Otvoren odnos odličan je ako se želite usmjeriti na rad na sebi i osobni rast, no proživljavate tisuću emocija u jednom danu koje mogu biti loše za ostatak vašeg života, piše književnica Devon Barrow
PROMIŠLJANJE O LJUBAVI
Vratila sam se monogamiji od koje sam bježala i nije me sram
Cijeli život opirem se 'kalupu' tradicionalnih veza, pomisao da jednog dana stojim pred mnoštvom ljudi u bijeloj haljini nikada za mene nije bila bajkovita, neto razlog za mučninu i što su mi više spominjali tu ceremoniju, ja sam bila sve sumnjičavija prema braku – piše Devon Barrow, književnica i pjesnikinja iz Bouldera u američkoj državi Kolorado za portal Salty.
POGLEDAJTE VIDEO: Oni su proslavili 71 godinu braka
Pokretanje videa...
01:40
Dok ju je društvo hranilo pričama o princezama, ona je oko sebe primjećivala da ljudi u braku u njenoj blizini ne prolaze tako dobro. Pa opet, piše kako je zapravo bila 'u lovu' na takve priče, kako bi potvrdila da njen netradicionalni put ima više smisla.
- Ono što sam željela bila je velika ljubav, eksplozivna strast, duboki razgovori do kasno u noć i intimnost bez zadrške. Svi dokazi ukazuju na to da me tradicionalni brak neće odvesti tamo, pa sam jednostavno zaključila da je monogamija podvala - piše.
Posvetila sam se pronalasku velike ljubavi u alternativnim modelima odnosa - i to me prilično brzo stavilo na prag poliamorije (istodobna veza s više partnera). Brzo sam privukla partnera s jednakim stavom i željom da ide protiv struje. Zajedno smo razgovarali o čarobnom potencijalu otvorenih veza, a ja sam iskusila ljubav o kojoj sam uvijek sanjala kao djevojčica - duboku, neograničenu, nedefiniranu, objašnjava Devon.
- Otvoren odnos je odličan način za to da se usmjerite na sebe i svoj osobni rast, to moram priznati. Za većinu je poliamorija blistava vatra i potrebno je samo uskočiti u vatru do kraja. Prepustiti se. Na poliamoriju se ne možete nagovoriti, ona udara na ego, najdublje posijane nesigurnosti, najranije strahove iz djetinjstva i utisnute obrasce i sve se svodi na usavršavanje karaktera ako to možete pretrpjeti - ispričala je.
Dodaje da će uvijek cijeniti kvalitetu koju otvorene veze donose. No, za nju je bol koja ih prati ipak bila presnažna.
- Nisam stala uz pomisao da je ova bol možda veliki znak za 'crveno' na semaforu na autocesti, umjesto toga trpjela sam misleći da je to 'duhovni' put koji moram proći. Dok sam prolazila kroz vatru otvorene veze, obrađujući oko tisuću emocija dnevno, osakatila sam ostatak svog života. Evo što bih voljela da sam mogla vidjeti u to vrijeme: Ostatak mog života je patio. Nisam mogla jesti. Nekih se dana nisam mogla podići s poda. Moje kreativne energije nije bilo nigdje, a kao spisateljica imala sam ogroman problem – piše Devon Barrow.
- Ali, uspjela sam doći na drugu stranu te vatre. Osjetila sam kako puštam svog partnera: Ako želi iskusiti ljubav i seks s drugom osobom, razumjela sam to i podržavala. Time se otvorilo i moje vlastito srce. Drugim riječima, zaljubila sam se u nekog novog. Toplina lijepe, budne i duboke duše izronila je iz njegovih dubina i privukla me k sebi. Pomislila sam: 'Je li to to? Je li ovo poliamorija? Živim li ja sada to?' - pitala se.
Možda na trenutak, ali ne zadugo. Jer što sam se više zaljubljivala u to novo biće, moj odnos s partnerom počeo se mijenjati. Ljubav mi je počela pokazivati šokantne stvari o sebi. Uvidjela sam da se moja ljubav, odnosno način na koji ja volim, ne želi dijeliti u dva, tri ili četiri smjera. Moja je ljubav bila poput vatrogasnog crijeva, punog pritiska samo u jednom smjeru.
Mjeseci koji su mi trebali da se prepustim monogamiji bili su puni srama. Vrtjela sam se između zaključka 'Nisam uspjela u poliamoriji' i 'Je li ovo dobro za mene'. Moja dugogodišnja veza je završila. Slijedila sam svoje srce, nije bilo lako.
Provela sam čitav život buneći se protiv monogamije, ali dala sam si dopuštenje da razmotrim tu opciju. Da ju osjetim. Djelićem koji je omekšao kao da se stare zgrade ruše. Moj se život učinio jednostavnijim, lakšim, ugodnijim kad sam počela zamišljati partnerstvo s jednim bićem.
Najjednostavnije rečeno, osjećala sam se slobodno.
Nedostajala mi je poanta. Ovdje se nije radilo o neuspjehu ni u jednom ni u drugom, već o učenju o sebi i donošenju odluke o vlastitom ljubavnom izboru. Moj je ego povrijedilo to što sam si nakon puno godina pobune protiv tradicionalnih veza samoj sebi priznala da otvorene veze nisu bile moj izbor.
Moja pobuna bila je zadana. Možemo se suprotstaviti tome. U zadanim postavkama i dalje se pretplaćujemo na tuđu ideologiju, umjesto da svjesno biramo svoju.
Negdje u svijetu postoji rat poliamorije protiv monogamije. Premda ga nisu svi doživjeli, ja jesam. Bila mi je to velika smetnja. Pustio sam da se taj rat rasplamsava toliko dugo unutra u meni, zaboravljajući da na kraju dana ljubav ima svoj dnevni red.
Jedna stvar koju morate naučiti o ljubavi jest da ona ne želi da je se stavlja u neke kalupe. Ni u kalup monogamije, ni u onaj poliamorije, ni u okove jezika koji to dvoje opisuje. Što se tiče naših odnosa s drugim ljudima, oni nisu 'ovo' ili 'ono'. Ono što vama odgovara ne mora odgovarati i meni, a jedno nije veće od drugog.
Ono što kod mene danas uspijeva, ne mora uspijevati i sutra. Način na koji volimo može se promijeniti (i vjerojatno će se promijeniti). Ali pokušaj kontrole ljubavi uvijek završava patnjom.
Najzdravija je veza koju svjesno odabiremo za sebe. Donošenje ovog izbora znači rješavanje naših otisaka, uvjetovanosti, trauma i dubokih strahova. Put nije lagan i sigurno neće biti popločan, ali zato ostaje istina da voljeti znači biti hrabar.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
