Mnogi nisu spremni priznati da su prema sebi bili prilično strogi godinama se uvjeravajući da nisu dovoljno dobri za nešto, da su neuspješni ili da nešto rade loše i pogrešno
MNOGI TO NEĆE PRIZNATI
Otkrijte jeste li doista prestrogi prema sebi i zašto to radite
Vjerovala sam da sam iznimno nezabavna, da sam dosadan sugovornik. Osjećala sam se neugodno i procjenjivala sam svaku svoju interakciju najstrože što sam mogla. Manje sam govorila, a više pisala u tihoj samoći svoje sobe. Vjerovala sam da ću biti vrijedna mjesta u razgovoru s drugima ako se mogu popraviti, piše Emily Torres za TheGoodTrade objašnjavajući kako joj je trebalo vremena da shvati kako je u krivu.
POGLEDAJTE VIDEO: Vježbama disanja protiv stresa
Pokretanje videa...
01:07
- Moj je um jednostavno želio objašnjenje za način na koji su me ljudi prekidali, kritizirali i šalili se na račun svake krivo izgovorene riječi. Umjesto da imam više standarde za druge ljude u svom životu, okrenula sam se prema sebi i krivila sam sebe - kaže Torres ističući da mnogi ljudi to čine vjerujući da je problem u njima, a ne u pojedincima ili institucijama koji su ih to uvjeravali.
Ljudi koji zapnu u takvom načinu razmišljanja smatraju da zaslužuju kaznu za neuspjeh.
- Kada vjerujemo da smo slomljeni, da smo loši, to kompenziramo tako što smo strogi prema sebi na svakom koraku. Umjesto da dopustimo pogreškama da se provuku, očvrsnemo koliko god možemo, vjerujući da ako možemo biti savršeni, tada možemo biti sigurni od boli neuspjeha - piše Torres nastavljajući kako su neurofiziološka istraživanja pokazala da nas samokritičnost zapravo koči i utječe na sposobnost obrade pogrešaka mozga, dok samouvjerenost pokreće empatiju i suosjećanje. Naši nemilosrdno strogi standardi ne štite nas od neuspjeha.
- Možda smo doživjeli traumatične posljedice neuspjeha ili smo znali da pohvale i ljubav dolaze samo ako smo uspješni. Možda smo strogi prema sebi kako bismo se zaštitili ili prikrili neurodivergenciju. Anksioznost i drugi poremećaji tu također igraju svoju ulogu. Ili možda jednostavno nikad nismo naučili tajne samoosjećanja. Korijen naše samokritičnosti izgledat će drugačije za svakoga od nas u različitim trenucima života i vrijedi ga ispitati - kaže Torres.
Objašnjava kako u tim trenucima valja promisliti o ključnim pitanjima, a to će voditi do konačnog odgovora jesmo li zaista prestrogi prema sebi i zašto.
Što je to što pokušavate dokazati i kome?
Pokušavate li dokazati da ste vrijedni ljubavi? Da je vaš glas važan, a vaša iskustva valjana? Pokušavate li to dokazati svom šefu? Vašoj djeci? Partneru? Ili možda čak vlastitom odrazu u ogledalu.
- Ali što ako je sve što smo se toliko trudili dokazati drugima cijelo vrijeme bilo istina? Znate riječi koje ste trebali čuti, čak i ako ih nitko nije izgovorio. Shvaćate da vaše srce zaslužuje sigurno utočište. Znamo kako se brinuti o sebi, čak i ako smo se cijelo vrijeme osjećali nedostojnima brige. Te istine su ono čemu se trebamo vraćati, čak i ako je to uvijek iznova, čak i ako je to cjeloživotni proces - upozorava Torres.
Što ako je sve što smo se toliko trudili dokazati drugima cijelo vrijeme bilo istina?
Možda postoji siguran trenutak kada samokritičar u nama spava. Tada se možemo otvoriti i ponovo pronaći svoj oblik. Nije naša samokritičnost ono što nas čini čovjekom, nego i ono što smo kada nismo kritični. Možda imate alate koji vam mogu pomoći, poput terapije ili zajednice, ili možda to radite čitajući internetske članke i gledajući TikTok. Prihvatite sve što pomaže vašem unutarnjem glasu da vam se obraća ljubaznijim tonom i vjerujte da znate bolje od ikoga kako se zaštititi.
A ako se još uvijek borite pogledati svoj odraz u oči i priznati da ste bili strogi prema sebi ili prihvatiti da zaslužujete ljubaznost, i to je u redu. Ljudi smo i prolazimo kroz razne faze.
- Rijetko sam srela nekoga tko cijeni sebe 100 posto vremena. Nekih dana, najbolje što možemo učiniti je suočiti se sa svojim bolnim mislima jednostavnom rečenicom da je i to u redu te da se tako osjećate. To su dani kada se zamišljam kao sićušnog mačića na rubu ceste i pokušavam se što tiše dočepati sigurnosti. Neki su dani bolji od drugih, a nekih se dana jednostavno ne mogu otresti ideje da još ne uspijevam. Uspjeh i postignuće nisu zahtjevi u ovom životu. Jedini uvjet je da ste živi, s nadom da ćete usput biti ljubazni. A to uključuje i ljubaznost oprema sebi - zaključila je Torres.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
