U spomen na sina Domagoj Jakopović Ribafish plivanjem povezuje 17 hrvatskih otoka. Domagoja na svakom otoku dočekuje više od 100 klinaca
Ribafish je junak Jadrana: ‘Plivam za osmijehe sve djece'
Psihički sam super, a fizički malo manje, rame me ubija. Ipak, važnije je ono što je u glavi, rekao je Domagoj Jakopović Ribafish.
Na plaži Banjena u Korčuli dočekalo ga je 140 djece.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Po mene su došli na dasci za surfanje, pa sam pao s nje jer me ipak savladao umor - istaknuo je Domagoj.
Pred klincima je na Korčuli održao predavanje o svojem putovanju, ekologiji i zaštiti mora. To je dosad najveći broj djece koja su ga dočekala nakon što je isplivao iz mora, a uz djecu su bili i roditelji. Cilj projekta RokOtok i jest povezivanje roditelja s djecom i odmicanje od moderne tehnologije kako bi uživali u prirodi i učili kako tu prirodu čuvati i zaštititi.
Dijeli knjige i igračke
Sretan je što je puno ljudi čulo o ovom projektu i što ih sve više dolazi.
- Vidim da sve ovo ima smisla kad sam čuo klinca od nekih pet-šest godina kako roditeljima govori da ne bacaju smeće u more. A bilo je i djece koja su me čekala nakon okupljanja da im dodatno pričam o knjizi i putovanjima. Uvijek dijelimo i igračke, a sad nam već ponestaju, pa tko želi donirati, može nam slobodno poslati još igračaka za djecu - ponosno nam govori Ribafish.
Predaje djeci na plaži
Ipak, priznaje da kao mladić nije razmišljao o okolišu, o kojem sada drži predavanje djeci, ali i njihovim roditeljima.
- Kao mladić baš se i nisam pretjerano brinuo o okolišu. Lijepio sam žvake pod stol, šiljio olovke kroz prozor, bacao papiriće od bombona pored koša za smeće, a riječ reciklaža pojavila se kad sam već furao brčiće... No kad sam morao otići u vojsku, negdje na granici Srbije i Kosova i nekih otprilike 365 dana proveo uglavnom sakupljajući otpatke oko vojarne golim rukama, malo sam promijenio stav. I tako me sve to nekako na teži način usmjerilo na pravi put i potaknulo da se malo više brinem o prirodi koja me okružuje - kaže nam Domagoj.
Nema previše vremena za odmor. Odmor su mu predavanje i druženje s djecom, dakle ono malo slobodnog vremena koje ima nakon plivanja koristi kako bi podijelio knjige i igračke uzbuđenim klincima koji dođu s obližnjih otočića.
- Izađem iz vode, dočekaju me djeca, pričam o svojem putovanju, dijelim knjige i igračke, a navečer idem u krevet - objasnio je Ribafish.
Ako vremenski uvjeti dopuste, u nedjelju u pet sati s Korčule kreće na osvajanje Lastova. Najviše žali što će u ovu avanturu sad morati krenuti sam jer njegov suplivač, koji je bio uz njega zadnjih pet dana, morao se vratiti na posao.
- Prvi put u zadnjih pet dana neću plivati s Ivanom Jurićem, koji se pokazao ne kao prijatelj nego kao brat. Sprijateljio sam se s njim jer, osim što pliva sa mnom, na brodu i na kopnu bilo je uvijek vremena za razgovor i druženje. Nažalost, mora se vratiti na posao. Inače je profesionalni vaterpolist i volontira u Crvenom križu u Dubrovniku. Sad moram plivati sam. Nadam se da će mi se netko priključiti jer je puno lakše plivati u paru - govori nam Domagoj.
Ipak nije u potpunosti sam jer na brodu koji ga prati u stopu pomno na njega gledaju kapetan i ostala ekipa.
Na putu ga prati liječnica
- Na brodu su, uz kapetana, i moja prijateljica koja je zadužena za odnose s javnošću, liječnica i snimatelj. Kad smo umorni, samo mahnem kapetanu, on nam se primakne, popnemo se na brod, popijemo vode, pojedemo proteinsku čokoladicu ili nešto što će nam dati više snage te ponovno uskočimo u more – opisuje Ribafish što se točno događa dok su u moru.
Djeca su mu najvažnija u ovoj cijeloj avanturi. Želio je da oni sa svojim roditeljima mogu doći i slušati predavanje te se usput družiti i upoznavati nove ljude i stjecati nova prijateljstva. Zbog toga su i bila razmišljanja kad i kako početi projekt RokOtok, koji je nastao u spomen na Domagojeva pokojnog sina.
- Prvi plan je bio da se krene u petome mjesecu, no djeca tad još imaju školu, a i vrijeme je promjenjivo. U šestome mjesecu škola i dalje traje, pa se sedmi mjesec pokazao kao najpametniji odabir. Ove godine prijeći ću 17 otoka i za sada sve ide i više nego dobro - istaknuo je Domagoj.
Do sada najzahtjevniji dio puta bio je od Mljeta do Korčule. Puhala je bura, ruta je dugačka 17 kilometara, a valovi su bili visoki. Prema Korčuli s Mljeta krenuli su oko šest ujutro. Vjetar je puhao 44 kilometra na sat. Svi su im rekli da nije vrijeme za plivanje, no Domagoj i njegov prijatelj plivač Ivan ipak su odlučili uskočiti u nemirno more.
Psiha je važnija od snage
- Prvih sat vremena plivanja osjećali smo se kao u centrifugi. Valovi su bili veliki i jaki, odjednom se nađeš na kolegi pa se ispričavaš. Onda vidiš brod, pa u drugom trenutku brod je udaljen i na totalno drugoj strani. Valovi su udarali, a ja sam bio na granici povraćanja - opisao je Ribafish pravu borbu s valovima te dodao da se u takvim trenucima ne smije upustiti u negativne misli jer tad može sve poći po krivu.
Čak pet i pol sati na putu prema Korčuli nisu vidjeli dno nego samo tamne dubine koje mogu izgledati zastrašujuće. U jednom trenutku morali su se popeti na brod jer su ih valovi vukli prema Italiji.
- Ne mogu reći da sam se bojao. To vam je kao da netko ide voziti trkaći auto, a boji se brzine. Ja sam točno znao u što se upuštam i to sam si zacrtao, jer od fizičke spreme važnija je jedino psiha - govori Domagoj.
Prisjetio se i jedne anegdote sa samog početka putovanja. Došao je u Dubrovnik, sjeo u kafić pa se sjetio kako nije kupio kupaće gaće.
- Zadnja tri mjeseca, uz stalan posao, trajale su i pripreme nekih četiri-pet sati dnevno. Rješavao sam birokraciju i razne papire. Imam odličnu odvjetnicu, pa je to ubrzalo proces, ali ipak je svaki papir trebalo čekati dva-tri dana, pa sve to skupa oduzme vrijeme - prepričava Ribafish.
Da voli i uživa u plivanju, dokazuje i to što je bio veteranski prvak države u daljinskom plivanju 2001. i 2002. godine.
Ukupno će preplivati oko 100 km na putu prema osvajanju 17 otoka. Prosječna ruta je oko šest kilometara, a za to mu, kaže, treba prosječno dva sata. Sve ovo posvećeno je njegovu sinu Roku, s kojim je plivao i putovao. Zajedno su htjeli posjetiti sve nastanjene otoke, ali nažalost, nisu uspjeli ostvariti tu želju. “Osvojili” su ih osam, a ovaj projekt je završetak priče njegova sina i njega samog.
Dosad prošao pet otoka
Dosad je povezao otoke Koločep, Lopud, Šipan, Mljet i Korčulu, a s Korčule u nedjelju u pet sati kreće plivati prema Lastovu. Cilj projekta je podignuti svijest o važnosti vremena koje roditelji, kroz sport i učenje, provode s djecom te razvijati i poticati dječju radoznalost, interese i istraživački duh istodobno učeći o kulturnoj baštini otoka koje posjećuju.
Na put je krenuo s plaže u uvali Lapad u Dubrovniku, a osvajanje 17 otoka trajat će sve do 30. srpnja.