Iako se loše pamćenje odnosno zaboravljanje sitnica obično smatra simptomom mozga koji 'slabo' radi, znanstvenici su utvrdili da je često zaboravljanje ustvari znak visoke inteligencije kod pojedinaca
Otkrili iznenađujuć pokazatelj visoke inteligencije, imate li ga?
Zaboravljanje se obično smatralo znakom slabije inteligencije, barem nam tako govore filmovi i TV. Međutim, studija koju je provelo Sveučilište u Torontu tvrdi da je odlično pamćenje teško precijenjeno i zaključuje da bi zaboravljanje zapravo moglo biti simptom visoke inteligencije, prenosi Independent.
- Važno je da mozak zaboravi nevažne detalje i umjesto toga se usredotoči na stvari koje će pomoći u donošenju odluka u stvarnom svijetu - objašnjava autor studije, profesor Blake Richards.
Pokretanje videa...
Znamo da vježbanje pamćenja povećava broj neurona u hipokampusu, ali nevažni detalji iz vašeg života vas možda sprječavaju u donošenju dobrih odluka.
Profesor Richards i Paul Frankland kažu kako se memorija koristi za optimizaciju donošenja odluka zadržavanjem vrijednih informacija i puštanjem ostalih nevažnih stvari, u osnovi stvarajući prostor za stvari koje su bitne.
Zaborav je blagodat
Kažu da nam je ovaj aspekt zaborava možda blagodat više nego smetnja.
Primjerice, recimo da naš mozak zaboravlja određene detalje o prošlom događaju, ali ipak pamti širu sliku - istraživači vjeruju da nam to omogućuje bolje generalizaciju prethodnih iskustva, za razliku od nekoga tko se može sjetiti sitnijih detalja nekog događaja.
Međutim, ističu da ako ljudi zaboravljaju važne stvari alarmantnom frekvencijom, to je razlog za zabrinutost.
Studija tvrdi da je zaboravljanje detalja 'svako malo' znak zdravog memorijskog sustava koji radi točno onako kako je zamišljeno.
Bombardiranje mozga
Kakve se informacije odbacuju ovisi o situaciji, kaže profesor Richards.
Jedna od stvari koja razlikuje okruženje u kojem ćete se željeti sjećati stvari u odnosu na okruženje u kojem želite zaboraviti stvari jest pitanje koliko je okruženje konzistentno i koliko je vjerojatno da će se te situacije vratiti u vaš život.
Dobar primjer za to bio bi, recimo, radnik supermarketa koji se svakodnevno susreće s brojnim različitim ljudima te ih ne pamti, dok bi se osoba koja radi u malom lokalnom kafiću mogla prisjećati mještana.
Navodno je najbolje za pohranu uspomena ne pamtiti apsolutno sve, napominje Richards. Ako pokušavate donijeti odluku, to će biti nemoguće učiniti jer vam je mozak neprestano bombardiran beskorisnim informacijama.
Uvijek idealiziramo osobu koja može zapamtiti svaku sitnicu, ali poanta sjećanja nije u tome da se sjetimo tko je osvojio koje nogometno prvenstvo, jer to nema ključnu važnost za naš život.