'Pao sam na tlo bez svijesti, u život su me vraćali 27 minuta'

Bio je to dan za trening, kao i svaki drugi, za osječkoga gimnastičara Tomislava Markovića (31), osvajača brojnih europskih i svjetskih medalja. 

Došao je u dvoranu svojega Gimnastičkog društva Osijek Žito i započeo lagane vježbe snage. Nije mogao skakati po parteru, što je bila njegova disciplina, jer je nedavno operirao koljeno pa se morao štedjeti. S njim je u dvorani bio također poznati gimnastičar Robert Seligman.

Tomislav je napravio deset zgibova na prečki, doskočio na spužve i rekao - to je to za danas. Odjednom mu se zamračilo. Zgrčio se i uspio Robertu reći da mu nije dobro. Pao je na tlo bez svijesti. Njegovi treneri Boris Čulina i Vladimir Mađarević baš su došli u dvoranu. Seligman je dozivao u pomoć. 

Tomislav nije pokazivao znakove života. Šokirani, ali prisebni, treneri su počeli reanimaciju. Naizmjence su mu masirali srce i upuhivali zrak u pluća. Pet minuta do dolaska Hitne pomoći trajalo je kao vječnost. Reanimaciju je preuzeo tehničar, doktorica je trčala nazad u vozilo po defibrilator.

Šokirani, ali prisebni

Otvaranje venskog puta, adrenalin u venu. Tomislav i dalje ne pokazuje znakove života. Opet ga treneri oživljavaju. Reanimacija traje čak 27 minuta.

- Trener mi je kasnije rekao da mu se to nikad nije dogodilo, da je morao nekome davati masažu srca. Kao da ga je sam dragi Bog navodio što i kako treba raditi. Sve su odradili idealno, njih dvojica. Jedan masira, drugi upuhuje, pa se zamijene. Kad sam se navečer probudio u bolnici, ništa mi nije bilo jasno.

Oko mene treneri, doktori, mama, tata i žena. Što?! Nisu mi htjeli reći što se dogodilo, nego da mi je pozlilo i da sam pao u nesvijest. U međuvremenu su mi napravili koronografiju, gurali mi kameru kroz preponu do srca, napravili kompletnu opservaciju. Ja za to nisam znao.

Dva dana kasnije pročitao sam u novinama da mi je srce stalo, a tek kad su me prebacili u Zagreb u bolnicu, saznao sam da imam oštećeno srce i dijagnozu kardiomiopatije - prisjeća se događaja od prije pet mjeseci osječki vrhunski gimnastičar Tomislav Marković. Bio je to događaj koji mu je okončao karijeru, ali i način dotadašnjeg života. 

- Zapravo sam nekoliko dana prije na treningu osjetio neobičnu slabost. Nisam imao snage za ništa. Poslao sam prijatelja u trgovinu po čokoladu. Mislio sam da mi je pao šećer. Kad sam je pojeo, malo sam došao k sebi i sve je opet bilo OK - prisjeća se Tomislav.

Gimnastikom se počeo baviti sa šest godina, a do 18. godine već je osvojio brojne zlatne medalje svjetskih i europskih kupova, i to u vježbama na šest gimnastičkih sprava. Kad je došao u ruke dvojice starijih trenera, Vladimira Mađarevića i Borisa Čuline, odlučeno je da će se nastaviti baviti samo vježbama na parteru. Njegovu kolekciju krasi više od 150 medalja, od toga 100-tinjak zlatnih. 

Problema nije imao

Pobjednik je Svjetskog kupa dvije godine zaredom i više puta finalist Europskog prvenstva. Sve te godine sporta na njegovu su tijelu ostavljale razne ozljede, veće ili manje, no problema sa srcem nije imao. Jednom je već “za dlaku” izbjegao invalidnost kad je pad na preskoku u višeboju zamalo bio koban. Pao je na vrat i teško ozlijedio kralježnicu. I tad je imao puno sreće.

Izbjegava sve napore

Liječnici nisu još zadovoljni stanjem mojeg srca pa i dalje moram piti terapiju, mirovati i izbjegavati sve napore. Oporavak traje dugo, a nadam se da ću se nakon svega moći vratiti u dvoranu jer želim raditi kao trener s djecom, kaže Tomislav. 

Samo jedan ultrazvuk

Apeliram na sportaše da se pregledavaju češće i detaljnije.

Meni nikad nije rađen ultrazvuk srca jer to običan sistematski pregled sportaša ne uključuje, osim ako imaš simptome zbog kojih se traži ta pretraga. Samo da sam jedan ultrazvuk srca napravio, do ovoga ne bi došlo, upozorava.

Uhvati te panika: Kolega i ja teško smo se snašli, a sportske smo struke

Velika je sreća što se to dogodilo kad smo svi bili u dvorani. Tomija doživljavamo kao svoje dijete, od malih nogu smo ga nosili kroz gimnastičke asistencije.

Kao trenerima nam je bilo lakše dotaknuti ga, masirati mu srce, upuhivati zrak, bez ustručavanja. Shvatili smo da bi se i treneri više trebali educirati u medicinskom smislu, kaže njegov trener Mađarević.

Sve se događa s razlogom, pa i moj srčani

Sve to što se dogodilo me malo uplašilo. U početku sam stalno osluškivao srce, a onda sam to prihvatio tako kako je. Tip sam koji vjeruje kako se sve događa s razlogom. I ovo se dogodilo s razlogom, i to jer je bilo upravo gdje jest i upravo pred trenerima koji su me spasili. Sve je to neki znak, kaže.  

Najbolji prijatelj: Uređaj bilježi aritmiju

Tomislavu je pored srca ugrađen ICD uređaj (implantabilni kardioverter-defibrilator), najsuvremeniji pacemaker koji detektira trenutačno prekidanje srčanog ritma (aritmiju) i odmah šalje impuls za uredniji rad.

Uređaj bilježi i broj aritmija i njihovu dužinu, a toliko je sofisticiran da se uslijed duljeg zastoja rada srca ‘vlasniku’ javi preko zvučnika zvukom sirene Hitne pomoći. To je znak da se pacijent hitno mora javiti u bolnicu.

- On je moj najbolji prijatelj. Pazim ga i mazim. Redovito moram na kontrole na kojima se očitava rad srca - kaže Tomislav.

Ne ide u dvoranu često, ali se čuje s trenerima

I danas, pet mjeseci nakon tog dana, ne znam kako se ljudima koji su mi spasili život zahvaliti. Cijeli život sam s njima, oni su mi i mama i tata. S njima sam proveo više vremena vani i u dvorani nego s roditeljima, govori Tomislav.