Pustite djecu da se ponekad dosađuju, nemojte im stalno pokušavati pronaći zabavu, govoriti im kako da se igraju. Suzdržite se od toga da budete previše zaštitinički usmjereni...
'LEBDE NAD NJIMA'
'Roditelji helikopteri' zapravo uništavaju svojoj djeci život
Roditelji koji su previše zaštitnički orijentirani, konstantno nadgledaju svoju djecu, i to u tolikoj mjeri da im time samo rade štetu, to su roditelji koji ne znaju gdje je granica brige za dijete i opsesivnog ponašanja.
Postoji izraz za takvo ponašanje - helikoptersko roditeljstvo.
Takvi roditelji djecu stalno drže pod povećalom, pokušavaju ih zaštititi u svakoj, pa čak i nebitnoj situaciji, silno se trude olakšati im život kod kuće ili u školi... Osim što su opsjednuti nadziranjem djeteta, ovi tipovi roditelja skloni su djetetu nametati i kako da razmišlja, kojim igračkama se treba igrati, a kojima ne, na koji način se igrati... Znaju biti previše strogi ili previše zahtjevni.
Na kraju djeca izrastaju u frustrirane, nesigurne ljude uvjereni da ništa ne mogu sami. Osim toga, imati stalno nečije oči na sebi i svakom svojem potezu zaista je iritantno.
Neki dan sam slušala dvije majke kako razgovaraju, jedna drugoj priča o "genijalnom" satu za djecu koji u sebi ima mobitel, prisluškivač, uređaj za praćenje... Spominju i jednu majku iz susjedstva koja je takav sat kupila svojem djetetu (naravno dijete misli da se radi o fora satu-mobitelu). To dijete ide u osnovnu školu nesvjesno da nema ni trunke intime jer je konstantno pod nadzorom roditelja - s kime priča, o čemu, gdje se kreće...
I dok jedni u tome vide odlično pomagalo za sigurnost djece, "jer što ako ga netko otme", drugima je to oduzimanje svake privatnosti, što može dovesti do toga da se dijete osjeća kao da živi u kavezu, iako je slobodno, zapravo to nije jer je svaki njegov potez pod povećalom roditelja. Zamislite da vas netko non-stop nadgleda, da vam bez prestanka visi nad glavom? Kako bi se osjećali?
Za helikopterske roditelje je izum takvih uređaja ispunjenje snova.
Znanstvenici sa Sveučilišta Minnesota su napravili istraživanje na ovu temu i zaključili da takav odnos roditelja zapravo može rezultirati time da djeca imaju problema u školi, počnu se loše ponašati, slabije učiti, teško im se koncentrirati, počnu se inatiti, stvarati probleme...
Stručnjaci kažu kako se djeca roditelja koji stalno lebde iznad njih i govore ima što da rade, slabije nose sa izazovima odrastanja. Osim toga, istraživanje je pokazalo da im je i teže graditi prijateljske odnose.
Izuzetno je važno da dijete nauči temeljne vještine - upravljanje svojim emocijama i ponašanjem, ali previše zaštitnički orijentirani roditelji ih sputavaju u tome i zapravo im rade štetu.
Znanstvenici su u studiji, čije rezultate prenosi Daily Mail, promatrali djecu koja odrastaju uz takve roditelje. Otkrili su kako su postajala prkosna, apatična ili frustrirana. Kažu da su djeca koja se potiču da sama rješavaju teške situacije boljeg mentalnog i fizičkog zdravlja, imaju jače odnose, bolji akademski uspjeh...
- Naše istraživanje pokazalo je da djeca koja imaju helikopterske roditelje mogu biti manje sposobna nositi se s izazovnim koje nosi školovanje i odrastanje - rekla je dr. Nicole Perry, glavna autorica studije.
Dodala je kako dobra emocionalna kontrola poboljšava učinak u školi.
- Što je dijete bolje u kontroli svojih emocija s pet godina, to je manje vjerojatno da će imati problema s ponašanjem, obrazovanjem ili socijalnim odnosima kada će imati deset godina. Vjerojatno će u školi biti bolje - napomenula je dr. Perry.
Ona i njezin tim promatrali su 422 djece iz SAD-a kroz osam godina i ocjenjivali ih - u dobi od dvije godine, pet i deset. Bilježili su i zapažanja kod interakcije djece i roditelja. Zapazili su kako djeca, kojoj roditelji stalno govore što im je činiti, slabije kontroliraju svoje emocije i lošije se ponašaju.
Pustite djecu da se dosađuju, to potiče kreativnost
Pustite djecu da se ponekad dosađuju, nemojte im stalno pokušavati pronaći zabavu i animirati ih. Pustite njihovim mislima da lutaju i ne prekidajte ih svako malo. Dosađivanje je zapravo zdravo, smatraju stručnjaci.
- Psiholozi koji se bave kreativnošću su odavno naglašavali kako se u dosadi i dokolici krije sjeme imaginacije i stvaralaštva, a ipak ga tako rijetko dopuštamo sebi…Iako nam se čini da bi to bio preveliki luksuz u svijetu kojeg teško krojimo po svojoj mjeri, barem se pokušajmo prisjetiti dječje dobi i koliko smo novih igara s prijateljima izmislili baš onda kad nam je bilo dosadno - objasnila je dr.sc. Bruna Profaca, klinički psiholog na stranici Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba.
- Na žalost, današnja djeca često nemaju za to prilike. Umjesto poticanja prirodnih oblika kretanja, slobodne igre u kojima bi im vršnjaci ili odrasli bili suigrači, maštanja, prljanja u pijesku i istraživanja onoga što živi u travi ili što se krije u bakinom ormaru u kojem drži marame i torbe, današnja djeca već u ranoj dobi imaju niz aktivnosti i prenatrpan raspored - kaže dr.sc. Bruna Profaca.
- Nije neobično da djevojčica ili dječak u dobi od 4 ili 5 godina imaju tri aktivnosti i to nakon cjelodnevnog boravka u vrtiću. A u situacijama kad čekamo neki red, kad se vozimo autobusom, kad smo u čekaonici kod liječnika, kad dijete čeka da bude ručak gotov – roditelji djeci daju mobitel, računalo s igricama …“da mu/njoj ne bude dosadno“. Dosadu mnogi percipiraju kao bolest koju treba prevenirati - dodala je.
Dr.sc. Bruna Profaca podsjetila je na nekoliko važnih spoznaja o zdravom razvoju djeteta temeljenih na dokazima i istraživanjima:
- Igra je osnovna i najvažnija aktivnost djeteta i to ne samo u predškolskoj dobi.
- Rano usmjeravanje na akademsko postignuće ('školovanje' u predškolskoj dobi) je ŠTETNO za dječji razvoj. Iako može izgledati da je direktnim vođenjem i poučavanjem činjenica i znanja predškolsko dijete nešto naučilo, pokazalo se ne samo da to nema nikakvog dugoročnog efekta, već je dugoročno štetno za djetetov socijalni i emocionalni razvoj, pa čak i za akademsko postignuće u kasnijoj dobi. Nasuprot tome, predškolskoj djeci koriste sve aktivnosti koje su temeljene na igri.
- Tjelesna aktivnost i socijalna interakcija su za djecu u svakodnevnom životu važne. Pri tome ne mislimo na organizirani sport, nego na svakodnevnu tjelesnu spontanu aktivnost, igru i kretanje…
- Dosada je dio odrastanja i ona u sebi krije velike mogućnosti. Ukoliko djetetu ne damo priliku da uopće upozna vrijeme u kojem mu je dosadno, ono će biti izgubljeno ako se jednom nađe 'bez posla' doživjet će sebe neuspješnim. Zato je važno da roditelji daju djeci mogućnost nestrukturiranog vremena u kojem će dijete istraživati i unutrašnji i vanjski svijet – to je početak kreativnosti. Nestrukturirano vrijeme je također prilika da djeca rade ono što vole i da razviju svoje male strasti koje će im biti pokretač kasnije u životu - pojasnila je dr.sc. Bruna Profaca.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
