Iako je djetinjstvo možda utjecalo na vaš stil privrženosti, još uvijek imate utjecaja na to kako će se on dalje razvijati. Možete si pomoći puštanjem drugih 'unutra' i izgradnjom zdravijih navika kroz dosljednu praksu
KORIJEN SVEGA JE U DJETINJSTVU
Privrženost u vezi dijeli se u 4 kategorije - jedna donosi sreću, a druga je put za nesretan život
Ako ponavljate određene obrasce u svojim vezama - prema onome što je poznato kao teorija privrženosti - to se može svesti na vaša najranija iskustva iz djetinjstva. Teorija pretpostavlja da odnos s vašim skrbnikom može modelirati kako kasnije uspostavljate i stvarate emocionalne veze s ljudima.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:05
Na temelju tih formativnih veza, možete se svrstati u četiri glavna stila privrženosti: sigurna, tjeskobna, izbjegavajuća i odbacujuća privrženost.
Teorija privrženosti
Pedesetih godina prošlog stoljeća, britanski psiholog John Bowlby predstavio je koncept temeljne privrženosti i predložio da se djeca rađaju s urođenim biološkim nagonom za stvaranjem privrženosti s drugima kako bi preživjela i napredovala.
Dva desetljeća kasnije, psihologinja Mary Ainsworth proširila je teoriju privrženosti svojom studijom 'čudne situacije'. Promatrala je različite razine usklađenosti u tome kako skrbnici odgovaraju na emocionalne znakove svog djeteta, a iz razlika je ocrtala kontinuum stilova privrženosti kakav poznajemo danas - od sigurnog do nesigurnog stila privrženosti, koji uključuje anksioznost, izbjegavanje i odbacivanje.
Gdje ste na spektru ovisi o vašem okruženju i načinu na koji su vaše potrebe zadovoljene.
Sigurna privrženost je kada je netko odrastao sa svojim skrbnicima koji djeluju kao sigurna baza. Imaju unutarnji osjećaj sigurnosti koji im omogućuje da lako uspostave odnose pune povjerenja i ljubavi s drugima.
Tjeskobna privrženost je kada je netko odrastao uz nedosljednu skrb, što pridonosi visokim razinama anksioznosti i strahu od napuštanja. Vjerojatno će pokazati 'prilijepljeno' ponašanje i težiti relacijskoj bliskosti.
Izbjegavajuća privrženost se javlja kada je netko odrastao potiskujući svoj prirodni instinkt da traži svoje skrbnike za utjehu. Skloni su se udaljiti od odnosa i osjećaju se ugušeno kako se ranjivost povećava.
Strah i izbjegavanje se javljaju kada ljudi doživljavaju mješavinu tjeskobnog i izbjegavajućeg ponašanja privrženosti temeljeno na zbunjujućim i burnim iskustvima sa svojim skrbnicima. Oni istovremeno žele i izbjegavaju odnose, naizmjenično.
Što je izbjegavajuća privrženost?
Ovaj stil privrženosti uključuje visoku razinu izbjegavanja u intimnosti i nisku razinu tjeskobe zbog napuštanja. Kad se intimnost poveća, izražavaju obrasce izbjegavanja i koriste taktike udaljavanja zbog nelagode.
Ljudi s ovim stilom privrženosti nemaju problema sa samoćom, prema mišljenju profesionalne savjetnice Rachel Sims.
- Oni obično izlaze s mnogo ljudi, ali gube interes čim se seksualni partner pokuša povezati s njima na dubljoj emocionalnoj razini - ističe Sims.
Psihologinja Nadine Macaluso kaže da je ovo ponašanje vjerojatno nastalo kao odgovor na iskustva iz djetinjstva, manifestirajući 'hiper neovisnu' odraslu osobu koja odbacuje i obezvrjeđuje povezanost, što je motivirano potrebom da se izbjegne ovisnost o intimnosti.
Kao takvi, pojedinci su skloni poricanju osjećaja i dovode svoju suverenost do krajnosti. Ne oslanjaju se na druge i ne žele da se drugi oslanjaju na njih, zadržavaju svoje najskrivenije misli za sebe i teško traže pomoć.
- Također su osjetljivi na osjećaj kontrole - dodaje Sims, i objašnjava kako imaju temeljni strah od povrijeđenosti koji otežava zbližavanje i otvaranje. Zbog toga im je teško izlaziti jer je za njih proces upoznavanja potencijalnih partnera i vjerovanja istima obilježen boli, zbunjenošću i nevoljom.
Kako se razvija izbjegavajući stil privrženosti?
- Djecu koja izbjegavaju odgajaju roditelji koji redovito minimiziraju važnost izražavanja potreba za fizičkom i emocionalnom vezom. Ta djeca nauče isključiti svoju želju za zadovoljenjem takvih potreba. Ipak, dječje potrebe za utjehom i povezivanjem u suočavanju s prijetnjom ili boli ne mogu biti ugašeni, oni se samo mogu braniti od njih - objašnjava Macaluso.
Budući da se dijete ne može osloniti na svoje roditelje da se brinu za njega ili ga umiruju, ono se nosi s zakopavanjem svojih emocionalnih potreba i umjesto toga preusmjerava svoj fokus na pravila i zadatke kako bi izbjeglo ranu bol zbog nepovezanosti s roditeljima.
Naučili su da ako im nešto treba, to moraju sami nabaviti.
S vremenom nauče ne ovisiti o drugima, što otežava njegovanje trajnih romantičnih veza.
- Prisilna neovisnost razvija se kao potreba da se izbjegne osjećaj odbačenosti i zapostavljenosti. Pretjerano se prilagođavaju sebi i drugima kako bi ih što manje trebali - kaže ona.
Uobičajeni znakovi izbjegavajućeg stila privrženosti:
1. Povijest kratkih ljubavnih veza
Povremeni odnosi dopuštaju tipu koji izbjegava da osjeti malo intimnosti, a da to ne bude previše za njih. U romantičnom životu preferiraju veze s malo obaveza. Ali čim se veza produbi, kroz osobna pitanja i emocionalne zahtjeve, tip koji izbjegava sklon je povući se i usporiti.
- Odrasli koji izbjegavaju obično preferiraju da njihove društvene veze ostanu samo na površinskoj razini. Ako ih netko počne gurati na to, oni se zatvaraju i povlače prilično brzo - ističe Sims.
2. 'Toplo hladno'
Veza može započeti normalno, ipak, čim procvjeta, 'izbjegavač' se počinje povlačiti što može dovesti do toga da njihov partner preispituje vezu i osjeća se zapostavljeno. Kad se partner koji izbjegava ponovno osjeti emocionalno stabilnim, posegne za ponovnom uspostavom veze, samo kako bi ponovio isti, nekonzistentni obrazac jer nikada nisu riješili svoje temeljne ranjivosti.
3. Zajedljivost
Ako im se netko uspije približiti, Sims primjećuje da bi 'izbjegavači' mogli pokušati podsvjesno sabotirati vezu hvatajući se za male stvari kao što su partnerovo ponašanje, navike ili izgled, prenosi MBG.
- Ljudi s izbjegavajućom privrženošću ne prekidaju jednostavno s drugima bez razloga. Ali kada se aktivira njihov stil privrženosti, mogli bi osjetiti potrebu za bijegom - dodaje Sims.
4. Niska tolerancija na sukobe
Budući da se ne boje napuštanja - čak ga i očekuju u mnogim slučajevima - čim veza postane izazovna, oni traže izlaz. Partner se može osjećati slomljeno zbog njihove hladne reakcije, ali njihova udaljenost nije namjerno zlonamjerna - osoba koja izbjegava reagira na strah od potencijalnog odbijanja pa se prerano zatvaraju.
5. Jak osjećaj za sebe
Sims primjećuje da ovaj stil privrženosti također obično dolazi s puno samopouzdanja. Zbog pretjeranog oslanjanja na sebe, oni često imaju individualističku, ostvarenu osobnost s mnogo prioriteta koji im oduzimaju vrijeme i pažnju. Oni znaju tko su, imaju stvari koje vole i imaju specifične ciljeve u životu.
Imaju tendenciju da budu kolege, prijatelji i romantični partneri koji ne zahtijevaju previše jer više vole sami brinuti o sebi i svojim problemima. Jedino što im nedostaje je sposobnost stvaranja dubokih i autentičnih emocionalnih veza s drugima.
6. Ranjivost je slabost
Budući da im je neugodno zbog ranjivosti, netko s ovim stilom privrženosti može osuđivati druge koji pretjerano pokazuju svoju naklonost i emocije.
- Njihovo nisko mišljenje o drugima stvara opće nepovjerenje prema istima - kaže Macaluso, dodajući kako ih se često etiketira kao narcise jer misle predobro o sebi, a previše loše o drugima.
7. Potiskivanje emocionalnih doživljaja
Sims primjećuje da ljudi koji izbjegavaju obično nemaju svijest o svom unutarnjem svijetu, emocijama, potrebama i strahovima. Iako imaju jak 'osjećaj sebe', oni se uglavnom projiciraju lažno u svijet.
- Ne dopuštaju drugima da budu uz njih i pokažu da im je stalo do njih i da ih vole - kaže Sims. Kad god se netko pomakne kako bi smanjio udaljenost, 'izbjegavač' nastoji povećati udaljenost.
8. Minimizira romantične veze
Oni koji izbjegavaju možda potajno žele vezu, ali se aktivno opiru ljubavi jer ne znaju kako vjerovati drugima. Umjesto da budu otvoreni za mogućnost povezivanja, vjerojatno će nametnuti čvrste granice koje će spriječiti potencijalne partnere da uđu u njihov život na smislen način.
Kako je izlaziti s nekim tko pripada izbjegavajućem stilu?
Ako prepoznate ove znakove kod partnera, znajte da ima nade. Dobra vijest je da se stilovi privrženosti mogu promijeniti putem velikodušne i prisutne ljubavi - prema sebi i u odnosu s drugima. Svjesnim naporom i vježbom svatko može prilagoditi svoj stil privrženosti i krenuti ka sigurnosti.
Evo što trebate znati ako izlazite s nekim tko je privržen izbjegavanju:
1. Potaknite ih da potraže pomoć terapeuta
Kao njihov partner, možete ih podržati na njihovom putu, ali iscjeljivanje njihovog stila privrženosti je unutarnji proces. Kako bi potaknuo međuovisnost u vezi, 'izbjegavač' može imati koristi od samostalnog posjeta terapeutu kako bi razumio svoje obrasce iz prošlosti i načine na koje je to iskazivao u svim prošlim vezama. To im može pomoći da se sigurno povežu s drugima i poboljšati njihovu privrženost.
2. Suočite se sa sukobom
Kada se njihov stil privrženosti aktivira, poželjet će pobjeći. Umjesto toga, potaknite ih da ostanu i raspravljaju o tome s vama kako ne bi poricali svoje osjećaje. Možete im pomoći stvaranjem prostora u kojem mogu podijeliti svoje emocije bez straha od odbijanja ili poniženja.
Macaluso kaže da treba očekivati razdoblje otvorenosti i iskustvo olakšanja prije nego što se partner brzo ponovno povuče. Pritom naglašava važnost davanja vremena i prostora da obrade svoje proturječne emocije, i predlaže da ostanete dostupni kao sigurna baza kojoj se mogu vratiti kada budu spremni za više emocionalnog kontakta.
3. Pomozite im prema pozitivnosti
Iako možete razuvjeriti partnera koji izbjegava, ključno je za njih razviti unutarnju sigurnost o sebi i svojim pozitivnim kvalitetama u odnosima. To može početi tako što će oni razviti suosjećajnu praksu potvrđivanja sebe kao osobe i vježbati izlaganje situacijama koje intenziviraju povezanost u odnosima.
- Naučite pozitivne afirmacije i vježbajte njihovo često ponavljanje - savjetuje Sims 'izbjegavačima'.
4. Znaj da se ne radi o tebi
Razumijevanje partnera i prilazak s ljubavlju na način koji razumije njihov obrazac privrženosti može mu pomoći u ozdravljenju, prema Macaluso. Omogućuje vam da shvatite da ako ganjate partnera, on će pobjeći, stoga je bolje biti strpljiv i ne tjerati ga da se osjeća krivim ili posramljenim zbog svojih osjećaja, što samo može pojačati njihovu privrženost.
Rješavanje problema
Liječenje je teško, ali nije nemoguće. Ako vam je cilj ostvariti stvarnu vezu s nekim, morate ga pustiti unutra, k sebi.
- Budući da se problematika privrženosti događa u vezi, izlječenje se također može dogoditi u vezi - kaže Macaluso.
To može izgledati kao preuzimanje proračunatog rizika s partnerom, dijeljenjem potreba i dopuštanjem ranjivosti u malim, ali dosljednim koracima.
- Recite 'da' situacijama koje biste možda bili skloni izbjegavati, kao što je izlazak udvoje ili druženje s drugima - kaže Sims.
Drugi kompromisi mogu izgledati kao identifikacija - da ste dio para - koristeći 'mi' umjesto 'ja' ili 'ti'.
Sposobnost otvorene komunikacije s partnerom bit će ključna praksa za promjenu načina na koji vjerujete drugima u odnosima.
- Vježbajte empatiju kada se suočite s partnerom isprobavajući njegovu perspektivu i proširite svijest izvan sebe i svojih misli identificirajući male stvari koje vaš partner radi za vas - predlaže.
Praksa svjesnosti - vještina prisustva sa sobom i sadašnjim trenutkom - također će pomoći da osjetite emocije dok se pojavljuju i potencijalno uzbuđenje koje imate zbog povezivanja s partnerom. Macaluso preporučuje da si dopustite iskušenje tih osjećaja, kao i želju za ljubavlju.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
