Svatko tko želi može se pridružiti ovoj plemenitoj i zabavnoj volonterskoj aktivnosti, baš kao i obitelj Vlajčević koja je socijalizirala već četiri psa. Štene vode kroz svoju svakodnevicu, pa i na posao
Ovih 14 štenaca čeka na obitelj: 'Učini dobro djelo, postani i ti socijalizator ovih plišanaca...'
Mnogi socijalizatori imaju svoje pse. Neki imaju mačke, neki ptice, a nekima je ovo prvi susret s psom i nemaju nikakva iskustva suživota s njim. No to uopće ne predstavlja nikakav problem jer su tu uvijek naši koordinatori socijalizacije, ali i puno iskusnih socijalizatora koji su spremni uskočiti i pomoći, objašnjava Sandra Ševerdija iz Centra za rehabilitaciju Silver, ustanove specijalizirane za pse pomagače, što znači 'privremeno usvajanje' štenaca koji će danas sutra pomagati djeci s poteškoćama, te slijepim i slabovidnim osobama.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
Trenutno im je briga 'zbrinuti' čak 14 preslatkih štenaca labradora.
- Da bi maleno štene stasalo u pravog psa pomagača, nezaobilazna stanica u njegovom životu je socijalizacija i ljudi dobre volje, koji će štene uključiti u svoj život te kroz igru i veselje upoznati ga sa svijetom. Dakle, važno je naglasiti da štence ne udomljavamo već tražimo ljude koji će im pružiti privremeni dom. Riječ 'udomljenje' koristimo kada pas ne zadovolji kriterije iz nekih razloga te ga se isključuje iz programa i trajno udomljava kao kućnog ljubimca. Socijalizacija je trenutno moguća samo na području Zagreba i bliže okolice - kaže nam ova koordinatorica programa socijalizacije budućih pasa pomagača i apelira na ljude dobre volje da psićima što prije pruže 'privremenac'.
- Zašto postati socijalizator? A zašto ne? Probaj, zabavi se, uživaj u krznenom plišancu, učini dobro djelo, tvoja volja je bitna - motivira Sandra. Objašnjava nam da su Silverovi socijalizatori uglavnom obitelji s djecom, ili bez, zaposleni ljudi s punim radnim vremenom ili nezaposleni, umirovljenici, studenti. Baš svi. I oni s kućnim ljubimcima, kao i oni koji ga nikad nisu imali.
Obveze socijalizatora su redovno pohađanje školica koje su u prvih par tjedana jednom tjedno u večernjim satima, a kasnije jednom u dva tjedna također u navečer. Prve školice su u Silveru, a kasnije se organiziraju po cijelom Zagrebu.
- Koordinatori pomažu u podučavanju šteneta osnovama poslušnosti, kao što je hodanje na opuštenom povodcu, uz komande sjedi, lezi, čekaj i poziv dođi. Potičemo socijalizatore da štene vode kroz svoju svakodnevicu, pa i na posao, gdje će steći prilike za druženje kao i izloženost novom i raznolikom okruženju. Od socijalizatora se očekuje i da ga puno mazi, pazi što se ne čini kao težak zadatak - kaže nam Sandra. A što kada socijalizatori peseka moraju vratiti, pitali smo...
- Ima suza i to je normalno. Socijalizatori nisu od kamena i ustvari im jako teško pada kada im ljudi govore da oni to nikada ne bi mogli, čime se implicira da socijalizatoru nije stalo do psa kada ih toliko iznova i iznova uzimaju i vraćaju, nego baš suprotno. Socijalizator je nevjerojatno nesebična osoba koja je svoje osjećaje odlučila staviti po strani u korist osobe kojoj je pomoć potrebna. Zato, kada vidite socijalizatora s budućim psom pomagačem, samo recite 'Hvala' i ništa više - kaže Sandra.
I obitelj Vlajčević iz Samobora, mama Marinela, tata Viktor, kći Ana, sin Niko, i šnaucerica Leda već četvrtu godinu dobrovoljno pomažu u socijalizaciji.
- Našeg prvog psa pomagača u programu socijalizacije dobili smo upravo u ovo božićno i novogodišnje vrijeme. Nakon što smo shvatili da kupovanje poklona gubi smisao i ne predstavlja zadovoljstvo, odlučili smo pokloniti svoje vrijeme volontirajući u društvene svrhe. Sve to izvelo nas je na put zadovoljstva, zabave, sreće, osmjeha, druženja, provođenje kvalitetnog vremena s obitelji i učenja djece empatiji, pomaganju, poštivanju različitosti i društveno koristan rad priča Marinela. U Centru za rehabilitaciju Silver javili su se telefonom i nakon razgovora dobili upute što je potrebno kako bi postali socijalizatori.
- Dogovorili smo termin kada nas je koordinator Centra posjetio kod kuće i upoznao našu šnaucericu Ledu i cijelu obitelj. Upoznao nas je i s programom socijalizacije i ujedno se uvjerio da li zadovoljavamo neke opće uvjete kako bismo postali socijalizatori. I tako počinje naša priča. S Centrom Silver smo potpisali Ugovor o socijalizaciji, dobili našeg prvog psića s 2 mjeseca starosti i ruksak s osnovnim stvarima za psa kao što su ogrlica i povodac, rukavica za četkanje, zdjelica za hranu, ogrlica protiv nametnika, dug povodac za slobodne šetnje, igračka, radna iskaznica, prsluk, skripte i ono najbitnije uključeni u WhatsApp grupu u kojoj su nam koordinatori Centra na raspolaganju 24/7. Centar Silver kroz cijelu socijalizaciju koja traje od 2. do 16. mjeseci starosti psa osigurava hranu, veterinarske usluge, zaštitu od nametnike i svu ostalu potrebnu pomoć poput obuke i povremenog čuvanja - opisuje nam obitelj Vlajčević.
Njihova je zadaća bila, prema uputama i uz pomoć Centra, psa voditi sa sobom gdje god idemo i postepeno ga izlagati svim situacijama i mjestima gdje boravi čovjek i učiti ga mirnom i staloženom ponašanju.
- To nam nije bio nikakav problem jer je na snazi Zakon o korištenju psa pomagača koji omogućuje socijalizatoru kretanje s psom pomagačem u programu socijalizacije na svim javnim mjestima, u dućanima s hranom, restoranima, zdravstvenim i socijalnim ustanovama, školi, vrtiću, kinu, kazalištu, sportskim događanjima, na poslu, u vjerskim ustanovama, javnom prijevozu i slično - priča nam Viktor. Jednom tjednom ili jednom u dva tjedna bili su obvezni dolaziti na organizirane školice.
- Na školicama je i bila najveća zabava, neki od socijalizatora nikada ranije nisu imali psa, pa su tako i školice bile šaljive i s "ludim" pitanjima koje bi nam koordinatori vrlo strpljivo objašnjavali. Školice su bile strukturirane kao i u pravoj ljudskoj školi, a koordinatori jako domišljati u predavanju pa smo osnove ponašanja brzo pohvatali. Osim što smo uživali u malim dlakavcima, stekli smo puno novih prijatelja iz različitih sfera života za koje misliš da u redovnom životu niti ne bi imao prilike upoznati i svi smo, neovisno o našim zanimanjima bili isto, socijalizatori budućeg psa pomagača - pričaju nam blizanci Ana i Niko.
Osim što je pas super razbibriga od svakodnevnih obaveza, tako i gdje god se s psom pojavite imate dobru temu za razgovor.
- I sebi i djeci olakšava se socijalni kontakt. Uz te dlakavce koji imaju crveni prsluk odmah drugačije prihvaćeni gdje god se pojavite, tako sam ja na poslu postala vrlo popularna, od one gospođe "ne znam koja je" sam došla do one, "to je ona gospođa s psom" i vjerujte od dana kad sam s psom krenula na posao svi mi se obraćaju sa smiješkom. Koristi od jedne socijalizacije ima jako širok krug ljudi, a najbitniju korist imaju oni kojima je i namijenjen, djetetu s teškoćama, odrasloj osobi, osobi s teškoćama u kretanju i osobi s oštećenjem vida - objašnjava Marinela i dodaje da su u jednom trenu imali čak dva psa na socijalizaciji, Nushu i Kinga. Od psa se, nakon šesnaest mjeseci odvajaju postepeno. Pas krene na "faks", formalno školovanje u Centar Silver i dolazi kući za vikend.
- Dok traje školovanje, pratimo ga na tom putu potpunog sazrijevanja. Kad postane pas pomagač, ako korisnik želi, upoznajemo se s korisnikom i tako zaokružimo jednu prekrasnu priču. Novi tim korisnik i pas nastave zajedno surađivati i uživati, a mi za utjehu uzmemo novo štene i ponovimo postupak. Puno suza radosnica bude proliveno, ali isplati se svaki put. Nama evo, već završava četvrta socijalizacija, ponosni na sve naše malce koji vrijedno rade - zaključuje obitelj Vlajčević.
Pokriveni su troškovi hrane i veterinarska skrb
Centar Silver je ustanova koja ima mnogo programa u svom djelovanju, a jedan od njih je i obuka budućih pasa pomagača. Tijekom cijele socijalizacije pokriva troškove hrane kao i veterinarsku skrb za psa. - Nakon završene socijalizacije, odnosno kad pas napuni 16 mjeseci kreće na formalni trening u Silver gdje njihovo školovanje za pomagača traje između četiri i šest mjeseci, ponekad i malo duže - otkriva nam Sandra.