Nekadašnja rimska odjeća bila je više od estetike i praktičnosti, bila je i potvrda statusa i društvenog položaja. I danas je toga veliki izvor inspiracije mnogim kreativnim autorima
OD LANA ILI VUNE
Samo jedna tkanina na sto načina: Stari su Rimljani imali togu, glavni odjevni predmet
U društvu opsjednutom statusom, odjeća i nakit imali su ključnu ulogu u označavanju nečijeg položaja. Naime, stilovi starorimske odjeće i nakita polako su se mijenjali kroz stoljeća - civilizacija Starog Rima odnosi se na vrijeme od osnutka grada, u 8. st. prije Krista do 5. stoljeća nove ere.
Kako bi bili sigurni da na najbolji način pokazuju vlastito bogatstvo, Rimljani su voljeli skupe tkanine i dragulje. Ipak, često su na otvoreno razmetanje gledali kao na nedostatak elegancije i manira.
POGLEDAJTE VIDEO: Povijest korzeta
Pokretanje videa...
00:56
Najčešće tkanine pronađene u starorimskoj odjeći bile su vuna, lan i svila. Koža se koristila samo za cipele i sandale, s izuzetkom vojnih uniformi. Vuna se proizvodila u Italiji, ali su lan i svila često dolazili iz istočnih dijelova carstva.
Grčka je klimatski bila idealna za raste biljke lana, a neke od najboljih svila dolazile su s otoka Kos. Također je vjerojatno da je do 1. stoljeća nove ere dio lana i svile bilo uvezeno iz Sirije, odnosno Kine.
Većina tkanina nije bila obojena jer je to bio skup proces, stoga su togu u boji nosili samo bogati. Naime, bojanje je bio način da se dodatno naglasi ekonomski status pojedinca, a time i položaj u društvu.
Najluksuznija boja bila je ljubičasta, koja je dolazila od smrvljenih morskih puževa. Rimski zakoni o raskoši određivali su da samo car može nositi togu jednobojne ljubičaste boje, piše thecollector.
Odjeća se krojila i šivala od velikih komada tkanog platna proizvedenog na tkalačkom stanu. U starom Rimu žene su tradicionalno tkale tkanine, a čak se i od aristokratskih dama očekivalo da nadgledaju kreiranje tekstila i odjeće za članove kućanstva.
Radionice otkrivene u Pompejima i Ostiji otkrile su pojedinosti tretiranja vune u to doba - čistili su je gaženjem u mješavini vode i urina, a zatim se vuna sušila i prešala u velikim prešama. Većina tkanina pritom bi zadržala svoju prirodnu boju. Međutim, bijela odjeća mogla se proizvesti samo izbjeljivanjem tkanine u sumporu.
Toga je u biti bila komad drapirane tkanine polukružnog oblika. Do 1. stoljeća n. e. smatra se da je imala dimenzije od čak 5,5 x 2,75 metara. Toga nije imala kopče i ostatak tkanine držao bi se na pregibu ruke.
Toge su se nosile u različitim bojama i s različitim ukrasima prema statusu i prilici. 'Toga pulla' bila je tamna vunena odjeća koja se nosila u danima žalosti, dok su bijelu Togu candidu nosili samo kandidati za javne izbore.
Neobojanu togu s uskom ljubičastom prugom (clavus angustus) na rubu nosili su konjanici i sinovi pripadnika društvene elite. Toge sa širokom ljubičastom prugom (clavus latus) bile su rezervirane za senatore i druge nositelje visokih dužnosti.
Ljubičastu su osim cara mogli nositi samo pobjednički zapovjednici koji su se vraćali iz rata - toga je bila od ljubičaste vune i zlatnog konca (toga picta).
Korištenje toga postupno se širilo po zapadnim provincijama Carstva, dok je na istoku bila manje prihvaćena. Toge su također postajale sve veće i skuplje te su na koncu bile rezervirane tek za vrlo bogate.
Većina Rimljana vjerojatno nije posjedovala službenu togu. To nije bio praktičan odjevni predmet i nije se uklapao u zahtjeve svakodnevnog života većine ljudi. Umjesto toga, svakodnevna antička rimska odjeća sastojala bi se od tunika, ogrtača i ogrtača (neformalne drapirane tkanine).
Većina Rimljana posjedovala bi barem jedan vuneni ogrtač. Rimski ogrtači nosili su se pričvršćeni na jednom ramenu (chlamys) ili spojeni sprijeda s kapuljačom (birrus). Žene su također nosile vrstu ogrtača poznatu kao pala. Bio je to odjevni predmet koji se po potrebi mogao navući preko glave.
Tunike su bile glavni odjevni predmet drevnih Rimljana, i žena i muškaraca. Uglavnom su bile od vune za zimu ili lana za toplije mjesece. Mogle su se nositi same ili ispod svečanije odjeće, poput toge. Obično je tunika bila bez rukava i nosila se s pojasom.
Žene su nosile i stollu, što je bila vrsta duge haljine pričvršćene pojasom. Na izrezu stolle često se nalazio ukras s motivima ili trakama u boji utkanim u tkaninu. Vez je bio rijedak jer je bio skup i dugotrajan ručni rad.
Danas je rimska toga velika inspiracija za brojne dizajnere koji se dive starim tehnikama i kreativnosti nekadašnjih civilizacija. Crveni tepih idealna je prigoda za ovaj tip odijevanja, uz nezaobilazan glamur i mnogo raskošniji tip tkanine.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
