptomi, poput suhoće kože i vidljivih sluznica, mučnine i povraćanja, boli u trbuhu te ubrzanog i dubokog disanja, uz opću slabost i mogući poremećaj svijesti. Kod teškog stanja disanje postaje naporno, čujno i duboko, a često je prisutan i miris zadaha po ketonima, koji se obično opisuje kao "voćni".
Dijabetička ketoacidoza može se javiti i kod onih koji već imaju dijagnozu šećerne bolesti, uslijed loše kontrole vrijednosti šećera u krvi, a jedna od mogućih komplikacija je i ostanak bez svijesti.
- Ljudi u ovom stanju obično završe u bolnici i relativno se uspješno mogu liječiti, no važno je prepoznati ga i reagirati na vrijeme – kaže Rahelić.
Pogoršanje viroze ili proljeva česti znak kod male djece
Kad su u pitanju djeca, dijabetes tip 1 je još uvijek prevladavajući oblik bolesti, pri čemu se ona najčešće javlja u tinejdžerskoj dobi. No, u posljednje vrijeme bilježi se rast broja oboljelih u dobi do 5 godina i to po stopi od pet posto godišnje. Pretpostavlja se da to uglavnom utječu različiti kemijski otrovi iz okoliša kojima smo izloženi od najranije dobi.
- Dijabetes tip 1 može se javiti čak i u dojenačkoj dobi, pri čemu najčešće nema posebnih znakova bolesti. Bolest se obično prepozna tek kad se javi neka infekcija dišnih puteva, na primjer, ili viroza koju prati proljev, koji nikako ne prestaju. Dijete se počinje osjećati sve iscrpljenije i umornije, što je obično povod za odlazak liječniku, pa se u sklopu pretraga tada otkrije i povišen šećer. Rjeđe, kod djeteta se može primijetiti da mršavi, odnosno da se ne razvija dovoljno. Jedan od simptoma koji može ukazivati na šećernu bolest je i dugotrajan osip u pelenskoj regiji, odnosno gljivična infekcija koja se manifestira crvenilom kože - priča pedijatar u mirovini, prof. dr. Milivoj Jovančević. Nakon što se postavi sumnja u dijabetes, dijete obično završi u bolnici, gdje će se obaviti sva dijagnostika kako bi se utvrdilo postoje li i neke komplikacije bolesti. Nakon toga liječnici će utvrditi program liječenja i režim praćenja djeteta, kaže sugovornik.
- U sklopu toga roditelji prolaze edukaciju, kako bi naučili sve što je potrebno o prirodi te bolesti, o promjenama u prehrani koje možda treba uvesti, kao i o primjeni inzulina te znacima hipo i hiperglikemije, odnosno drugih mogućih komplikacija bolesti koje treba pratiti. Bolnica je obično otvorena i za konzultacije telefonom kad god je to potrebno, pa će roditelji odmah dobiti uputu i o tome kome i kako se u slučaju potrebe mogu obratiti - priča prim. dr. Jovančević. Dodaje kako je jako važno da ta komunikacija između liječnika i roditelja, odnosno djeteta, u narednim godinama bude redovna, jer dijete raste, mijenja se njegova tjelesna težina, kalorijske potrebe i slično, pa tome treba prilagođavati navike i terapiju.
- Posebno je zahtijevan period ulaska djeteta u adolescenciju, jer tada dolazi do velikih hormonalnih promjena i jako je važno osigurati dobru kontrolu razine šećera u krvi. Slično je i kod raznih bolesti, na primjer gripe, koja može jako poremetiti kontrolu bolesti i zahtijeva prilagodbu prehrane i terapije inzulinom. Zato nije loše izbjeći sve one bolesti koje se mogu izbjeći, odnosno cijepiti dijete protiv gripe - ističe pedijatar.
Glavnina naglasak u liječenju dijabetesa tip 1 kod djece nije bitno različit od onoga što se često govori i odraslima, jer ga čine prehrana, tjelesna aktivnost i najčešće terapija inzulinom.
- Treba znati da se u rijetkim slučajevima kod mlađeg djeteta kojem je dijabetes dijagnosticiran nakon neke teže viroze ili bolesti može dogoditi da mu, kad se bolest smiri, šećer stabilizira, pa da mu inzulin na neko vrijeme nije potreban. To se razdoblje naziva honeymoon, ili vrijeme ‘medenog mjeseca’. Obično traje nekoliko mjeseci, kad se pokaže da je primjena inzulina ipak potrebna - pojašnjava prim. Dr. Jovančević. Dodaje kako je u praksi imao i djevojčicu kod koje je taj medeni mjesec bio trajan, odnosno kad se bolest stabilizirala, bilo je dovoljno da vodi računa o prehrani i tome da se dovoljno kreće i inzulin joj nije bio potreban, što se vodi kao podtip dijabetesa.
- Njen je šećer uvijek bio malo povišen, odnosno na graničnim vrijednostima, ali ga je održavala bez inzulina. No, to je zaista iznimno rijetko - kaže pedijatar Jovančević. Dodaje kako se osobno u praksi nije susreo s malim djetetom kojem je dijagnosticiran dijabetes tipa 2.
- To je u praksi jako rijetko, iako moramo imati na umu da je pretilost među djecom danas poprimila razmjere epidemije, a ona je glavni rizični faktor za pojavu te bolesti. Ukratko, pretilost može biti uzrokom da se dijabetes tip 2 pojavi vrlo rano, već u mladenačkoj dobi - zaključuje pedijatar Jovančević.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
