Operirali su mi srce i napokon mogu zaspati bez lijekova...

Možete živjeti jako dugo, ali život će vam biti pakao. To mi je rekao jedan liječnik u inozemstvu, kaže Vedrana Rudan (68) o svojoj dijagnozi fibrilacije atrija prije desetak godina. 

To je bolest srca koja napada žene i muškarce neovisno o dobi, a Vedranin je život, kaže, pretvorila u noćnu moru. 

- Puls mi se znao popeti na 246 otkucaja u minuti, učestali su se i odlasci na hitnu gdje bih primala infuzije ili elektrošokove. Odavno sam zaboravila kako je to popiti čašu alkoholnog pića ili pravu kavu, a godišnje sam odmore planirala prema blizini bolnice - prisjeća se Rudan koju je, tvrdi, posebno žalostila briga obitelji te da gotovo nikad nije mogla ostati sama s unučicom u slučaju da joj pozlije. 

No točno na Noć vještica spisateljica se u Rijeci podvrgnula zahvatu ablacije srca.  

- Saznala sam da u Rijeci postoji tim - inženjer Boris, sestre Marina i Ivana te neki doktor Brusich. Ljudi čuda rade. Upoznala sam doktora Brusicha. Ispočetka sam se pitala može li se vjerovati čovjeku koji je do jučer nosio kratke hlače. Jedno je kad ti ‘klinac’ popravlja auto, no sasvim drugo kad ti ‘klinac’ govori o ablaciji - prisjeća se Rudan. 

POGLEDAJTE U VIDEU KAKO SE RADI ABLACIJA:

- Detaljno mi je objasnio da ne postoji samo ‘spaljivanje’, nego i ‘smrzavanje’. Predložio mi je uvlačenje žice do srca. Nije baš rekao ‘žica’, ali je rekao da će na njoj biti balon koji će napuhati kad dođu do plućnih vena, a onda ih zalediti na -50°C, ili -60°C, ili -70°C... Pojma nisam imala, nemam ni danas, što su plućne vene ni čemu služe. Zapamtila sam samo kako on misli da bi mi moglo biti bolje. Gotovo je siguran - priča Vedrana i kaže da je operacija prošla fantastično.  

- Prvi put nakon godina mogu zaspati bez tableta, moji bližnji još ne mogu vjerovati, no meni kao da je vraćen život, a ja inače u čuda ne vjerujem. Da su mi simptome i napola smanjili, život bi mi opet imao smisla, a sad ih uopće više nema - kaže Rudan, koja je u jednom trenutku, otvoreno priznaje, razmišljala i o samoubojstvu. 

Sama operacija, kaže, ne boli, ali je neugodna jer pacijent nije pod općom anestezijom. Ono što je najvažnije, ističe Rudan, jest da u Hrvatskoj postoje briljantni zdravstveni radnici. 

- U ovoj zemlji, kakva već je, postoje i ti neki ljudi koji se mogu mjeriti s najboljima od najboljih u svijetu. Neki liječnici u našim bolnicama koje više nalikuju na konjušnice slijede napredak medicine i rade čuda te su zaista heroji - kaže nam Rudan, koja je te noći operirana s još četvero pacijenata. 

Doktor Brusich već ih je sljedeće jutro više puta obišao, pisao upute, slao mailove da vidi kako su i pokazao neviđenu brigu. 

- Malo pacijenata zna za samozatajnog dr. Brusicha. Zahvaljujući njemu i njegovu timu, ja sam nova osoba, riješila sam se osjećaja nemoći i groznih simptoma koje fibrilacija atrija nosi sa sobom - kaže Rudan koja je, dodaje, umorna od toga da se priča samo o ružnim stranama društva i zdravstva kad, eto, postoje i svijetli primjeri.