Autorica teksta na stranici The Dog People zbrojila je troškove koje je imala s novim psom i pokušala procijeniti što je od toga bilo nužno. Mali Samojed stajao je prilično, no - sve bi ponovila
NE SMIJE MU NIŠTA NEDOSTAJATI
Potrošila je preko 14.000 eura na psa - u godinu dana: Šta mogu, moj Medo voli fine stvari
Svog prvog psa, Accio, Shiba Inu, dobila sam prije 10 godina, kad je imao dvije godine. Tako sam preskočila najintenzivnije godine treninga i odgoja, fazu izbirljivosti u jelu i prve posjete veterinarima. Došao je do mene savršen i dobro odgojen. Ostavila bih mu njegove kobasice pored nosa, a on ne bi ni otvorio oči. Najveći trošak dogodio se ove godine, kad je napunio 12 godina i razvio degeneraciju kralježnice. Ukratko, postavio je vrlo visoka i jako pogrešna očekivanja, kako je pokazalo iskustvo sa štenetom koje sam nabavila kasnije, piše Christal Yuen na stranici The Dog People.
POGLEDAJTE VIDEO: Alpake su divni kućni ljubimci
Pokretanje videa...
01:04
Prema vlastitoj evidenciji i nekim istraživanjima o tome koliko košta imati psa, prva godina šteneta može vas stajati od 1022 do 4650 eura, no znala sam da ću nadmašiti te brojke, dodaje. Procjenjuje da je na njega potrošila preko 14.000 eura u samo godinu dana.
- Prvo, imam samojeda, jednog od najboljih pasa iz kategorije skupih pasmina. Dakle, samo da bih ga dovela kući, ako računamo skupu avionsku kartu, najam automobila i hotel, stajalo me oko 4400 eura. No, čak i bez tih troškova, moja bi potrošnja i dalje bila dvostruko veća od prosjeka. Možda će vas iznenaditi, ali pokazalo se da je to bilo povezano s troškovima treninga, sittera koji su ga čuvali, uz putne troškove koji su bili najveća stavka, piše autorica, koja je sastavila cijeli pregled troškova u prvih godinu dana.
Dakle, posjeduje tri kućna ljubimca. Jedna mačku, 14-godišnju Calico, te dva psa, 12-godišnju Shibu Inu i samojeda starog godinu dana i pet mjeseci. Napravila je pregled troškova prve godine otkad je nabavila malog samojeda, one napravljene tijekom 2022. godine.
To je pas koji ima problema s odvajanjem, pa treba podršku da ne bi razvio anksioznost, a voli vrlo izabrane poslastice - jetru od divljači ili sir u konzervi. Na veterinarske troškove za njega otišlo je oko 1450 eura, oko 2040 eura stajali su troškovi treninga, a oko 950 eura stajali su hrana i poslastice za njega.
Oprema koju je trebalo nabaviti kad je došao u kuću stajala je oko 1150 eura, a na svakodnevno ostavljanje Mede na čuvanju u dnevnom boravku oko 2650 eura. Ostatak je otišao na policu osiguranja, veterinarske potvrde, te igračke, a oko 1200 eura iznosili su različiti neočekivani, ali potrebni troškovi.
- On je moje prvo štene koje sam sama izabrala i dovela kući. Znala sam da je to pametna pasmina s jako velikom energijom, kojoj treba čvrsta ruka. Tako je najveći dio troškova otišao na treninge i odmah sam rezervirala dva stupnja treninga, kako ne bismo imali zastoja u učenju – priča autorica teksta.
Siječanj: Najveći su trošak bili cijepljenje i veterinarski pregled, a onda i polica osiguranja za kućne ljubimce. No, zbog novog psa trebalo je promijeniti vratašca na ulazu u kuću i osigurati veći sanduk s bočnim ulazom za pse.
Veljača: To je bio mjesec u kojem smo počeli gubiti razum zbog nedostatka sna. Blues koji može doživjeti štene je vrlo stvaran, a kako još nije bila dovoljno star da započne s treninzima, prijavili smo Medu za kamp u kojem će se moći prilagođavati na druge pse. To ga je malo razbudilo, no potvrdilo se da ima blagu anksioznost zbog ranog odvajanja iz legla. Zato sam nas predbilježila za dnevni boravak, tako da bih mogla provoditi vrijeme i sa svojim starijim psom, jer je bilo nemoguće uskladiti raspored tako da Medo može ostati s nekim drugim.
Ožujak: Započeli su treninzi, bilo je vrijeme za cijepljenje i čišćenje od parazita, pa je moj novčanik ispražnjen. Trebalo je platiti i privatnog trenera da me nauči kako voditi Medu u šetnju s povodcem, da ne bi gnjavio starijeg psa s kojim smo hodali. Zaključak je bio: Prošećite ih odvojeno. No, kako Medo pati od anksioznosti zbog odvajanja, dodatno je trebalo angažirati nekog da dolazi dva puta tjedno biti s njim i maziti ga kad sam odlazila, kako ne bi lajao na vratima i uznemiravao sustanare.
Travanj: Većina troškova otišla je na hitnu veterinarsku situaciju. To me potaknulo da zatražim povrat troškova od osiguranja i nadoknadili su mi ih.
Svibanj: Medo je imao bradavice, pa je trebalo otići veterinaru. Više nismo mogli ići na tjednu njegu, no trebalo je nabaviti probiotike, da se ojača imunološki sustav psa. Trajalo je oko dva mjeseca.
Lipanj: Preselila sam k partneru i uz njegovu pomoć koordinirali smo šetnje sa starijim psom i brigu o Medi. To je smanjilo neke troškove, no zato smo se odlučili za intermedijarni trening, kako bismo i partner i ja mogli zajedno vježbati s Medom. Prvi puta priuštilo smo mu i njegu u salonu za pse i jako je lijepo mirisao.
Srpanj: Najveći trošak bio je za čuvanje psa – prijatelj je još uvijek dolazio jednom tjedno kako bismo partner i ja u miru mogli zajedno ručati. Postao je izražen i još jedan dodatni trošak: Budući da nemamo automobil, kad god je trebalo voditi Medu veterinaru ili na satove treninga, uzimali smo taxi za prijevoz životinja, što nas je koštalo oko 15 eura po putovanju (tamo i nazad).
Kolovoz: Ovo je vjerojatno prvi mjesec u kojem smo imali nepotrebne troškove. Nakon preseljenja u novi stan Medo je bio toliko traumatiziran od metalnih kaveza u kojima smo ga selili da smo prestali odlaziti na treninge. Vidjela sam drveni kavez za pse i impulzivno ga kupila, vjerujući da će pomoći da pas lakše ostaje sam kod kuće. Još nismo započeli s treningom razdvajanja iz više razloga. Gotovo 200 eura potrošili smo i na poslastice, jer je Medo postao izbirljiv.
Rujan: Kupili smo rabljeni automobil koji je popravio našu situaciju. Kupili smo transporter i prekrivač za sjedalice u autu te trening na opuštenom povodcu.
Listopad: Trening hodanja na povodcu s drugim psom vjerojatno je najbolja stvar u koju smo uložili. Iako ih još ne možemo šetati zajedno, puno sam naučila o tome kako čitati govor tijela psa. Ostali troškovi bili su uobičajeni.
Studeni: Veći dio troškova povezan je s hranom. Primijetili smo da odbija jesti iz vreća koje su prevelike i vjerojatno prestare, pa smo počeli naručivati manja pakiranja. Pronašli smo i tečaj za rješavanje anksioznosti psa zbog odvajanja na sniženju.
Prosinac: Izgubili smo automobil. Primijetio sam kvržicu na Medinom vratu negdje oko Božića. Odveli smo je veterinaru i najveći trošak bili su antibiotici i protuupalni lijekovi. Uzeli smo i lijek koji će ga smiriti kad krene novogodišnji vatromet. Odlučili smo odvesti Medu u salon na njegu, no trošak je takav da je jedna od odluka to da ću naučiti kako je njegovati sama, kaže autorica.
Dodaje kako je kroz godinu na troškovima prehrane primijetila i učinak inflacije, pa u idućoj planira više pažnje posvetiti tome da ju nabavlja jeftinije. A jedina stvar na kojoj je možda mogla uštedjeti bio je trošak za transportere ili sigurne kaveze za psa, zaključila je. Najveće iznenađenje bili su troškovi koji su povezani s mentalnim zdravljem psa, treninzima za prilagodbu na starijeg ljubimca i na odvajanje.
- Bez obzira na to što sam bila uvjerena da ću potrošiti manje, nisam imala iskustva sa psom koji ima tjeskobu zbog odvajanja i nisam znala koliko sam slabo kvalificirana za takve situacije, iako sam već bila vlasnik psa. Probala sam nekoliko treninga i to me uvjerilo da ću biti dobra vlasnica mom Medi samo ako stalno obnavljam znanje, iako mislim da znam sve što je potrebno o ponašanju pasa – kaže Christal. Glavni cilj bio je izbjeći traumu i naučiti mu pomoći, a počela sam uočavati učinke toga i sa svojim Shiba Inu. Nedavno je Accio 'odradio' posjet kod veterinara bez da se tresao od straha.
- Imati štene je poput učenja novog jezika, no ne bih dvojila oko toga treba li ponovo potrošiti isti iznos – zaključuje autorica.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
