Slična tehnika je i batik, koja koristi vosak ispod kojeg će prilikom apliciranja bojila ostati bijeli trag. Ovi su načini ukrašavanja tekstila kroz stoljeća specifični za razne krajeve svijeta
Povijest tye-die tehnike: Nisu je otkrili hipiji, tako su tekstil u Peruu bojili u dalekoj povijesti
Najstariji poznati primjerci tie-dye tehnike pronađeni su u Peruu, a datiraju oko 11. godine prije naše ere, dok je sličan dizajn otkriven i u Kini. No tamošnje kreacije nastale su nešto kasnije, oko 5. stoljeća naše ere. Ipak, čini se, prema povijesnim izvorima, da je ovaj dizajn neovisno nastajao u raznim krajevima - uključujući Indiju, Japan te dijelove Afrike.
Naime, ovo nije prvi puta da se diljem svijeta pojavljuju slični modni elementi, motivi i tehnike na odjeći, ponajprije radi sličnog načina razmišljanja, praktičnosti i dostupnosti sličnog materijala - primjer su neke biljke koje su većinu povijesti bile glavna bojila.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
Jedna od najpoznatijih tradicija bojanja u Japanu slična je tie-dye tehnici, riječ je o shiboriju, koja znači - prešati. Prvi izvori datiraju iz 8. stoljeća. Tkanina se pritom boji dubokim tonovima indiga, a bijela ostaje kao atraktivan kontrast koji donosi razne vizualne igre. Motiv na haljini ili majici ispadne likovno atraktivan, geometrijski i i raznolik.
Cilj je djelomično pobojati tkaninu, kao na svim sličnim tehnikama koje su kreativne na sličan način.
Još jedan primjer sličnog bojanja tkanine je batik. Na tkaninu se prvo nanosi vosak, onda se boji tekstil, a nakon toga vosak se otapa ili ljušti. Pritom ostaje karakterističan, spontano nastali uzorak.
Ovaj modni moment zapadnim je svijetom zavladao tijekom sedamdesetih, u eri hipija. Oni su, naime, popularizirali sve prirodno, istočnjačko, drugačije od tadašnjeg zapadnjačkog načina razmišljanja i života - u to vrijeme moda je bila konzervativna, ljudi su se odijevali slično.
Pritom su se bunili protiv rata u Vijetnamu, zastupali ideje o svjetskom miru i vjerovali u neku ljepšu budućnost.
No hipiji su odustali od zapadnjačkih konvencija te prihvatili premise istočnjačke kulture, od joge i tatamija u vlastitom domu do konzumiranja njihove hrane. Sve to radili su odjeveni u egzotičnu odjeću, ukrašenu tie-dye motivom.
Osim toga, u modu je ušao 'uradi sam' princip, pa su šarene majice stilizirali nakitom koji su sami napravili.
Psihodelične majice imale su niz boja, što više to bolje. Predivne nijanse izmjenjivale su se u znaku raskošnih pigmenata, a sve skupa izgledalo je atraktivno i luckasto.
A put kojime su te istočnjačke tehnike došle u SAD, gdje je hipi i nastao, povezujemo s vojnicima koji su u sklopu Peace Corpsa došli iz Afrike. Bilo je to krajem šezdesetih, kad je održan i Woodstock festival te se sve lijepo poklopilo. Festival je dobio nepisani dress code, a svijet novi stil koji je srušio konzervativna pravila odijevanja.
Glazbenici poput Janis Joplin i Joea Cockera među prvima su odjenuli ovu chic odjeću, koja je postala ultimativni hit.
Bilo je tu niz praktičnih razloga - mladi koji su odbijali tvornički ili uredski posao isticali su svoje skromno materijalno stanje jer ova je roba bila jeftina te se mogla bojati i nositi na više načina. Multifunkcionalnost i ignoriranje dotadašnjih pravila načina života bile su praktične smjernice mladih toga doba.
No nisu samo oni voljeli tu tehniku, već su se pojavile i verzije za domaćice, pa su izdavači osmislili knjižice sa savjetima. Majke su s djecom kod kuće bojale tekstil u loncu, to je postao jedan od popularnih kućnih hobija.
Kasnije su došle na red radionice, edukacije na raznim sajmovima kako osmisliti vlastiti tie-dye, a danas je to jedan od trendova koji nas podsjeća na doba hipija. Naravno da i danas možemo sami osmisliti taj stil, no uglavnom se te stvari nalaze u kolekcijama retro brendova koji se prisjećaju ere društvene slobode.