Prava ljubav: Mate je uvijek tražio razlog da mi posjeti oca

Podigli su troje djece, živjeli između mjesta Mraclin, odakle potječe Verica, i Splita, a unatoč nedaćama sa zdravljem koje su ovo dvoje supružnika zadesile, žive ispunjeno na splitskom Trsteniku, posebice jer su često uz njih i troje unučadi - Jana, Mate i Laura.

- Upoznali smo se 1965., tad sam bila gimnazijalka u Zagrebu, a Mate se je bavio trgovinom i upoznao je mojeg oca. U razgovoru mu je moj otac rekao da ima kćer jedinicu, a Mate je dometnuo: ‘To će mi biti žena’, iako me uopće nije ni vidio. Otac mu je odgovorio: ‘Ma, nema šanse, tek ide u gimnaziju, a mora i fakultet završiti’.

Uskoro je stvarno došao nama u kuću, a jedno drugome smo se odmah svidjeli. Potom je Mate uvijek nalazio razlog zbog čega treba svratiti ‘mome ocu’ - ispričala je Verica.

Nakon otprilike dvije godine vjenčali su se 1967. u crkvi Pohoda Blažene Djevice Marije u Vukovini. Godinu dana kasnije dobili su prvu kćer Marinu.

- Želja mi je bila Vericu dovesti k meni u Split, no bio sam stalno na terenu pa je njoj s bebom bilo jednostavnije živjeti u Mraclinu, gdje su joj bili roditelji. Dvije godine nakon Marine dobili smo kćer Ivu, a 1974. rodio nam se sin Mihael. Tako smo se godinu dana kasnije konačno preselili u Split - dodao je Mate.

Verica se posvetila djeci i bila domaćica, dok je Mate tijekom radnog vijeka vozio kamion, bavio se trgovinom, a prije braka radio je i u Njemačkoj. Otišao je u mirovinu zbog problema s ozbiljno narušenim zdravljem.

- Dosta smo različiti, ali uvijek smo znali postići dogovor. I ako je netko pogriješio, onda smo to nastojali riješiti i raščistiti. Uglavnom, bez ustupaka i praštanja nema dugog braka kao što je ovaj. Kad već dođete u visoku dob, bitni su pažnja i ljubav, a i njega, posebice, ako vam počnu problemi sa zdravljem - ispričala je Verica.

Dodaju kako su na svoje troje djece prenijeli da se treba poštovati, slagati i dijeliti ljubav. Obitelj se sastaje što češće može, a dok su Verica i Mate bili boljeg zdravlja, nedjeljom bi kod njih bio obvezan zajednički ručak. Iako kći Iva živi u Zagrebu, često posjećuje roditelje.

- Kad kome treba pomoć u bilo čemu, svi smo tu jedni drugima. I zet i nevjesta su se potpuno uklopili u našu obiteljsku priču. Problema nema puno i ne opterećujemo jedni druge. Jedino još želimo da starost bude zdravija - kažu supružnici Perković.