Savršen spoj prirode, povijesti i gastronomije uz rijeku Soču

Rijeka Soča (talijanski: Isonzo), izvire u Sloveniji u Julijskim Alpama a ušće joj je kod Tržića (ita. Monfalcone), u Tršćanskom zaljevu. Sa svojom smaragdnom bojom, duljinom od 137 km i burnom povijesti cijelog toka rijeke savršeno je mjesto za odmor, uživanje u ponudi obližnjih poljoprivrednih gospodarstava a za neke i otkrivanje vlastite obiteljske povijesti što je zadnjih godina postalo vrlo popularno kod građana Italije, Austrije, Mađarske, Češke, Njemačke, ali i Hrvatske.

Obilazak smo započeli silaskom sa autoceste Ljubljana-Kopar, u predivnom srednjovjekovnom gradiću Štanjel (Sveti Daniel), koji nam je ujedno bio i polazna točka za posjete okolnim znamenitostima.

U Štanjelu svakako treba posjetiti Ferrarijev vrt koji se nalazi u podnožju mjesta i njegova je najpoznatija i najposjećenija lokacija. Vrt je dizajnirao poznati arhitekt i rođeni Štanjelac Max Fabiani 1920-tih godina.
 

Mjesto je opasano zidinama još u srednjem vijeku radi obrane od Turaka, a ako ne patite od straha od visine, slobodno uživajte u pogledu na okolne vinograde i imanja s neke od štanjelskih kula. Na glavnom trgu Štanjela, u ugodnom srednjovjekovnom ambijentu nalazi se vrlo dobar restoran Štanjelski grad u kojem smo uživali u restoranskim specijalitetima te lokalnoj Malvaziji.

Odsjeli smo u Villi Fabiani, koji kilometar od Štanjela, u selu Kobdilj. Villa Fabiani nije samo jedna zgrada već kompleks gospodarskih zgrada, vrtova, vinski podrum, galerija, izložbeni prostor, vinograd s obližnjim jezercem... zapravo predivno uređen kompleks na kojem se održavaju vjenčanja, poslovna druženja i sl. Na samom imanju nam je najupečatljivi 600-tinjak godina stari dud u čijoj smo sjeni uživali u vinu domaćina i nadaleko poznatom kraškom pršutu.

U bližoj smo okolici posjetili groblje Austro-ugarske vojske - Gorjansko. To je dostojanstven i najbolje očuvani kompleks sa 6.000 pokopanih vojnika svih naroda Monarhije preminulih u obližnjoj bolnici.

Kako je linija fronte tijekom Prvog svjetskog rata išla direktno kroz Krašku regiju, na mnogim smo mjestima nailazili na spomen područja i lokacije koje možete posjetiti i na kojima se može doživjeti intenzitet, ali i besmisao borbi Prvog svjetskog rata. I slavni je Ernest Hemingway inspiraciju za svoj roman “Zbogom oružje” dobio baš sa Soške fronte.
Kroz liniju fronte od Jadrana pa sve do Alpi danas postoji jedinstveni Put mira (Pot miru) - http://www.potmiru.si/ po kojem možete sami pješke proći sve najznačajnije lokacije Prvog svjetskog rata.

Jedan dio teče i kroz Miren – Kostanjevica na Krasu područje, gdje je odlično očuvana špilja Pečinka, koja je služila kao sklonište austrougarskim vojnicima i krasan je primjer kako su vojnici tog vremena preživljavali na prvim linijama, gdje su spavali i spašavali gole živote. Obližnje Borojevićevo prijestolje koje su za njega još tijekom borbi napravili njemu odani vojnici isto je tako nezaobilazna lokacija, no nije poznato je li legendarni feldmaršal na prijestolju zaista i sjedio.

Svetozar Borojević – Lav od Soče, kako su ga zvali Talijani, jedini je ne-germanski feldmaršal koji je vodio 11 bitaka na ovoj fronti i koji je sa svojim vojnicima zaustavljao talijansku vojsku da ne prodre prema Ljubljani i dalje u nizine carstva. Tu je i Cerje – protokolarni objekt, gdje vam pogled bježi do Tršćanskog zaljeva na more i gdje možete uživati u povijesti i u vipavsko-kraškim delicijama, kao što je frtalja.

Na cijelom području Krasa, doline Soče i Vipavske doline, ponuda hotela, lokalnih gospodarstava ili apartmana u kojima možete odsjesti je odlična. Talijani su ovdje rado viđeni gosti jer dolaze iz cijele Italije u nadaleko poznate slovenske HIT kockarnice, a pri tome vole i uživati u gastronomskoj ponudi cijelog kraja koje ima zaista napretek. Izdvojili bismo odličan restoran Žogica nedaleko željezničkog mosta na Soči kod Nove Gorice, turističku kmetiju Toncevi u kojoj smo uživali u njihovim domaćim specijalitetima, a gosti mogu i odsjesti u njihovim predivnim apartmanima ili u hotelu Sabotin u Novoj Gorici.

U okolici Kobarida, uz samu rijeku Soču zastali smo u eko kampu Koren i popričali s vlasnicom Lidijom, koja nam je pojasnila što sve kamp nudi svojim gostima i koje sve aktivnosti pruža kamp no ono što nas je naviše očaralo je obala rijeke, neposredno uz kamp, gdje smo se i sami mogli uvjeriti kako izgleda jedna od atraktivnijih ponuda kampa, vožnja kajakom po Soči.

Dvanaesta bitka na Soči u kojoj su Austrijanci zajedno sa Nijemcima probili talijanske linije događala se krajem listopada 1917. kod mjesta Kobarid. Samo je mjesto nekim čudom preživjelo masovna bombardiranja u ratu te je ostalo potpuno očuvano. U mjestu se nalazi Kobariški muzej koji svakako treba posjetiti.

Na "Pot mira", povrh Tolmina, posjetili smo Kolovrat - muzej na otvorenom. Liniju fronte sa očuvanim rovovima i kavernama u kojima su se vojnici sklanjali od bombardiranja (80 posto poginulih na Sočanskoj fronti stradalo je od topničkih granata) obavezno treba posjetiti.

U obližnjoj dolini Tolminka do koje je moguće doći automobilom, nalazi se Javorca - jedinstvena Memorijalna crkva Duha Svetoga do koje je potrebno propješačiti dvadesetak minuta nakon parkiranja vozila na kraju vrlo zavojite ceste.

Crkva je izgrađena i ukrašena u jedinstvom stilu koji može biti prihvatljiv bilo kojoj vjeri upravo iz razloga što se u crkvi nalaze imena poginulih vojnika s cijelog područja Austro-ugarske monarhije, odnosno današnjih vjerski različitih zemalja koje su nastale njenim raspadom. Tu u Tolminskim koritima, na samom ulazu, možete pojesti odličnu friku i štruklje kod gospođe Verice. Stanite – kušajte i uživajte. A, ako odlučite prespavati u Tolminu, tu je i hotel Dvor, u samom centru tog gradića. Kada napuštate dolinu Soče, nad vama će biti Sveta gora, na koju možete ići pješice, po kanalima iz prvog svjetskog rata ili autom. Pogled je prekrasan, a ako idete pješke osjetit ćete barem dio težine prvog svjetskog rata.

Za kraj ovog divnog posjeta Sloveniji, posjetili smo u mjestu Miren, galeriju Oskara Kogoja. Svjetski poznati umjetnik i dizajner, autor je poznate maskote mediteranskih igra u Splitu 1979. - sredozemne medvjedice Adrijane.

VIDI OVO: 7 najvećih pogrešaka koje radite pri ispričavanju.