Na nagovor prijateljice ovaj grafički dizajner iz Beograda predstavio je radove na fejsu i postao senzacija diljem regije, a izložbom ‘pun k’ prvi put gostuje u Zagrebu
TALENT
"Poruke sa stavom" Nikole Puzigaća pogledajte u Zagrebu
Jedan je od najtalentiranijih grafičkih umjetnika u regiji. Dajte mu problem politički, ljubavni, filozofski... i on će ga riješiti. Na papiru, naravno. Pritom će vas i nasmijati. On je Nikola Puzigaća (33) iz Beograda.
- ‘Ajmo prvo riješiti moje prezime (smijeh). Meni je kul gledati kako ljudi reagiraju kad im kažem kako se prezivam. Ali, naravno, frka im je da se smiju jer nikad ne znaš tko će se uvrijediti. Sjećam se, slikao sam se za osobnu kartu, kad je fotograf čuo prezime, puko je od smijeha i zajedno smo se smijali. Bilo je ono u fazonu: ‘Majke mi, tako se prezivam’ - smijući se prepričava Nikola koji će uskoro posjetiti prvi put Zagreb. I to zbog druge samostalne izložbe poslije beogradske “Pun K”.
- Nazvali su me ljudi iz Galerije Inkubator i pitali me bih li im došao u goste. Nemam tremu niti imam vremena za nju, ali imam veliko poštovanje prema zagrebačkoj publici. Izložba je otvorena jučer, a traje do idućeg petka, 19. prosinca. Jedina zajednička stavka svim tim radovima jest da su to oni koji su meni najdraži - govori i dodaje kako će ipak prije galerije otići na stadion Maksimir (ipak mu je neostvarena želja zaigrati nogomet za Juventus). Najljepši dio izložbi je, objašnjava, to što vidi svoje radove u visokoj produkciji. To je neprocjenjivo.
- Ne bi bilo puno smisla u tome da ih sve izrađujem i gledam sam kod kuće - smijući se govori. Kao mali maštao je da će biti pisac. Od toga još nije odustao, samo se prije pronašao u grafičkom oblikovanju.
Privatna arhiva- Kad sam upisao faks, tad je bilo jasno da ću se baviti ovim poslom. O.K., i tijekom faksa čovjek ima sve uvjete da propadne. Zašto baš grafički dizajn, mislim da se na to pitanje ne može odgovoriti. Ni u jednoj profesiji. Tu je osjećaj taj koji vodi priču - kaže Nikola koji čuva prve ručno crtane plakate temperama, tušem i tko zna čime još. Nije od onih “u njegovo vrijeme” tipova, ali kul mu je raditi plakat rapidografom, a ne kliktanjem. Kul je, ističe, za mentalno stanje čovjeka jer ručno bojenje smiruje, a kliktanje uznemiruje (smijeh). Na Facebooku, na kojem je u kratkom roku postao senzacija, sad već ima više od 20.500 obožavatelja. Da njega nema, kaže, ne bi ni bilo klijenata iz Maroka, Londona, Melbournea...
- Kako je sve počelo... Vjerojatno je to ista ona potreba koja me vuče k pisanju. Nemam ja potrebu birati aktualne teme, ne mislim da to radim nešto pretjerano često. Uostalom, od vijesti pratim samo sport i kulturu, tako da se i ne osjećam kompetentnim komentirati aktualne teme. Prije će biti da je to potreba za umjetničkim izražavanjem kao što rade svi ostali umjetnici kojom god umjetnošću se bave. Bilo mi je lijepo dok sam radio te radove i dok sam ih gledao gotove. Vjerovao sam da još netko može imati taj osjećaj kad ih vidi. Umjetnost radi dvije super stvari, zabavlja i mentalno i duhovno uzdiže - objašnjava i dodaje da mu je svemir beskonačna inspiracija. A kako radi, nema pravila.
- Nekad trans, nekad filozofija. Nekad ujutro, nekad uvečer. Nekad muzika, nekad tišina. Ali kad sjevne ideja za koju vjerujem da je dobra, onda radim u transu dok je ne završim. Moram izgurati to do kraja bez pauza, pa koliko god trajalo - kaže. Kad bi morao izvanzemaljcima pokazati što smo to uradili u umjetnosti u prošlih 4550 milijuna godina, poslao bi im Nicka Cavea i Leonarda da Vincija. Muzika, knjige i filmovi, ističe, bitni su za razvoj čoveka.
- Itekako čine čovjeka i određuju ga. Pogotovo ako se bavi nekom umjetnošću. Ali nije dovoljno slušati dobru muziku i gledati dobre filmove, potrebno je izvući odatle korisne stvari koje će utjecati na to da smanjimo ego, ali često se događa da nam oni jačaju ego - govori te priznaje da i njega s vremena na vrijeme posjeti - blokada.
Privatna arhiva- Ništa što ‘deadline’ ne može riješiti. Kad imam rok sedam dana, često šest dana i 19 sati nemam ništa i onda u posljednjih pet sati krenu čuda - kaže Nikola, inače perfekcionist samo u tehničkim detaljima. Pritom misli na pripremanje fajlova za tisak, na brisanje prašine i veličinu razmaka između piksela na displeju telefona. No u kreativnom dijelu ne može biti takav jer i ne postoji savršena ideja.
- Ne postoji kraj koji jedna ideja može dosegnuti - dodaje. Taj osjećaj koji se dogodi u prvoj milisekundi kad vidi da je nešto dobro dizajnirao, kad te “oduva” i spoji sa svemirom, to je to što ga fascinira kao umjetnika.
- Ima kopiranja, baš puno. Ima ona mudrost da se ne bismo trebali brinuti ako nas kopiraju nego se brinuti ako prestanu to raditi. No ne osjećam se ugroženim. Ne mogu kao prijetnju shvatiti nekog tko je vidio i uzeo neku retropozadinu ili presavijeni papir i napravio rad koji nema nikakvu likovnu vrijednost. Osim Marka Prokića ne znam nijednoga drugog umjetnika koji radi ovako nešto. Njegove tipografije su remek-djelo. Ovi ostali će vjerojatno guglati što je tipografija. Nije on dobar zato što ima bijela slova na crnoj pozadini i ‘handwritten’ font nego zato što to nije font nego likovna kompozicija koja ima sjajnu formu i oblik - kaže i za kraj nam otkriva:
- Moj životni moto je: ‘Nikad u rikverc’ i ne, nema ga na plakatu (smijeh). Ali svejedno dođite na izložbu.
Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake subote ekskluzivno uz 24sata!
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
