Obavijesti

Lifestyle

Komentari 5

Stopirali Europom: Na putu se zaručili, vozili s krumpirima...

Stopirali Europom: Na putu se zaručili, vozili s krumpirima...

Marica (70) i Mijat (73) u srpnju 1969. krenuli su na prvo putovanje autostopom. Proputovali su skoro cijelu Europu, na tom su se putu zaručili, a nakon njega i vjenčali

Vozili smo se u 109 automobila i kamiona i prešli 10 tisuća kilometara. Autostopirali smo po gotovo cijeloj Europi, a sad želimo završiti svoj put dug 50 godina, pričaju nam uglas Marica (70) i Mijat Barišić Ružić (73), bračni par iz Slavonskog Broda s adresom na Viru. Tada nas nisu pustili iza željezne zavjese u Sovjetski Savez, Ukrajinu i Poljsku. U Krakowu smo nedavno bili pa sad tražimo načina da se domognemo Ukrajine i Rusije, proslavimo 50 godina braka i zaokružimo isto toliko dugo putovanje života, kažu.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

Putovanje Europom 02:52

Putovati autostopom počeli su kao studenti, a prošlog Valentinova osvojili su na nagradnoj igri put za Poljsku te je ona prekrižena s popisa. Sad traže sponzore za preostale dvije destinacije. Ne bi više stopirali, kažu da su ipak zakoračili u sedmo desetljeće života.

Marica je sa 17 godina prva krenula u avanturu, još 1966. kad je vlakom pošla teti u Veliku Britaniju. I to bez vize. Zato se morala vraćati po zemljama Europe i isposlovati tranzitnu vizu, pa nije došla u dogovoreno vrijeme. Očajni teta i tetak već su joj, kaže, bili zapalili svijeću, a kad se pojavila, od sreće su joj kupili sat koji još čuva, novu haljinu i kaputić. Odveli su je i na koncert Beatlesa u Liverpool. 

Tri godine nakon toga pričala je svoje dogodovštine visokom plavokosom kolegi koji joj je pomagao razvlačiti kabele i postavljati kamere za kino sekciju na Pedagoškoj akademiji, koju je i sam pohađao. Pričao joj o autostoperima koje je gledao perući šofer-šajbe na benzinskoj crpki u Slavonskom Brodu, gdje se zaposlio da bi pojačao studentski budžet, te i sam povremeno stopirao. 

Hrvoje (33) krenuo po rekord: Pedalirat ću 29.000 kilometara
Hrvoje (33) krenuo po rekord: Pedalirat ću 29.000 kilometara

Nije im trebalo puno da se dogovore. Srce je vuklo na put. Krenuli su 5. srpnja 1969., zacrtavši 15 država Europe koje će obići autostopom s ruksacima i smotanim dekicama 'za svaki slučaj'. Ponijeli su malo novca ušteđenog od pranja stakala na benzinskoj.

Maričina mama bila je protiv, a otac je držao da je mlade bolje pustiti da se opeku i vrate kući prije nego što dođu do Slovenije. Mijatovu mamu, koju su prvu posjetili, smetalo je što putuju zajedno a nisu zaručeni, pa im je kupila prstenje.

- Prvi stop bio je iz Slavonskog Broda do Zagreba. U Nami smo kupili kameru i rječnik engleskog i francuskog, i već iste noći bili u predgrađu Ljubljane. Tu smo prespavali na klupici u nečijem dvorištu i one dekice su nam jako dobro došle. Sutradan smo došli u Linz, gdje je Mijatova mama radila kao kuharica. Kupila nam je prstenje, zaručili smo se i krenuli mom ujaku u Stuttgart. Kako nije bilo mobitela, nismo se najavili i susjedi su nam rekli da je otputovao za Jugoslaviju. Opet nismo imali gdje spavati, ali smo sreli gastarbajtere koji su nas prokrijumčarili da spavamo na tavanu noćnog kluba na nekim madracima. Cijelu noć smo bili zaključani gore, a kad je ujutro došla čistačica, pobjegli smo mimo nje van da nas nitko ništa ne pita jer smo bili ilegalci - priča Marica, sretna što može podijeliti mladenačka iskustva. 

Rado su ih prepričavali u kasnijim stopiranjima, koja su potrajala dok nisu dobili djecu i kupili svoj automobil, a nakon toga, da bi vratili dug, stajali su drugim stoperima. I njima su prepričavali svoje dogodovštine jer ne vole kad automobilom zavlada neugodna tišina između vozača i autostopera. Putujući, htjeli su vidjeti i Eiffelov toranj.
 
-  U džepu smo imali imali 30 franaka, ali nismo računali na cifru za start taksija. Na koncu, kad smo stigli na odredište, nedostajalo nam je pet franaka. Vozač je u bijesu potrpao natrag naše torbe i vratio nas je na mjesto na kojem nas je i ukrcao, ljutito izbacio iz i nas i torbe, ne naplativši nam ništa i otišao. Ali sad smo znali put do Eiffela pa smo se noću oko dva sata uputili pješice. Iza nas je hodao veliki Afrikanac s afro-frizurom i gitarom, nije nam baš bilo ugodno jer nam se činilo da nas prati. Čuo nas je kako razgovaramo pa nam je sav oduševljen kazao 'Vi, Jugoslavci, moja draga Leposava radosna!'. Primio nas je pod ruku i odveo pred zgradu, a Leposava mu je s prozora bacila ključ. Bilo nas je pomalo strah, no pošli smo za njim i upoznali Leposavu, parišku studenticu iz Novog Sada presretnu što nas vidi. Rekli smo im što nam je taksist napravio, a  Leposavin dečko je izvadio na stol sav novac koji je te večeri zaradio svirajući gitaru i pola toga dao nama - dodaje Mijat.

Nastavili su put do Manchestera, kod Maričine tete. Čim su došli, teta i tetak su ih htjeli vjenčati. Mijat je kupio odijelo od engleskog štofa, a Marica vjenčanicu. No prema njihovu tamošnjem zakonu ona je morala imati 21 godinu kako bi se vjenčali bez pristanka roditelja. Zato su odjeću za vjenčanje teglili do kraja putovanja da bi se vjenčali po povratku u Slavonski brod. 

U veleposlanstvu tadašnjeg SSSR-a, kamo su došli po vizu, dobili su samo 'njet!' jer je autostop bio zabranjen iza željezne zavjese. Kroz Nizozemsku ih je vozio kamion pun krumpira za tvornicu čipsa. I u nju su svratili i prvi put probali čips. U Čehoslovačku su ušli pješice i začudili se što na cesti nema auta. To im je bilo najdulje čekanje da im netko stane. Stopirali su od sedam ujutro do dva poslijepodne.

– Na koncu smo saznali da je to zato što su ceste razrovane od ruskih tenkova i vojske iz Praškog proljeća, i da se nitko zbog silnih obilazaka zbog radova više ne vozi autom. Stao nam je Čeh u Mercedesu njemačkih tablica. S njim smo bili kod mame na ručku, te nas je odvezao do Praga. Platio nam je četiri noćenja u omladinskom hostelu. Po Mađarskoj smo se vozili s invalidom u Trabantu koji je rukama premještao nogu s gasa na kočnicu. To nas je užasnulo. Spavali smo s njim u šatoru uz Dunav i vidjeli da ispod jastuka ima nož. To je vjerojatno imao za samoobranu - kaže tješeći se Mijat.

Na jednome od avionskih putovanja iz Njemačke, 1976. godine, u avionu su sjedili pored Micka Jaggera i Charlieja Wattsa iz Rolling Stonesa, koji su letjeli na svoj prvi koncert u Zagreb. 

- Mi smo ušli među prvima, a njih dvojica su sjedili iza nas. Pokupila sam njihove autograme, a stjuardesa mi nije dala da ustanem i uzmem potpise svih članova benda jer kad su oni ušli, svi su podivljali! To je bila glazba naše mladosti. Na tom letu bio je i Vanja Drach, pa imam i njegov potpis - pokazuje nam Marica avio kartu s autogramima.  

Otac (35) ima još šest mjeseci života: Imam samo jednu želju
Otac (35) ima još šest mjeseci života: Imam samo jednu želju

Marici koja je strijelac po horoskopu, putovanja, kaže, leže astrološki, a Mijat je davno odabrao autostop kao sredstvo putovanja iz ekoloških razloga. 

- U više od polovice automobila vozi se samo po jedan čovjek, što nema smisla. Na tih 10 tisuća kilometara uštedjeli smo bar 700 litara goriva, što je bilo bitno i za naš skromni budžet i za zaštitu prirode - kaže Mijat koji se bavi i recikliranjem stare ambalaže u umjetnička djela, što posebno veseli djecu. 

Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Komentari 5
Dnevni horoskop za subotu 2. studenog: Rak se mora paziti jedne stvari, Ribu čeka ljubav
ŠTO DONOSI POČETAK VIKENDA?

Dnevni horoskop za subotu 2. studenog: Rak se mora paziti jedne stvari, Ribu čeka ljubav

Pročitajte dnevni horoskop za subotu 2. studenog i saznajte koga očekuje uspjeh na poslu ili u financijama, kakva je situacija na ljubavnom planu, ali i tko mora pripaziti na zdravlje
Svi sveti i Dušni dan: Znate li razliku i zašto je za te blagdane pogrešno reći Dan mrtvih?
SVECI I VJERA U ZAGROBNI ŽIVOT

Svi sveti i Dušni dan: Znate li razliku i zašto je za te blagdane pogrešno reći Dan mrtvih?

Naši preci su velikim slavljem obilježavali blagdan Svih svetih, zbog čega je dobio naziv 'Mali Božić'. Uoči blagdana se postilo, na dan je bila gozba, a na groblje se išlo u sumrak