Otvorena i iskrena pitanja otkrivaju što dijete osjeća

Djeca i tinejdžeri suočeni su s problemima u školi, obvezama koje ih iscrpljuju te stalnim procjenama i zadirkivanjem vršnjaka. Imaju osjećaj da u svemu moraju biti savršeni, a ako im to ne uspije, misle da će ih roditelji prestati voljeti, a prijatelji odbaciti. Hormoni koji upravljaju njihovim razmišljanjima, osjećaj nesigurnosti koji nastaje uspoređivanjem sa savršenim tijelima iz časopisa te nesnalaženje u vlastitoj seksualnosti i nerazumijevanje ljudskih reakcija djeci ruši samopouzdanje i vjeru u vlastite sposobnosti. Sretno djetinjstvo za tren postaje začarani krug crnih misli u bezizlaznoj situaciji iz koje djeca jedino rješenje vide u smrti, koju vide kao olakšanje i san. Zato je razgovor glavno oruđe koje roditelj može iskoristiti da otkrije čega se boji njegovo dijete te saznati je li tužno, ogorčeno ili nezadovoljno. Iz dječje perspektive problemi se mogu činiti mnogo većima nego što zaista jesu, a zbog straha od neodobravanja ili kazne izbjegavat će povjeravanje. Zato roditelj neće ništa postići autoritativnim stavom niti forsiranjem, nego iskrenim i nježnim razgovorom.
>>Djeca drukčije poimaju smrt od odraslih, tvrdi prof.dr.sc. Dubravka Kocijan-Hercigonja. Iako već nakon osme godine shvaćaju da će svi ljudi jednom umrijeti i da je to nepovratno, pod stresom zbog problema misle da je smrt kratkotrajno stanje nakon kojeg će se probuditi, a problemi nestati. Glavni motivi su nesigurnost, osjećaj odbačenosti, strah od kazne i usamljenost, koji mogu nastati zbog neuspjeha u školi, ismijavanja prijatelja ili njihova napuštanja. Roditelj će najbolje uvidjeti da nešto s djetetom nije u redu ako se počne drukčije ponašati, ako je nezainteresiran ili postaje povučen, počne li drukčije jesti ili spavati. Pomoći će mu ako s njim razgovarate, ali ne minimalizirate djetetove probleme rečenicama poput “Nije to ništa, postoje i gore stvari”, nego ga ozbiljno shvatite i uzmite u obzir da dijete neće uvijek otvoreno razgovarati.
>>Zbog toga što smatraju kako ne dobivaju dovoljno podrške, brige, ljubavi i sigurnosti, djeca se mogu osjećati kao “Pale sam na svijetu” i zato je važno s njima otvoreno razgovarati. Za početak im objasnite kako ih volite i da vam je stalo do toga kako se osjećaju, savjetuju stručnjaci. Djeca često ne razumiju zašto se osjećaju loše pa će odgovor na pitanje “zašto si stalno tužan” vjerojatno izostati. Pitajte ga kako je i o čemu razmišlja, a neka pitanja budu otvorena, tako da dijete može slobodno pričati o čemu god poželi. Bit će mu lakše ako objasnite da se i vi nekad osjećate loše i potišteno te da je normalno plakati i da je osjećaj beznađa prolazan. Ako stanje ne prolazi niti nakon otvorenog razgovora, obratite se stručnjaku.