Boluje li pas od dijabetesa, povećan je rizik da će ga imati i njegov vlasnik, pokazala je nova studija švedskih i britanskih znanstvenika. Takav odnos nije utvrđen između dijabetesa u mačaka i njihovih vlasnika
Psi i njihovi vlasnici dijele rizik od razvoja dijabetesa tipa 2
Rezultat studije nije potpuno iznenađenje jer su i ranija istraživanja ukazivala na to da pretili vlasnici češće imaju pretile pse, vjerojatno zbog zajedničkog im sjedilačkog načina života.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
Znanstvenici podsjećaju da pretilost povećava rizik od razvoja dijabetesa tipa 2, bolesti koja je u svijetu u porastu, što potvrđuju i podaci Svjetske zdravstvene organizacije (WHO).
Za potrebe studije, objavljene u božićnom izdanju časopisa BMJ, najprije su korišteni podaci iz veterinarske baze podataka kako bi se identificirali vlasnici pasa i mačaka u Švedskoj, a zatim su u švedskome nacionalnom registru pacijenata pronađeni oni vlasnici koji boluju od dijabetesa tipa 2. Zdravlje njihovih kućnih ljubimaca provjeravalo se po veterinarskim policama osiguranja.
Pokazalo se da su vlasnici pasa s dijabetesom za 38 posto podložniji razvoju dijabetesa tipa 2, u usporedbi s vlasnicima pasa koji dijabetes nemaju.
Vrijedi i obrnuto. U pasa čiji vlasnici boluju od dijabetesa uočena je 28 posto veća vjerojatnost da će od te bolesti i sami oboljeti.
No znanstvenici nisu otkrili takvu poveznicu između mačaka i njihovih vlasnika.
Autori priznaju da njihova studija ima manjkavosti. Prvo, ograničena je na vlasnike pasa i mačaka koji si financijski mogu priuštiti zdravstveno osiguranje za svoje kućne ljubimce. Drugo, to je opservacijska studija i ne bavi se uzrocima ove povezanosti.
No autori studije ističu kako činjenica da se radi o vezi među vlasnicima i njihovim psima, a ne i među vlasnicima i njihovim mačkama ukazuje na to o čemu je riječ. Naime, vlasnici i njihovi psi vrlo često dijele jednaku razinu aktivnosti. Ako su vlasnici aktivniji i psi će biti i obrnuto.
Mačke, s druge strane, 'imaju svoj život' i njihova fizička aktivnost ne ovisi o vlasnikovoj.
Autori na kraju zaključuju da bi svaki vlasnik čiji pas oboli od dijabetesa, trebao razmisliti o promjeni načina života.