Po broju i veličini mjehurića razlikuje se okus šampanjca

Za uživanje u pjenušavom vinu jednako je važno otkud je i tko ga je napravio, kao i kako se poslužuje, napominju francuski stručnjaci. Za okus i aromu pjenušca, pa i onoga najcjenjenijega iz pokrajine Champagne koji ljubomorno čuva ime šampanjac, vrlo su važni mjehurići. Što su manji, to su okus i aroma ugodniji, a kvaliteta bolja.

Čaše bi trebale biti što više i uže jer potiču strujanje mjehurića te najbolju koncentraciju arome. Tradicionalno točenje pjenušca, u sredinu čaše kako bi se stvorila pjena, osporavaju znanstvenici sa Sveučilišta u Rennesu. Nakon mjerenja mjehurića spektroskopijom zaključili su da je pjenušac bolje točiti poput piva, uz rub čaše, jer se tako sačuva više ugljičnog dioksida. Za jedinstvenu aromu idealno je četiri-sedam Celzijevih stupnjeva. Pjenušac je najbolje ostaviti 20-30 min u posudi s ledom ili nekoliko sati u hladnjaku. 

Razne vrste

U svijetu se proizvode različiti pjenušci, koji variraju od jako suhih (“extra brut”) pa sve do jako slatkih (“doux”). Boca od 0,75 l pjenušca prosječno ima oko 58 milijuna mjehurića.