Neuroznanstvenica i eksperimentalna psihologinja dr. Julia Mossbridge 15 godina istražuje fenomen prekognicije (vidovitosti). Objasnila je kako svatko može testirati ima li dar vidovitosti
SNOVI OTKRIVAJU BUDUĆNOST
'Predosjećaj da će se dogoditi nešto loše spasio mi je obitelj'
Jeste li ikada imali predosjećaj da će vam se javiti stari prijatelj, sanjali avionsku nesreću, ili ste 'jednostavno znali' da ćete dobiti nešto na nagradnoj igri - a onda se to dogodilo, baš kao što ste predvidjeli? Mnogi od nas znaju kako je doživjeti nevjerojatne osjećaje slutnje, 'bljesak' uvida u budućnost za koje se čini da nema racionalnog objašnjenja.
Često odbacujemo te osjećaje i pripisujemo ih sreći ili jezivoj slučajnosti, no postoje uvjerljivi znanstveni dokazi koji podupiru točnost barem nekih od tih 'prekognitivnih iskustava', kako bi ih se moglo znanstveno nazvati.
- Znam koliko su pretkazanja bitna jer vjerujem da mi je jedno od njih spasilo život, ili barem poštedjelo moju obitelj i mene ozbiljnih ozljeda – ispričala je neuroznanstvenica i eksperimentalna psihologinja dr. Julia Mossbridge. Ona je, naime, provela 15 godina istražujući fenomen prekognicije (vidovitosti).
- Prije šest godina živjela sam sa svojim sinom, tada starim 13 godina, i svojim partnerom, koji je umirao od plućne bolesti i trebao je kisik da mu pomogne u disanju. Jedne večeri bila sam zaokupljena provjeravanjem je li moj sin zaključao bicikl u garaži. Bila sam toliko zabrinuta da sam počela vikati na njega, što je za mene bilo neuobičajeno. Naposljetku, sva frustrirana, išla sam provjeriti. Na moje olakšanje, brava je bila zaključana, ali na povratku sam primijetila da je električno brojilo na stražnjoj strani kuće zapaljeno. Nije bilo ni dima ni zvuka, samo lagana vatra. S druge strane zida bio je spremnik kisika mog partnera, koji je mogao izazvati eksploziju da se zapalio. Shvatila sam da moj neobjašnjivi poriv da provjerim garažna vrata nije bio zbog opasnosti od provale, već zbog opasnosti koju je požar predstavljao. Kao da je budućnost ispružila ruku, lagano me povukla naprijed i dala mi uvid u ono što treba učiniti da spriječim nesreću – tvrdi dr. Mossbridge.
Objavljuje Julia Mossbridge u Četvrtak, 14. veljače 2019.
Dodaje da je to samo jedan od primjera takve slutnje koje je doživjela. Puno puta se osjećala primoranom učiniti nešto, ili je jasno vidjela budući događaj, bilo u snu ili bljesku 'spoznaje'.
- Tijekom svog života, dobivala sam informacije prije nego što sam ih trebala saznati. Vjerujem da se to događalo prečesto da bi se racionalno objasnilo. Jedna od mojih omiljenih igara u školi bila je pogađanje brojeva koje će moj učitelj matematike koristiti kako bi demonstrirao koncept rješavanja zadatka, ili pogađanje riječi na testu vokabulara. Primijetila sam da nisam bila u pravu cijelo vrijeme, ali bila sam dovoljno točna da nastavim igrati igru i vjerujem da mi je to pomoglo da postanem odlična učenica. Kao da je nesvjesni dio moga uma preuzimao kontrolu i stavljao ispravne odgovore na stranicu – rekla je neuroznanstvenica.
Dodaje da je postala fascinirana načinom na kojeg naši umovi i tijela mogu predvidjeti buduće događaje. Upravo zato je to sada njezino glavno područje istraživanja. Vidovitost ima logike jer je predviđanje budućnosti bitna funkcija ljudskog živčanog sustava. Primjerice, ako čujemo glasno lajanje dok hodamo ulicom, to nije vidovitost, ali i u toj situaciji 'predvidimo' da bismo mogli vidjeti psa iza ugla. U počecima ljudske povijesti takva je sposobnost predviđanja štitila od smrti, objasnila je dr. Mossbridge.
- Zato se postavlja pitanje postoji li način na koji bismo se nekako mogli pripremiti za važne događaje u budućnosti aktiviranjem živčanog sustava prije nego što se stvarno dogode? Upravo je to ono što moje istraživanje želi otkriti – kaže neuroznanstvenica koja je vodila tim na uglednom Sveučilištu Northwestern u SAD-u. Analizirali su 26 eksperimenata objavljenih u prethodnih 32 godine, a svi su ispitivali tvrdnju da ljudska fiziologija može predvidjeti buduće važne ili emocionalne događaje. Ta su istraživanja postavljala pitanja kao što su: 'Daju li naša tijela različite nesvjesne signale prije nego što vidimo sliku nekoga tko je usmjerio pištolj u nas nego kada vidimo sliku cvijeta?'
- Istraživanje je pokazalo da je odgovor pozitivan. Kada smo povezali sve te eksperimente, postalo je jasno da ljudsko tijelo unaprijed prolazi kroz promjene za buduće važne događaje - upozoravajući naše nesvjesne umove nekoliko sekundi ranije na ono što će se vjerojatno dogoditi. U svim eksperimentima koje smo analizirali, za odabir svake buduće slike korišten je generator slučajnih brojeva pa je bilo nemoguće varati – objasnila je dr. Mossbridge.
Naglašava da su tijela sudionika pokazala promjene koje su bile statistički pouzdane. Primjerice, više bi se znojili, što je ponašanje povezano sa strahom, prije nego što im je pokazana pištolja, a manje prije nego što su vidjeli cvijet. To se događalo prečesto da bi se moglo znanstveno objasniti kao slučajnost.
- Skeptici su sugerirali da bi, ako bi se niz neemotivnih slika, poput cvijeća, pojavio u nizu, ljudi mogli naslutiti da je nakon toga red na emotivnoj slici poput pištolja, a to bi moglo promijeniti njihovu fiziologiju. No stvorila sam računalnu simulaciju kako bih provjerila taj učinak. Pokazala je da se, dokle god postoji pristojan broj sudionika, ovaj učinak fizičkog predznanja, nazvan 'predosjećaj', ne može objasniti ovom vrstom psihološke pristranosti. Ostale studije također pokazuju da neki rijetki ljudi mogu uspješno predvidjeti slučajno odabrane događaje, dane, tjedne ili mjesece u budućnosti. To bi se moglo nazvati 'kontroliranim predznanjem' jer se radi o svjesnom nastojanju da se prikupe informacije o budućim događajima – objašnjava.
Dodaje da se svega toga dotakla u knjizi The Premonition Code, koju je napisala sa spiritualisticom Theresom Cheung kako bi pomogla ljudima da postanu svjesni činjenice da je vidovitost normalna sposobnost, da joj se može pristupiti znanstveno, a može nam svima pomoći u svakodnevnom životu.
- Naravno, goruće pitanje je - ako postoji predviđanje, kako to funkcionira? Ideja da se u budućnost može zaviriti sada zvuči smiješno, jer definicija vremena kaže da je ono 'tijek' događaja iz prošlosti u budućnost. No fizičari se zapravo ne slažu postoji li takav jednostavan tijek vremena. U većini jednadžbi iz fizike, primjerice, vrijeme može ići naprijed ili natrag. Naš koncept vremena koje teče u jednom smjeru postoji jer vjerujemo da određeni događaji uzrokuju druge događaje. To je fenomen poznat kao uzročnost. Prema našem svakodnevnom iskustvu, čini se da su događaji iz prošlosti jedine stvari koje mogu uzrokovati da se nešto dogodi u budućnost. Ali neki stručnjaci vjeruju da postoje dobri dokazi da, ako uopće postoji uzročnost, budući događaji mogu uzrokovati stvari u prošlosti. Ulazimo u vrijeme u znanstvenoj povijesti kad tek počinjemo shvaćati da nemamo jasno razumijevanje pravila vremena. Vjerujem da će, kako znanost napreduje, vidovitost biti shvaćena i čak prihvaćena kao normalno. U međuvremenu, predviđanje se može smatrati oblikom mentalnog putovanja kroz vrijeme. To je kao 'povlačenje' informacija iz budućnosti. Većina ljudi ih 'povlači' tijekom noćne aktivnosti mozga - sna. Prekognitivni snovi najčešće su prijavljivano psihičko iskustvo, a istraživanja pokazuju da ih je iskusilo 15-30 posto ljudi. Događaji koje predvide u 40 posto slučajeva dogode se odmah dan poslije – navodi dr. Mossbridge.
- Kad sam se prvi put razvela, tražila sam stan za svog sina i mene i sanjala da je susjeda Maureen iznajmljivala jedan stan u prizemlju. U snu mi je čak dopustila da odaberem boje za zidove. I tako sam sljedećeg dana upitala Maureen zna li za kakve stanove za iznajmljivanje. Prije toga smo jedva razgovarale, ali baš kao što sam i predvidjela, imala je stan u prizemlju i budući da se taman obnavljao, mogla sam odabrati boje za zidove ako odmah potpišem ugovor – opisala je znanstvenica još jedno iskustvo.
Holistička terapeutkinja Krysia Newman iz Cambridgea također je iskusila prekognitivni san u kojem su detalji bili neusporedivo usklađeni s onim što se događalo u stvarnom životu, nastavlja neuroznanstvenica.
- Noć prije nego što je trebala odvesti dvoje djece na kupanje u otvorenom bazenu, kod prijateljice koju nikad prije nije posjetila, sanjala je o san jednom bazenu ograđenom živicom na jednom kraju. Dok su se djeca kupala, okrenula se i ugledala velikog crnog psa koji je iskočio iz živice prije no što je nasrnuo na nju. Kad su Krysia i njezina obitelj stigle na imanje njezine prijateljice, saznala je da imaju pse rotvajlere, ali da se nalaze iza zaključanih vrata tijekom dana i da nikada ne prilaze bazenu. Krysia je nakon toga još tri puta uživala u lijepim popodnevima na bazenu, ali svaki put je imala isti san noć prije. Prije četvrtog posjeta, san je bio još snažniji - Krysia je mogla čuti vrištanje i pseće režanje. Ovaj put se njezina slutnja ostvarila. Krysia je stajala kraj visoke živice kad je jedan od rotvajlera skočio na nju, a djeca u bazenu počela su vrištati. No zbog sna se osjećala spremnom - objasnila je Krysia.
Iskontrolirala je svoj strah i obratila se psu vrlo mirno. Bila je zapanjena kad je mirno legao pored nje dok farmer nije stigao. Da nije bila 'unaprijed upozorena', reagirala bi sa strahom i netko bi mogao biti ozbiljno ozlijeđen. Zato ovakvi primjeri pokazuju kako predviđanja mogu poboljšati živote ljudi – naglašava dr. Mossbridge.
Hayley Grinnell iz Worcestershirea, zaposlenica jedne privatne klinike, pomogla je pak prijatelju da osvoji 500 funti, nastavlja.
- Budući da se radilo o specifičnom snu, rekla mu je što je predvidjela. Sutradan je poslao svoju ženu da uplati listić i osvojila je 500 funti. Dakle, kad bi neki ljudi mogli usavršiti svoje prekognitivne vještine, bi li ih mogli koristiti kako bi zaradili novac? Vjerovali ili ne, odgovor je potvrdan, štoviše, neki ljudi to već mogu i neki ljudi već tako zarađuju. Mali broj takvih rijetkih ljudi savjetuje korporacije o tome koje odluke mogu pomoći tvrtki da profitira, a neki predviđaju i buduće lokacije nestalih ljudi ili osumnjičenika za zločine – kaže neuroznanstvenica. Svjesna je, dodaje, da postoje ljudi kojima ovo zvuči kao kao glupost.
- Iako nitko ne može biti 100 posto siguran da vidovitost i predviđanja postoje, po meni dokazi govore dovoljno. Ali nemojte uzeti moju riječ za to - uzmite riječ dr. Jessice Utts, ugledne profesorice statistike, koja još uvijek stoji iza zaključka do kojeg je došla 1996. godine nakon što je ispitala znanstvene dokaze za predviđanja. Rekla je: 'Predviđanja, u kojima nitko ne zna odgovor sve do budućeg vremena, čini se dobro funkcioniraju', prenosi Daily Mail.
Kako saznati imate li dar vidovitosti?
Želite li testirati svoje sposobnosti ili provjeriti je li osjećaj koji ste imali istinsko pretkazanje, analizirajte ga prema sljedećim kriterijima:
- Vaš san ili iskustvo trebali bi odgovarati događaju koji se nakon toga dogodio na najmanje dva specifična načina. Nije dovoljno sanjati da netko pobijedi na maratonu. Vjerojatnije je da se radi o predviđanju sanjate li čovjeka koji će pobijediti.
- Trebalo bi proći manje od tjedan dana između vašeg predviđanja i stvarnog događaja. Dakle, dobijete li 'bljesak' spoznaje da ćete osvojiti novac i osvojite ga godinu dana kasnije, to nije uvjerljivo predviđanje. Međutim, predvidite li određene brojeve, a godinu dana kasnije pobijedite sa svim istim brojevima, onda bi to moglo biti prekognitivno iskustvo.
- Ako nije bilo načina za predviđanje ili izazivanje događaja u normalnom tijeku vašeg života, vjerojatnije je da se radi o predviđanju
- Najbolje je zabilježiti svoje iskustvo prije samog događaja. Tako neće biti vjerojatnosti da ste pod utjecajem lažnog sjećanja.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
