San mi je bio postati glazbenik, a kad sam ostao bez šake odlučio sam - ako ne mogu svirati, gradit ću violine, otkrio nam je 85-godišnji Ivan Zanjko koji je postao vrhunski graditelj violina
MAJSTOR IZ MEĐIMURJA
'Promijenio sam svoj san i bez šake napravio čak 174 violine'
Još prije desete godine posvuda sam pratio susjeda koji je svirao violinu na zabavama. On je u meni vidio potencijal, no kad sam izgubio šaku, bio sam vrlo tužan, sa sjetom nam priča Ivan Zanjko (85) iz Vukanovca u općini Gornji Mihaljevec u Međimurju dok sjedimo u njegovu ateljeu, a on u rukama premješta voljeni instrument.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:21
- To je savršen instrument i za sviranje su potrebne obje ruke, koje moraju biti usklađene kao jedna - govori dodajući da je odmalena sanjao kako će jednog dana postati slavni glazbenik. Međutim, sudbina se gorko poigrala.
Na kraju Drugog svjetskog rata, s nepunih 10 godina, u eksploziji je izgubio lijevu šaku kao civilna žrtva i njegov se san rasprsnuo. S tim se nikako nije mogao pomiriti. Odlučio je da će, ako već ne može svirati violinu, izrađivati ih. Ljubav prema omiljenom instrumentu utkao je u svoj rad i postao jedan od najpoznatijih hrvatskih graditelja violina, na kojima se svira na svim kontinentima.
Sviranje violine je najzahtjevnija muzička naobrazba i upravo zbog toga niža muzička škola traje šest godina. Danas je idealno da djeca počnu učiti sviranje s četiri godine po Suzuki metodi, koju je osmislio jedan veliki violinist Japanac, iako su njemu glavni prioritet bili motori.
U Varaždinu postoji profesor koji ima privatnu školu Suzuki i ona je mnogo naprednija i od Glazbene škole u Varaždinu, govori Ivan, koji je završio učiteljsku školu u Čakovcu, a kasnije u Zagrebu diplomirao kemiju, fiziku i biologiju.
Radio je u tadašnjoj Osnovnoj školi “Kata Dumbović” u Zagrebu, gdje je i devet godina bio ravnatelj, a zadnje radno mjesto mu je bilo Drvodjeljska škola u Zagrebu, gdje je predavao gradnju tambura, gitara i violina. Za svoj je pedagoški rad dobio i Nagradu grada Zagreba. Zbog eksplozije u kojoj je izgubio šaku ostao je 80-postotni invalid. Zdravlje je održavao sportom, i to atletikom, te je sudjelovao na pet svjetskih prvenstava u atletici za invalide.
Iako je radio sasvim drugi posao, kada se počeo približavati mirovini, odlučio je svoju želju iz mladosti barem djelomično ostvariti. Sa svojih 40-ak godina započeo je s doškolovanjem za graditelja violina te je dokazao da se i s jednom rukom može napraviti savršen instrument. Školovao se u Grazu, Beču te naposljetku i na najvećoj akademiji za izradu umjetničkih violina u talijanskoj Cremoni.
- Tamo sam naišao na prepreke. Nisam se uspio upisati kao redovni student jer je uvjet studiranja bilo polaganje ispita sviranja jednog instrumenta. To nisam mogao, ali sam bio uporan, jer sam imao jaku podlogu tijekom dotadašnjeg školovanja. Biologija, kemija, fizika i matematika su ključni predmeti za čovjeka koji želi izrađivati violine. Važno je poznavati materiju iz koje ćete nešto izrađivati i znati gdje to pronaći u prirodi, pa kako drvo osušiti, raspiliti - kaže Zanjko, koji je svojom upornošću te velikom željom ipak uspio pridobiti povjerenje profesora cijenjene Međunarodne škole za izradu violina u Cremoni.
Ovaj uporan čovjek ipak je uspio pronaći moduse kako izraditi violinu, iako mu je trebalo pet puta više vremena nego nekome tko ima obje šake. S tom je školom stekao veliko obrazovanje, no nije mogao dobiti njihovu diplomu. Violine je počeo izrađivati 1978. godine. Ističe da su prvu violinu današnjeg oblika napravili Amatijevi 1505. godine u Cremoni, gdje su imali prekrasnu radionicu. U tih 514 godina, violina je postigla savršenstvo i do danas nije promijenila veličinu, ni oblik, a ni zvukovne mogućnosti.
- Prava violina u mojoj radionici stoji od 1000 do 7000 eura. Zadatak nas graditelja je da se borimo da postignemo što bolji zvuk. Mi danas imamo i pomagala koja su malo brža od naših ruku kao što je električno dlijeto. U 40 godina umjetničkog rada sam napravio sam 174 violine, 15 viola, pet violončela i jedan kontrabas, na što sam potrošio oko 43.000 radnih sati. Većinu kupaca imam u Zagrebu. Naš najveći neprijatelj je crv i ako ga ne vidimo na vrijeme, uništi nam drvo koje plaćamo 100 eura. Na svoje violine ne stavljam etikete jer znam da će mi je lopovi izvaditi i zalijepiti ono što oni žele. To se stalno radi. Violina je sastavljena od 70 elemenata i oni su savršeno skladno međusobno zalijepljeni. Dno se izrađuje od najfinijeg javora. Nabavljam ga iz BIH jer je gotovo u cijelom svijetu javor izumro. Na tom području Bosne još raste 17 vrsta javora i radio sam sa svima. Prevalio sam 4000 kilometara u potrazi za javorom kroz Bosnu i jedini sam čovjek koji se popeo na vrh Vlašića 1930 metara visine s pacemakerom, prije 15 godina. Javor ima karakteristična rebra koja omogućavaju da se zvuk vrlo brzo širi kroz drvo. Javora ima i na planini između Rusije i Turske, ali je to područje zaštićeno. Ima ga i u još nekim drugim područjima, no po strukturi i teksturi nije dobar za izradu violina - kaže i nastavlja:
- Još bolja od javora je smrekovina koja raste u švicarskim Alpama. Teško ju je dobiti jer se mora sušiti najmanje 15 godina. Ona brže proizvodi zvučne valove. Graditelj sam mora otići u šumu i sebi odabrati drvo. Mi po stablu lupamo i čujemo zvuk. Što je zvuk viši, time je kvaliteta drveta bolja. Nikada se ne odabire drvo koje raste na rubu šume, već isključivo u sredini. Jedino javor i smreka mogu doći u obzir za izradu violine ili viole, a do takvog je zaključka došla i američka fizičarka - kaže graditelj Zanjko koji svojim violinama daje i imena radi natjecanja i to najčešće iz mitologije Indijanaca.
Tako se neke zovu Imara, Blue moon… Oprema na njegovim violinama potječe iz svih kontinenata, a za izradu cijele violine treba mu oko 230 sati. Ističe da kvaliteta i materijal moraju izdržati najmanje pet generacija ili 250 godina. Svoje instrumente prodaje po cijelom svijetu jer u Hrvatskoj baš i nema velikog interesa za njih. Do sada je sudjelovao na osam međunarodnih natjecanja graditelja gudačkih instrumenata. Njegovo najbolje postignuće je Zlatna diploma za najbolji ton violine koju je dobio na natjecanju u Mittenwaldu. Time je stekao veliku međunarodnu reputaciju kod glazbenika i graditelja instrumenata. Njegovo ime nalazi se i u Guinnessovoj knjizi rekorda. Napravio je najmanju violinu na svijetu, dugu tek 30 milimetara.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
00:31
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
