Pomozite djeci da se nauče u društvu zauzeti sami za sebe

Svi smo društvena bića i skupa sa svim drugim vještinama koje moramo naučiti tijekom života jest i to kako biti prijatelj. Prijateljstvo je pravi mali test djetetove spremnosti da se prilagodi okruženju i drugima, da svoje želje izbalansira s još nečijima.   

- Djeca uče kako se odnositi prema drugima iz odnosa koje stvaraju od rođenja. Osnovni model odnosa koji sadrži kako ćemo se odnositi prema drugima i što ćemo od drugih očekivati proizlazi iz odnosa roditelja i djeteta. Ako postoje grubost, hladnoća ili česta kritika u odnosu roditelja i djeteta, tada dijete uči o takvom obliku odnosa - kaže nam diplomirana psihologinja Tatjana Gjurković i dodaje će kako ovisno o djetetovu temperamentu i drugim karakteristikama, poput inteligencije, dijete donijeti različite zaključke o tome kakvo je ono te što može očekivati od drugih. 

- Budući da se tek razvija, dijete do pete, šeste godine barata s vrlo malo informacija koje se primarno temelje na osjećaju i intuiciji. Ipak, zaključci koje dijete donese do šeste godine na temelju svog dotadašnjeg iskustva često postanu nesvjesni i snažno utječu na njega i njegove odnose. Ako, dakle, dijete u stresnim situacijama doživljava vikanje roditelja, kritiku i ignoriranje, postoji mogućnost da će zaključiti da je u redu ponekad biti grub prema prijateljima. 

S druge je strane moguće da će donijeti i drukčiji zaključak: da je u redu biti podređen prijateljima, da je u redu da su drugi prema njemu grubi jer mu je to lakše prihvatiti nego da nema prijatelja uopće. Naša sugovornica upozorava da neki odgojni propusti također mogu otežati prijateljske odnose, na primjer ako djetetu nisu postavljane dosljedne granice u odnosu s roditeljem, bratom, sestrom. Psihologinja savjetuje da je važno imati na umu da se ne može promijeniti drugoga ili njegovo ponašanje, ali se može pomoći djetetu da se zauzme za sebe. 

- Ako je, na primjer, jedno dijete verbalno uvrijedilo drugo dijete, tada se to dijete može naučiti zauzeti za sebe - može mu reći da ne želi da tako razgovara s njim; može se odmaknuti od njega; može razgovarati s učiteljem koji bi potom mogao napraviti radionicu o toj temi - savjetuje Gjurković. Osim razgovorom s djetetom, roditelj može intervenirati i tako da pokuša razumjeti zašto se nešto djetetu događa - posebno ako se više puta to ponavlja, odnosno koje djetetove karakteristike utječu na takvu situaciju. 

Kao što je spomenuto, iz odnosa roditelja i djeteta, dijete može naučiti da je “u redu kada ga netko vrijeđa“ jer ima takvo prethodno iskustvo. Najčešće to upućuje na manjak djetetova samopouzdanja pa je poželjno da roditelj potraži pomoć dječjeg psihologa, ali i da preispita sebe i svoje postupke, također uz podršku stručne osobe. 

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!