Globalno modna industrija generira ogromne količine otpada te se istovremeno temelji na brzom kupovanju jeftine odjeće, a početak je svega pretjerana proizvodnja robe niske kvalitete
PREVIŠE KUPUJEMO
Plaćamo vrlo visoku cijenu za jeftinu odjeću i - gomilamo je
Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: Gillian Anderson voli kupovati cipele, no ne i preskupu odjeću
Ulaskom u H&M u centralnom Londonu, tijekom prošloga ljeta, kupcima je na prvo mjesto postavljena fluidna haljina za samo tridesetak kuna, s etiketom Conscious. Malo dalje bila je postavljena stanica za recikliranje, u koju ljudi mogu donijeti svoju odjeću koju će tada kompanija iskoristiti za izradu nove odjeće, a takva je situacija i u Hrvatskoj, gdje je također ta praksa ubrzo prihvaćena. Donesi odjeću na recikliranje i - kupi novu.
Ovaj eko protokol zamišljen je kao pionir u ekologiji i zbrinjavanju modnoga otpada, odnosno viška odjeće koji svakodnevno generiramo kod kuće. H&M, koji u svijetu ima čak 4473 prodajna mjesta, pritom se želi postaviti kao jedan od eko brendova koji razmišlja o globalnoj modnoj sceni, iako je baza njegova poslovanja upravo prodaja jeftine, pristupačne odjeće.
Švedska kompanija vodi niz programa za održivost te pritom potiče kupce da donesu neželjenu odjeću kako bi se ona prenamijenila ili redizajnirala. U svom poslovanju imaju godišnje izvještaje o održivosti, koje su uveli još 2002. godine, a prvu su Conscious kolekciju od organskog pamuka i recikliranih materijala predstavili 2010. godine.
Nedavno su najavili kako će svu odjeću raditi od recikliranih materijala. Dodali su i stanice za popravljanje odjeće, koje testiraju u dućanima u Stockholmu.
Kao i mnogi brendovi, i ovaj ima poslovanje koje se bazira na niskim cijenama i brzoj modi te brzim trendovima.
Upravo je taj model poslovanja dio globalne modne scene koji generira ogromne količine smeća i kamione odjeće koju spaljuju ili je šalju na smetlišta.
H&M je svjestan ovog problema.
- Ovo nije nuklearna fizika, ako pogledate broj stanovništva, do oko 2040. bi nas moglo biti oko 9 milijardi. To je, naravno dobro sa strane povećanja broja kupaca. No, ako pogledamo očuvanje prirode, računica ne štima - komentirao je menadžer održivosti H&M-a Hendrik Alpen, dodajući kako se industrija brze mode bori s očuvanjem prirode, usput pokušavajući zadovoljiti apetite kupaca, objavio je CNN.
Prema Quantisu, klimatskom savjetovanju koje analizira utjecaj modne industrije na okoliš, modna industrija globalno proizvodi gotovo 4 milijarde metričkih tona stakleničkih plinova ili 8,1% svjetske ukupne količine. Taj izračun uključuje sedam životnih faza odjeće, počevši od stvaranja vlakana koja su se izrađivala - na primjer, uzgojem pamuka - do sastavljanja odjeće i naposljetku, transporta i prodaje. U izračune se u obzir uzimaju i odjeća i obuća.
Kad stojite u tržnom centru ili kupujete putem interneta i spremni ste kliknuti "kupi", teško je shvatiti globalne posljedice pojedinačnih kupovina. No, pritom valja uzeti u obzir utjecaj pojedinačne pamučne majice ili para traperica.
Proces izrade jedne pamučne majice emitira oko 5 kilograma ugljičnog dioksida, to je količina proizvedena tijekom vožnje automobilom od 12 kilometara. Također, pritom se koristi 1.750 litara vode. To je zato što je pamuk vodena kultura, naglasio je Quantis za CNN Business.
Izrada par traperica troši još više vode, čak oko 3000 litara, radi bojenja i izbjeljivanja, izračunali su stručnjaci u Quantisu. Izrada jednog para traperica emitira oko 20 kg CO2, istu količinu proizvedenu tijekom vožnje automobilom od 49 kilometara.
Održiviji načini uzgoja pamuka uključuju korištenje kišnice i rotirajućih usjeva, radi očuvanja kvalitete tla i ograničavanje upotrebe pesticida. Međutim, održivi pamuk i dalje je nišni proizvod koji sadrži samo oko 15% globalnog ukupnog iznosa za 2017. godinu, u skladu s inicijativom CottonUp.
U 2017. modna je industrija "popila" čak oko 79 milijardi kubičnih metara vode, dovoljno da napuni gotovo 32 milijuna bazena veličine olimpijske veličine. Boston Consulting Group najavljuje da će se potrošnja vode modne industrije povećati za dodatnih 50% do 2030. godine.
Sve je to prijetnja, naročito zemljama koje proizvode pamuk te brzo ostaju bez vode. Istraživači iz vodenog centra Twente na Sveučilištu Twente u Nizozemskoj kažu da 4 milijarde ljudi ima ozbiljan nedostatak vode tijekom najmanje jednog mjeseca svake godine. Skoro polovica tih ljudi živi u Indiji i Kini, zemljama koje su najveći proizvođači pamuka.
U središnjoj Aziji, još jednoj velikoj regiji pamuka, uzgoj pamuka dijelom je odgovoran za isušivanje Aralskog mora, nekada jednog od četiri najveća slatkovodna jezera na svijetu.
Aralsko more, smješteno na granici između Kazahstana i Uzbekistana, bilo je nekoć četvrto najveće slatkovodno jezero na svijetu. Do 2000. godine smanjio se na samo 10% izvorne veličine i od tada se neprestano sušio.
No, činjenica da sve skupa ne ovisi samo o proizvodnji, već i o našem baratanju odjećom. Naime, pranje odjeće također može imati štetan utjecaj na okoliš, posebno zbog sintetičkih materijala poput poliestera koji sadrže plastična vlakna. Nakon čestih pranja, ta se vlakna razgrađuju u mikroplastiku što može dospjeti u oceane i naštetiti morskim divljinama.
- 60% materijala koji se koristi u industriji su plastična vlakna i ekvivalent 50 milijardi plastičnih boca istječe se u ocean svake godine pranjem odjeće - istaknuo je Francois Souchet koji vodi program Make Fashion Circular Foundation Fondacije Ellen MacArthur.
Jedan od onih koji to žele promijeniti je kompanija Levi Štraus. Već godinama na ratne načine potiču da smanje broj puta pranja traperica. Osmislili su način kako da koriste minimalno vode za proizvodnju, dok stari način podrazumijeva oko 42 litre vode - pri izradi se koristi kamenje umjesto vode, kako bi napravili "istrošeni look". Upravo zahvaljujući tom protokolu, smanjeno je korištenje vode za 96 %, objavila je kompanija.
H&M svoju Conscious kolekciju predstavio u 2010. Da bi se kvalificirala za oznaku "Conscious", odjeća mora sadržavati najmanje 50% održivih materijala, poput organskog pamuka ili recikliranog poliestera, navodi se na web stranici H&M-a.
No, tvrtka je ipak optužena za prikrivanje i nejasnoće u vezi s podacima o održivosti kolekcije. Prošlog ljeta Norveška uprava za zaštitu potrošača poslala je pismo kompaniji H&M, optužujući je da obmanjuje potrošače pretjerano općim zahtjevima za održivošću povezanim s njezinom kolekcijom Conscious. Norveška uprava za zaštitu potrošača je za CNN Business potvrdila kako informacije na web-mjestu H&M-a ne navode količinu recikliranog materijala koji se koristi u proizvodnji njihove "zelene" kolekcije.
- Smatramo da je ovo informacija koju bi potrošači trebali imati na raspolaganju jer se odjeća plasira na recikliranje - izjavila je Elisabeth Lier Haugseth, generalna direktorica Norveške uprave za zaštitu potrošača. - Imate pravo znati znači li to 2% odjevnog materijala ili 50% - .
Upitan o tome, Alpen, menadžer održivosti H&M-a, rekao je da će tvrtka podnijeti kritiku i naučiti "objaviti tu dodatnu vrijednost".
Kolekcija Conscious nudi i odjevne predmete poput veganske ružičaste jakne izrađene od Piñatexa, kože nalik materijalu napravljenom od smeća ananasa i recikliranog poliestera, a ne životinjskih koža. No, cijena pritom nije high-street, već 2000 kn.
- Svi mi imamo veliku moć, mislim da svi znamo da nam ne treba 20 majica. Da je možda bolje platiti malo više i imati dvije majice - izjavila je Carmen Hijosa, osnivačica kompanije Ananas Anam i tvorac Piñatexa.
Ta cijena, koja stoji u moru inače super jeftine odjeće, ilustrira tešku istinu: Iako se H&M više trudi razgovarati o klimatskim promjenama, teško je povećati održivu praksu i zadržati niske cijene.
Tekstil Piñatex razvila je stručnjakinja za kožne proizvode Carmen Hijosa te je on ubrzo postao vrlo tražen. Hijosa se udružila s nizom luksuznih dizajnera, uključujući Hugo Boss, Trussardi i Edun, uz suradnju s H&M-om. Nada se da će svoju tvrtku povećati kako bi Piñatex na kraju mogao isporučiti više proizvođača odjeće uz kožnu alternativu po nižoj cijeni. Za sada je priznala da je H&M jakna od 2000 kuna vjerojatno mnogima preskupa. No, dodaje, kupci također imaju značajnu ulogu - kupnjom manje i dugotrajne odjeće.
- Mislim da smo sada puno, puno svjesniji. Ljudi se ipak zaustave na pet sekundi i razmisle - ako ovo kupim, bacit ću to za šest mjeseci, a ako kupim ono, trajat će duže. Da, koštat će više, ali ja ću ga iskoristiti više - uvjerena je Hijosa.
Tvrtke za brzu modu godišnje proizvode milijarde količine odjevnih predmeta, kako bi kupcima priuštile nove trendove.
Istovremeno brojni kritičari, od Greenpeacea do britanskog parlamenta, ističu da takva masovna proizvodnja potiče ideju da je odjeća jednokratna, što automatski generira prekomjerni otpad.
Prema procjeni menadžerskog konzultantskog giganta McKinsey & Company, polovica odjevnih predmeta "brze mode" baca se za manje od godinu dana.
U svom izvješću "Popravljanja mode" iz 2019. godine, odbor za reviziju zaštite okoliša u Velikoj Britaniji predložio je da vlada uvede brzi porez na modu kako bi se borila protiv raspoloživog načina razmišljanja potrošača. Ime projekta je: "Zemlja ne bi trebala plaćati cijenu mode." Opća poruka odbora bila je jasna, a to je da ljudi trebaju preispitati način na koji se odijevaju kupujući manje, ali kvalitetnije predmete koji će trajati.
- Nije li pravi problem u brzoj modnoj industriji to što, ako prodajete odjeću po 30-tak kuna, ljudi prema tome neće postupati s poštovanjem i na kraju će je baciti u smeće? - pita se Mary Creagh, parlamentarka koja je predsjedavala odborom.
Predloženi porez bio je malen, samo par kuna po stavci. Zastupnici su htjeli iskoristiti prihod da zaustave odjeću od odlaska na odlagalište. Na kraju je vlada odbila ideju, rekavši da se želi usredotočiti prvo na uklanjanje plastike za jednokratnu upotrebu.
U pokušaju da u svemu odigra ključnu ulogu, H&M je 2012. pokrenuo program recikliranja, omogućavajući kupcima razmjenu neželjene odjeće za bonove za popuste.
Posljednje izvješće o održivosti H&M-a navodi da je od korištenih odjevnih predmeta od 50 do 60% razvrstano za ponovnu odjeću ili ponovnu upotrebu.
Oko 35% do 45% recikliranog tekstila postalo je nemodni proizvod poput krpa za čišćenje ili izolacijskih materijala ili je izrađeno u nova tekstilna vlakna.
Preostalih 3% do 7%, koje nije bilo moguće reciklirati, spaljeno je za proizvodnju energije. Dakle, na odlagalište ide - 0%.
- Tvrtka želi upravljati stopostotnim kružnim poslovnim modelom do 2030. godine, što znači osigurati da ne postoji "kraj života" materijala, već stvaranje protokola u kojemu se on koristi što duže je moguće te da se na kraju reciklira - komentirao je Alpen.
No, neki kritičari to nazivaju još jednim primjerom loše prakse. Orsola de Castro, dizajnerica i suosnivačica neprofitnog globalnog pokreta Fashion Revolution, rekla je da je usmjerenost industrije na kružnost znak da su najveće kompanije došle do kraja svog trenutnog modela poslovanja.
- Ovi brendovi vrlo dobro znaju da samo bacanje nekoliko milijuna kuna u eksperimentalni kružni projekt ne rješava problem, već im daje priliku da kažu - u budućnosti možemo proizvesti koliko god želite, moći ćete kupiti onoliko koliko želite, jer u konačnici ćemo reciklirati sve - što apsolutno nije istina - komentirala je de Castro. - Moramo se zalagati da promijenimo navike kupaca, komentirala je.
H&M Group kaže kako su u 2019. skupili više od 29.005 metričkih tona neželjene odjeće, ali priznaju da za mnoge vrste tekstila održiva rješenja za recikliranje ili ne postoje ili nisu komercijalno dostupna.
Tijekom 2015. godine 73% odjeće diljem svijeta završilo je na odlagalištima ili spalionicama jer ih se ne može reciklirati, objavila je Zaklada Ellen MacArthur, neprofitna organizacija koja radi na poboljšanju podataka o održivosti u industriji.
Glavni izazov kompanija koje se žele priklučiti u ovu utrku očuvanja prirode je - nedostatak infrastrukture za recikliranje tekstila.
- Trenutna tehnologija omogućava da se tek manje od 1% odjeće reciklira u novu odjeću - izjavio je za CNN Business Francois Souchet koji vodi program Make Fashion Circular Foundation Fondacije Make Fashion Circular.
Tvrdi da bi modna industrija trebala dizajnirati odjeću s namjerom krajnje upotrebe integrirajući materijale koji se mogu reciklirati, poput liocela, vlakana izrađenih od biorazgradive drvne pulpe.
- Proizvodi nisu dizajnirani tako da se pretvore u nove odjevne ili neke druge predmete ili osvježe stilski, već upotrijebljeni materijali ne dopuštaju ekonomično recikliranje odjeće - dodao je.
Većina stručnjaka i modnih tvrtki priznaje da je pred njima velik zadatak i zahtijevat će mnoštvo rješenja i tehnologija koja još nije dostupna.
Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: Gillian Anderson voli kupovati cipele, no ne i preskupu odjeću
POGLEDAJTE VIDEO Tarik Filipović: #ZAJEDNO24SATA
Pokretanje videa...
00:48
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
