Panika od zmije i pauka je urođena, ali je zastarjela

Strah je, tvrde znanstvenici, ustvari "ekspresni" izračun rizika čovjekova "majmunskog" mozga. Naziva se "majmunskim" jer ovaj osjećaj vuče korijene iz doba dok su ljudima i njihovim precima prijetile zmije, pauci i vukovi, a ne automobili, zagađenje i stres. Emocija je neophodna za razumnu odluku jer bi bez nje dvojba poput one trebamo li kupiti kruh ili gasiti požar u stanu bila nerješiva. Jedino je problem što je razum napredovao, a emocije nisu. Rizike procjenjuju kao i prije sto tisuća godina, pa će mozak, akougleda štap, protumačiti ga kao zmiju. Ubrzat će puls, napeti mišiće i proširiti zjenice da bi pripremile vlasnika na bijeg ili borbu. Dok prelazi cestu, malo će se koji pješak toliko uspaničiti, premda je opasnost puno veća i realnija. Jer razum može učiti od drugih, a emocije može podučiti samo vlastito iskustvo. A ljudi bi se najviše trebali bojati straha. Kroničan strah i tjeskoba izazivaju stres, najgoreg ubojicu modernog doba. Ako zakopčaju pojas, vozače podsvijest natjera da ubrzaju, bez obzira koliko su dotad brzo vozili, pokazala je studija sveučilišta u Oregonu.
- Čovjek je baždaren na određenu količinu rizika. Ako ga smanjimo na jednoj strani, vrlo vjerojatno ćemo ga povećati na drugoj - protumačila je psihologinja prof. dr. Nataša Jokić-Begić. Dodala je kako su neki strahovi usađeni evolucijom, neki su posljedica neugodnih iskustava, a neki odražavaju naše unutarnje probleme.
- Strah je vrlo subjektivan, pa i njegovi uzroci ovise od čovjeka do čovjeka - pojasnila je. Subjektivan je i "termostat straha". Općenito, ljudi do 30. godine skloniji su riziku od starijih, muškarci od žena. Tolerancija ovisi i o obliku rizika. Kockar će dnevnu dozu adrenalina potražiti u kladionici, no prestravit će ga bungee -jumping. Tinejdžeri su posebni. Rizik procjenjuju s previše razuma. Ne strahuju od "najgoreg mogućeg", nego im mozak procijeni da je bolje opiti se do besvijesti i riskirati "minimalne" šanse za trovanjem.

KUPAM SE U 'TREĆEM OBRAMBENOM REDU'
Ja se ne bojim morskog psa, već samo razumno procjenjujem njegovu neutaživu glad za ubijanjem i strašne posljedice njegova napada, našalio se Davor Dretar Drele. Kaže da će se rijetko kupati u moru, a i tada tek u "trećem obrambenom redu", ako su ispred njega kupači na "luftćima" te sandoline.

SPORTAŠI SE MORAJU NOSITI SA STRAHOM
U sportovima, osobito borilačkim, čovjek se suoči s vrlo elementarnim strahom od boli i udaraca, ističe Željko Mavrović dodajući kako to ljude uči da se nose i s drugim strahovima.

BOJI SE ŠTO ĆE USNUTI PRVU NOĆ U HOTELU
Duško Ćurlić svojedobno je čuo da će se ostvariti san koji sanjate prvu noć u hotelu.
- Otad svaki put prije spavanja strahujem od toga što ću tu noć sanjati - kaže voditelj Ćurlić.
>> Potresi, bombaški napadi i slični spektakularni događaji bude nerazuman strah samo zato što ga od svih osjećaja mozak najbolje pamti
>> Prirodne rizike ljudi lakše prihvaćaju. Strah nas je zračenja nuklearne elektrane, iako je ono zanemarivo, a ne bojimo se Sunčevih zraka
>> Strah nije programiran za rizike koji nemaju izravnu posljedicu. Iako pušenje može biti smrtonosno, ne bojimo se cigareta jer jedna ne ubija
>>Čovjeka nije strah ako misli da ima kontrolu. Ispitanici su se bojali kao suvozači, a čim su sjeli za upravljač, i oni su razgovarali mobitelom