Tara želi postati majka kad dobije maternicu, a tek je u prosincu prošle godine rođena prva beba koja je uspjela proći kroz cijelu trudnoću u presađenoj maternici
Rođena bez vagine i maternice: 'Nadam se da ću roditi dijete'
Britanka Tara Gratton (37) boluje od rijetkog sindroma zvanog 'Mayer-Rokitansky-Küster-Hauser sindrom' (MRKH), zbog kojeg se rodila s nerazvijenom vaginom i bez jajovoda, iako izvana njene genitalije izgledaju normalno. S 14 godina Tari je prvi put dijagnosticiran poremećaj, a kako je ispričala za Daily Mail, njezin je oblik deformacije najgori koji može biti, pa uopće nema vaginalni kanal, maternicu, cerviks ni jajovode, a ima i samo jedan bubreg.
POGLEDAJ VIDEO:
Još je u pubertetu, odmah nakon što joj je stanje dijagnosticirano, Tari operacijom rekonstruiran vaginalni tunel, a trenutno čeka na presađivanje maternice. Ona i njen partner Stuart Pretswell (34) nadaju se da će nakon toga Tara moći zatrudnjeti s vlastitim jajnim stanicama.
Na početku se njena bolest očitovala uglavnom čestim infekcijama urinarnog trakta, koje su se počele pojavljivati kad su joj bile samo tri godine, a liječnici su se mučili da ustanove što ih uzrokuje.
- Ništa nije pomagalo kod infekcija, pa su me roditelji odveli na pregled - ispričala je Tara i dodala da je zbog čestih infekcija mnogo vremena u djetinjstvu provela u dječjoj bolnici u Newcastleu. A kako tvrde u britanskoj Nacionalnoj organizaciji za rijetke poremećaje, pacijenti s njenim poremećajem jako često dobiju i kamence na bubrezima.
- Trebalo im je dugo da ustvrde da je riječ o poremećaju zvanom MRKH, a rekli su mi i da nikad nisu vidjeli djevojčicu s tim poremećajem - prisjeća se Tara, koja se u 14. godini odlučila na operaciju rekonstrukcije vaginalnog kanala, kojeg su liječnici napravili od njenih crijeva, da bi u budućnosti uopće mogla imati spolne odnose.
Nakon operacije ju je još čekao postupak dilatacije, u kojem su joj liječnici medicinskim uređajem u obliku cilindra širili vaginu, nastojeći okolno tkivo učiniti što elastičnijim. Uvijek je, priča Tara, htjela imati svoju djecu, no rekli su joj da je to nemoguće jer nema jajnike. Ali, kako je vrijeme prolazilo i medicina napredovala, liječnici su shvatili da su bili u krivu.
- Imala sam jajnike cijelo vrijeme, što znači da teoretski mogu imati svoju djecu, ali ću morati proći izvanmaterničnu, medicinski potpomognutu oplodnju - priča Tara, koja je sadašnjem dečku Stuartu odmah na početku veze prije četiri godine rekla za svoje stanje. Od tada par traži način da postanu roditelji.
Kažu kako je prvi korak presađivanje maternice koju nema, a nakon toga bi, priča Tara, bilo divno roditi, da svijetu pokaže kako je sve moguće. Inače, tek krajem prošle godine je rođena prva beba koja je uspjela proći kroz cijelu trudnoću u presađenoj maternici. Tara kaže kako ona i njen dečko 'imaju dva embrija spremna, a trenutno čekaju presađivanje i skupljaju novac za druge troškove operacije. Ono u čemu se i Tara i drugi oboljeli od MRKH-a slažu je sljedeće:
- Roditeljstvo s ovim poremećajem ima određene izazove, ali nije nemoguće. Bitno je samo upamtiti da nas bolest ne definira, te da je život pun prilika koje nam mogu olakšati svakodnevicu.
Mayer Rokitansky Küster Hauser sindrom pogađa jednu u 5000 žena
Riječ je o poremećaju koji se očituje tako da se žena rađa bez vaginalnog kanala, cerviksa i maternice. Izvana genitalije izgledaju normalne, pa se poremećaj obično otkrije u tinejdžerskim godinama. Isto tako, jajnici su tu pa su prisutni i simptomi puberteta, ali djevojka ne dobije menstruaciju niti može začeti jer nema maternicu.
Mnogim se djevojkama uz tretman dilatacije uspije raširiti vaginalni kanal, uz pomoć cilindarskih instrumenata. Ako ni to ne uspije, prolaze kroz operaciju širenja vagine. Nakon toga mogu imati spolne odnose. Zadnje je istraživanje o ovom sindromu objavljeno 1985. u medicinskom časopisu Journal of Reproductive Medicine, a prema njemu sindrom pogađa jednu od pet tisuća žena.
Neke pacijentice s Mayer Rokitansky Küster Hauser sindromom nemaju vaginu uopće, a nekima je samo djelomično razvijena. Kod ove druge skupine žena se obično dilatatorima širi vaginalni kanal, da bi mogle imati seksualne odnose. Ako nema vagine, ili tretman ne pomaže, pokuša se s operacijom, vaginoplastikom, kojom se izrađuje vagina sa dijelom crijeva. Crijeva se upotrebljavaju jer već imaju kanale koji imaju sluznicu.