Planinski zrak, plavo nebo, divlje cvijeće i zvukovi prirode naseljavaju moje tijelo i um, i daju mi osjećaj da vidim svjetlo na kraju ovog tunela, stoji u jednoj poruci o ljepotama i vrijednosti Zemlje
S ljubavlju iz karantene: Pišu pisma Zemlji, vrlo su emotivna
Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: Podsjetimo se koliko je Zemlja lijepa - opustite se i uživajte!
Neki ljudi su otvorili srce i dušu pišući koliko sad cijene Zemlju, prirodu koja ih okružuje, a koju su prije, priznaju, tako olako shvaćali. Mnogi maštaju o boravku u prirodi, udisanju svježeg zraka, o slušanju zvukova vjetra dok prolazi naraslom travom ili lišćem na stablima. Mnogi su se zaželjeli zujanja pčela, šarenila cvijeća, bosonogog hodanja po zemlji.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
Portal mindbodygreen.com pozvao je svoje čitatelje da Zemlji napišu pisma, a oni su se odazvali.
Ovo su neka od njih:
- 'Sada primjećujem sav korov i cvijeće i lišće sa radoznalošću koju prije nisam imao. Prošli tjedan stabla su bila u cvatu, sva ružičasta i bijela. Danas neki cvjetovi propadaju na zemlju, ali vidim lišće ginkga koje počinje izlaziti - sićušni listovi ginka, veličine jede male kovanice.'
- 'Primjećujem više zvukova prirode - poput ptica koje ujutro cvrkuću i vjetra koji šuška lišćem na stablima ispred prozora moje kuhinje. U početku sam osjećao kao da je svijet mnogo tiši otkako su ljudi u karanteni, ali tada sam shvatio da je priroda postala puno glasnija.'
- 'Svakog dana dok šetam psa se pobrinem da nekoliko trenutaka držim bose noge na zemlji. Ta trenutna povezanost sa zemljom mi je nešto sasvim novo i promijenila mi je čitav pogled na život. Osjećam se uravnoteženijom, prisutnijom i zahvalnom na blagostanju koje imam.'
- 'Planinski zrak, plavo nebo, divlje cvijeće i zvukovi prirodnog svijeta naseljavaju moje tijelo i um, i daju mi osjećaj da vidim svjetlo na kraju ovog tunela. Ovaj snažni planet zna kako izliječiti sebe, a i mi ćemo pronaći put do povratka svojem zdravlju.'
- 'Prvi put u životu mnogi od nas usporavaju dovoljno da bismo iskusili darove prirodnog svijeta - i nije slučajno što je to vrijeme povezano s početkom proljeća. Jednostavno doživljavamo ljepotu proljeća s novom razinom prisutnosti i svjedočimo rađanju novog svijeta.'
- 'Živim u relativno malom stanu u Brooklynu, a sada kada smo svi u karanteni, nikad više nisam želio živjeti u kući u prirodi. Shvaćam da život u New Yorku ima prednosti, a najbolji je užitak u energiji koja se generira kada smo pokraj drugih ljudi. Nemam taj osjećaj kao se nešto raspada ili nešto gubim, ali tugujem kao i tisuće koje pate od posljedica COVID-a. Jao! Kad ne tugujem, sanjam o životu u blizini plaže ili u pustinji - negdje gdje je linija horizonta potpuno vidljiva. Oduvijek sam volio oblake i volim gledati nebo. Primjećujem da vrijeme ima intenzivniji utjecaj na mene u današnje vrijeme - kada je sunčano, osjećam nadu i produktivnost. Treba se samo sjetiti kako brinuti o sebi. Ne izlazim puno van, ali imam pristup krovu svoje stambene zgrade. Predivno je iako je nedovršeno. Tamo plešem danima kad ne pada kiša. Približava me nebu i suncu, i na tome sam mu zahvalan.'
- 'Znate što mi najviše nedostaje? Trava. Očajnički mi nedostaje trava.'
- 'Očaralo me drvo ispred prozora gdje radim, a to je nešto što nikad nisam ni pomislila da bih rekla. Kada je došla naredba o izolaciji, moje je stablo procvjetalo pahuljasto bijelim cvjetovima, donoseći nešto što mi puno znači - bila mi je potrebna ta ljepota... Uvijek sam cijenila stabla, ali sad kad je ono moj suradnik, još sam zahvalnija za ovaj djelić prirode. Njegujem ga, svakodnevno fotografiram kroz prozor i napravila sam malu digitalnu knjigu koja se lista kako bih pratila njegovu cvatnju.'
- 'Razmišljam o tome koliko se priroda ima priliku oporaviti i pomladiti dok je toliki broj ljudi u zatvorenom. U većim gradovima vidi se vedro nebo koje je već desetljećima bilo prekriveno zagađenjem. To je snažan podsjetnik na utjecaj koji naša vrsta ima na Zemlju.'
- 'Sada se više nego ikad želim okupljati s obitelji i prijateljima - ali vani, po mogućnosti u prirodi. Šetnje planinama umjesto sjedenja u restoranima, izleti umjesto predstava.'
- 'Trenuci kad napuštam kuću postali su mi više poput doživljaja. Odvojim vrijeme za šetnju po kvartu, sjedim na klupi u parku 20 minuta osjećajući sunce na licu. Promatrala sam cvijeće kako je procvjetalo, uzimajući dovoljno vremena da uistinu pogledam te žute i ružičaste latice. I vjerujem kako je to signal iz svemira da će sve biti u redu... Nadam se da ćemo jednog dana, kada izađemo iz ove faze, biti zahvalniji i svjesniji dobrobiti sporijeg življenja. I na tome kako jednostavne stvari koje se nalaze u prirodi mogu nadahnuti i njegovati naša tijela, um i našu dušu.'
- 'Oduvijek sam osjećao ljubav i poštovanje prema prirodi, ali sada žudim za potpunim uranjanjem u jedan od nacionalnih parkova naše zemlje. Prije sam vjerovao da će mi ta mjesta biti uvijek dostupna, a biti odsječen od njih znači da ih u budućnosti više neću uzimati zdravo za gotovo. Nadam se da će i drugi ljudi, koji imaju takve osjećaje, u budućnosti podupirati napore da se priroda očuva.'
- 'To što sam provela više vremena u zatvorenom prostoru doista je transformiralo trenutke koje sad provodim vani. Ono što prije redovito nisam zapažala jureći sa jednog mjesta na drugo, sada upijam sa zahvalnošću i prisutnošću. Svaka šansa da udahnem svjež zrak, prošetam travom i osjetim sunce na licu mi se čine kao praznik za dušu.'
Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: Ljubav u doba korone: Ugledali se na balkonu i sanjaju susret
POGLEDAJTE VIDEO: #ZAJEDNO24SATA sa Tarikom Filipovićem:
Pokretanje videa...