Krize i plač tijekom vrtićke prilagodbe su normalni. Važno je da roditelji ostanu smireni jer djeci može biti još gore ako osjete da mama i tata pate zbog odvajanja
Prilagodba na vrtić: Kako može izgledati i na što se pripremiti?
Polazak u vrtić predstavlja veliku promjenu u životu djeteta, ali i roditelja, i to ponajviše zbog toga jer dijete iz poznate, sigurne okoline prelazi u nešto novo i nepoznato.
Kako bi se dijete prilagodilo novoj sredini, bit će potrebno određeno vrijeme tijekom kojeg i roditelji moraju biti strpljivi te spremni na moguće negodovanje, plač ili tugu djeteta. Neka djeca reagiraju burnije, a neka ne pokazuju veće promjene u ponašanju. No sva negodovanja tijekom prilagodbe su prolazna i dobro je da roditelji budu pripremljeni na njih kako bi djetetu mogli što bolje pomoći u početnim problemima kroz koje svako dijete prolazi. Dok je nekoj djeci potrebno samo nekoliko dana, drugoj navikavanje traje i po nekoliko mjeseci.
- Vrtići imaju svoj tijek adaptacije. Treba pratiti taj tijek, ali i ritam svojeg djeteta. Nekoj će djeci biti teško na početku prilagodbe, dok će neka ‘krizu’ imati tek kasnije, kad se roditelji najmanje nadaju. Čak i ako dijete teško prihvaća prilagodbu i nove okolnosti, roditelji moraju ostati mirni i biti mu podrška. Treba prihvatiti da je dijete tužno, zbunjeno, ljuto i preplašeno, odnosno svaku emociju koja se pojavi. U tom trenutku roditelji mu moraju pomoći tako što će prepoznati kako se osjeća, imenovati taj osjećaj te mu objasniti da je to normalno, da ga razumiju i da su uz njega - pojašnjava psihologinja i praktikantica Gestalt psihoterapije Petra O Matković.
Djetetu će biti lakše ako se istodobno ne treba nositi i s roditeljskim strahom od separacije, koji vrlo lako prepoznaju i upiju. Djeca su, nastavlja psihologinja Matković, kao spužvice koje imaju svoje osjećaje, ali upijaju i ono što se događa s roditeljima, i to treba imati na umu.
Vrtić je svakako prilika za socijalizaciju, stjecanje novih prijateljstava, usvajanje navika, pravila, osamostaljivanje, učenje novih vještina, i prilagodba će proteći lakše ako je dijete i ranije imalo doticaj sa sličnim aktivnostima.
- Dobro je omogućiti djetetu da se igra i druži s vršnjacima, pri čemu će učiti o suradnji, dijeljenju, prijateljskom ponašanju, čekanju i strpljenju te drugim socijalnim vještinama koje će mu trebati u vrtiću. Naučite dijete samostalnosti primjerenoj dobi i nemojte raditi stvari umjesto njega - objašnjava Petra O Matković.
Naime, djeca prezaštitničkih roditelja boje se suočiti sama s novim situacijama. Zato je izrazito važno iskazati djetetu povjerenje da može samo obavljati u početku jednostavnije, a kasnije sve složenije radnje. Također, bilo bi dobro izbjeći, napominje Matković, da vrtić bude prvo odvajanje djeteta od roditelja. Naime, dijete koje povremeno provede vrijeme kod bake ili prijatelja stječe povjerenje i sigurnost da će se roditelji vratiti. Osim toga, sve pripreme i promjene bolje su kad ih radimo postupno, pa nije poželjno uvoditi nove navike i aktivnosti paralelno s polaskom u vrtić.
Tijekom prilagodbe na vrtić postoje tri osnovna tipa adaptacije: laka, srednje teška i teška adaptacija. Lakom se smatra kad dijete u roku od dva tjedna prihvati promjene, što znači uglavnom i da je uspostavilo sigurnu i stabilnu emocionalnu vezu s roditeljima. Srednje teška adaptacija smatra se ona kod koje promjene u ponašanju traju do mjesec dana.
Ima djece i koja se izuzetno teško navikavaju, a poremećaji u ponašanju traju i do šest mjeseci. To se smatra teškom adaptacijom. Obično je prisutno više nepovoljnih faktora, poput češćeg obolijevanja ili nepovoljnih obiteljskih uvjeta. Nikako nemojte viriti u sobu da vas dijete vidi, plakati na odlasku, bježati iz sobe bez pozdrava ili tražiti njihovu dozvolu za odlazak. To samo otežava proces.
Vrijeme za osamostaljivanje
Prije polaska u vrtić dijete treba učiti da glasno pozdravi prijatelje, susjede, da pruži ruku, kaže kako se zove te da u komunikaciji s drugima gleda u oči onih s kojima razgovara. Naučite dijete da se samostalno oblači i da samo pokuša oprati zubiće. Ne radite sve umjesto njih.
Komunikacija je najvažnija
Djetetu će pomoći ako roditelji s njim razgovaraju o vrtiću, ljudima i djeci koja su tamo, aktivnostima te rutini koja ga čeka. Pritom je važno dati informacije za koje znaju da su istinite i ostvarive, a ne im davati lažna obećanja.