Opasnosti koje vam prijete u prirodi: Ne paničarite i ne radite nagle pokrete, tiho se udaljite
Imajte uvijek na umu da vas zmije, pauci i druge životinje ne čekaju iza ugla samo kako bi vas napale, već to rade u krajnjoj nuždi - u situacijama kad se osjećaju ugroženo, zato pripazite
Vidite li zmiju, ne približavajte joj se!
Obzirom da se mnogi ljudi uspaniče kad je ugriz zmije u pitanju i nisu sigurni o kakvoj vrsti se radi, u takvim situacijama najbolje je ponašati se kao da se radi o otrovnici i požuriti sa žrtvom liječniku. Važno je da žrtva ugriza miruje kako se eventualni otrov ne bi brzo proširio tijelom i što prije dođe u bolnicu.
POGLEDAJTE VIDEO o djevojci koja obožava zmije, pauke i druge životinje kojih se većina ljudi boji:
Pokretanje videa...
07:26
Nije pametno krenuti u lov za zmijom, napominju u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo, no ako je nekim slučajem ubijena, tad ju je poželjno donijeti u bolnicu radi točne identifikacije o kojoj vrsti se radi te koliko je/ili nije otrovna.
U našoj zemlji je najopasnije sresti poskoka, jer mu otrov može biti smrtonosan. Imajte uvijek na umu da zmije ne čekaju iza ugla kako bi vas napale, već to rade u krajnjoj nuždi - u situacijama kad se osjećaju ugroženo. Vidite li u prirodi zmiju, svakako se polako udaljite od nje. Ne pokušavajte je fotografirati, dirati štapom... Budite pametni!
- U Hrvatskoj živi 15 različitih vrsta zmija (ako s popisa izostavimo zmiju sljeparicu), od kojih su tri vrste ljutice, a samo su dvije vrste, poskok i riđovka, opasne za čovjeka. Prema tome, ako ste naišli na zmiju, dobre su šanse da uopće nije otrovnica. Zmije otrovnice najlakše je prepoznati po obliku glave i tijela: tijelo je kratko i zdepasto, a glava široka i trokutasta, zjenica je vertikalna - objašnjavaju u Udruzi Hyla koja se bavi zaštitom i proučavanjem vodozemaca i gmazova.
Kako se ponašati naiđete li na zmiju?
Ne paničarite i ne radite nagle pokrete! Ne pokušavajte je ubiti niti stupiti s njom u bilo kakav kontakt. Ne izazivajte je, ne pokušavajte odgurnuti niti uloviti.
- Zmije ne mogu skakati, a ljutice ne mogu niti puzati brže nego vi možete trčati. Domet ugriza koji ljutica može doseći izbacivanjem prednjeg dijela tijela je najčešće najviše 40 cm. Prema tome, ako ste udaljeni pola metra i više od najopakijeg poskoka, on vam nikako ne može nauditi ako mu se ne približite - pojasnili su na svojoj internetskoj stranici.
Opisali su i kako prepoznati da se zmija sprema na napad, a to će napraviti samo ako se osjeti ugroženom.
- Da bi zmija odapela prednji dio tijela, mora ga prvo napeti, približavanjem glave tijelu i savijanjem prednjeg djela tijela u obliku slova s. Ako uočite ovakvo ponašanje kod zmije, može vam biti jasno da je to krajnje upozorenje i pogrešan trenutak da joj se pokušate približiti. Ako se zmija počela odmicati, pričekajte da ode. Ako se zmija ne miče, a ne možete je zaobići, pokušajte lupati nogom ili štapom po tlu. Naime, zmije su gluhe, ali osjećaju vrlo dobro vibracije tla - savjetovali su.
Poskok je najotrovnija zmija u Europi
U potrazi za hranom zna se popeti na drveće ili grmlje. Najradije obitava u kamenjarima, jer voli suha i stjenovita staništa. Obitava i uz more i na kopnu. Budite posebno oprezni u otvorenim šumama, blizu suhozida, u vinogradu ili poljoprivrednim površinama.
Osjetili se ugroženom, počet će siktati. Otrov je smrtonosan. Može narasti do 90 centimetara, ima trokutastu, plosnatu glavu i roščić na vrhu njuške. Na leđima imaju tamnu cik-cak liniju, a boja gornjeg dijela tijela im se mijenja pa može biti siva, žuta ili smeđa.
Otrov riđovke nije smrtonosan
Ali, rezultira nepodnošljivom boli i jakom mučninom te je odlazak liječniku preporuka stručnjaka. Živi uglavnom u kontinentalnom dijelu zemlje i često se vide blizu močvarnih područja.
Boravi ispod kamenja ili korijenja. Može narasti do 80 centimetara, ima deblje tijelo, spljoštenu njušku i cik-cak linije na leđima. Vrlo rijetko te linije nema.
Planinski žutokrug grize 'kao pčela'
Postoji još jedna otrovna vrsta zmije u Hrvatskoj, a to je planinski žutokrug. Međutim, ove vrste se ne treba bojati jer je reakcija na ugriz slična ubodu pčele.
- Poput svih drugih ljutica planinski je žutokrug također otrovan, ali djelovanje otrova je slabo i ne predstavlja značajnu opasnost za čovjeka. U slučaju ugriza njegove su posljedice najsličnije ubodu pčele ili ose... U Hrvatskoj naseljava visokoplaninske travnjake Velebita, Dinare, Troglava i Kamešnice te pojedinih ličkih planina. Prilagođen je životu u planinama i nalazimo ga samo iznad 900 metara nadmorske visine - objasnili su u Zoološkom vrtu grada Zagreba.
Pogledajte njihovu 'Edukativnu priču: Hrvatske zmije otrovnice':
Što napraviti nakon ugriza, a što ne?
Važno je da žrtva ugriza miruje kako se eventualni otrov ne bi brzo proširio tijelom i što prije dođe u bolnicu.
- U postupcima samopomoći se sugerira da se ne kreće u lov za zmijom zbog rizika dodatnog ugriza. Ako je zmija ubijena, tada je poželjno donijeti je u bolnicu radi točne identifikacije, što bitno utječe na terapijski postupak - kažu u HZJZ-u, Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo.
Dodaju da kod ugriza zmije koja nije otrovna, ranu treba dobro isprati vodom, potom namazati antibiotskom mašću i zamotati zavojem. Ako se sumnja na ugriz otrovnice, tada žrtva mora strogo mirovati - na taj način se usporava rad srca i otrov se tijelom širi sporije.
- Ne preporučuju se pokušaji isisavanja otrova na mjestu ugriza! Podvezivanje iznad ugrizne rane također nije preporučljivo i ne primjenjuje se jer može dovesti do komplikacija. Eventualnu kompresiju izvode posebno educirani zdravstveni djelatnici u izvanrednim slučajevima - upozoravaju u HZJZ-u.
Simptomi otrovanja nakon ugriza
U Zavodu za hitnu medicinu Zagrebačke županije kažu kako ne moraju biti izraženi svi znakovi trovanja koji su niže nabrojani.
Simptomi da je u tijelo ušao otrov: vrtoglavica, mučnina i povraćanje, bol i oteklina na mjestu ugriza, otok limfnih čvorova u preponi kod ugriza u nogu ili u pazuhu kod ugriza u ruku, a šok je, kažu, najopasnija posljedica ugriza.
- Na mjestu ugriza vide se dvije ranice od zmijskih zuba. Ponekad postoji samo jedna ranica. Sam ugriz ne znači da je zmija i ubrizgala otrov. Čak u 22 posto dokazanih ugriza nema znakova otrovanja - objašnjavaju.
- Unutar dva sata javljaju se bol i otok. Kod težih se otrovanja bol javlja brzo i neobično je oštra; otok se također ubrzo širi i može biti praćen jakim potkožnim krvarenjima. Na koži se, uz crvenilo, mogu javiti i mjehuri s krvavim sadržajem. Blijeda i hladna koža, orošena znojem, uz ubrzani rad srca i pad krvnog tlaka znakovi su šoka, koji se uglavnom razvija postupno i glavni je uzrok smrti - pojašnjavaju u HZJZ-u.
Kako smanjiti mogućnost ugriza?
- Pustite zmiju na miru. Mnogi ljudi budu ugrizeni pri pokušaju da zmiju ubiju ili joj se što više približe. Zmije najčešće pobjegnu, a samo iznimno napadaju. Izbjegavajte visoku travu ako nemate prikladnu obuću (debele kožne čizme), te se što je moguće više krećite već postojećim stazama. Ruke i noge ne stavljajte na mjesta koja nisu pregledna (primjerice, nemojte zavlačiti ruku u grm ili iza nekog kamena). Ne podižite kamenje ili komade drva ako niste na dovoljnoj udaljenosti od potencijalnog napada zmije. Posebno budite oprezni i pripravni ako se penjete po stijenama - savjetuju u HZJZ-u.
Dok hodate prirodom, posebno kamenjarom ili mjestima gdje znate da ih ima, dobro je sa sobom nositi štap i povremeno lupkati po kamenju. Buka će zmije otjerati iz vaše blizine.
Na izlete odlazite u zatvorenim cipelama i dugim hlačama te provjeravajte mjesta u prirodi prije nego na njih sjednete - svakako izbjegavajte gustiš.
Sezona je krpelja: Zaštitite se, pazite kako ih vadite i provjerite simptome zaraze
Nakon boravka u prirodi dobro pregledajte sebe i djecu. Posebnu pažnju obratite na dijelove tijela na kojima je koža nježnija - iza uha, na zatiljku, vratu, u preponama, na dojkama i oko njih, ispod pazuha, u pupku, na pregibima koljena... Kada su djeca u pitanju, nemojte im zaboraviti pregledati i glavu jer se i tamo znaju naći, posebno kod manje djece.
Ukoliko pronađete krpelja, svakako ga odmah izvadite. Naime, mogućnost zaraze je manja što se krpelj (ako je zaražen) prije izvadi iz kože.
POGLEDAJTE VIDEO Kako se zaštititi od krpelja:
Pokretanje videa...
00:55
Kako pravilno izvaditi krpelja?
Važno je krpelja što prije izvaditi iz kože jer je tako rizik od infekcije manji. Osim toga, lakše ga je ukloniti u prvih nekoliko sati nakon što se pričvrstio za žrtvu. Prije vađenja, svakako operite ruke, a pincetu prebrišite antiseptikom. Krpelja hvatajte što bliže glavi i polako ga izvucite iz kože. Na kraju mjesto uboda prebrišite antiseptikom.
- Krpelja nemojte ničim premazivati (alkoholom, kremom, uljem, lakom za nokte, petrolejem ni sl.) niti “paliti” plamenom, ne povlačite ga naglo, ne stišćite niti gnječite, jer se on zbog toga grči i pojačano izlučuje veće količine sekreta i, ako je krpelj zaražen, uzročnika bolesti u ljudsko tijelo, pa se tako lakše prenese zaraza - napominju u HZJZ-u (Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo)
Krpelji su svojom građom prilagođeni tome da se dobro uhvate za čovjeka. Kada pronađu žrtvu, najprije hodaju po tijelu satima u potrazi za savršenim mjestom, a tada se tamo dobro učvrste rilom. Sama procedura probadanja kože traje desetak minuta, a žrtva to ne osjeća jer krpelji u svojoj slini imaju tvar koja djeluje poput anestetika.
Vlažna klima i bujno raslinje im pogoduju
Nisko raslinje i visoka trava su mjesta gdje se krpelji često nalaze pa pazite da u prirodi hodate utabanim stazama i pokušajte djecu odvratiti od provlačenja kroz grmlje i gusto raslinje. Tijekom hodanja po prirodi nosite duge nogavice uvučene u čarape i duge rukave. Odjeća neka bude od glatkih materijala jer se, primjerice, na materijale poput vune i flanela krpelji lakše uhvate.
Koristite repelente - nanesite ih na gole dijelove tijela. Također, imate li kuću sa dvorištem, svakako kosite travu često i redovito orezujte grmlje.
- Za aktivnost krpelja je neophodna povoljna temperatura i vlažnost, stoga imaju naglašenu sezonsku aktivnost. Najbrojniji su u proljeće i rano ljeto, a može ih se naći i u ranu jesen, ovisno o klimatskim okolišnim uvjetima. U kontinentalnom dijelu Hrvatske je najrasprostranjeniji i na čovjeka se najčešće prihvaća tzv. šumski krpelj (Ixodes ricinus) koji prenosi bakteriju Borrelia burgdorferi koja uzrokuje Lajmsku bolest (boreliozu), virus krpeljnog meningoencefalitisa i dr., dok je u hrvatskom priobalju za ljude rizičniji pseći krpelj (Rhipicephalus sanguineus) koji prenosi rikecije koje uzrokuju mediteransku pjegavu groznicu - pojasnili su HZJZ-u.
Kažu kako su bolesti koje prenose krpelji su u Hrvatskoj najčešće Lyme borelioza i krpeljni meningoencefalitis.
Lyme borelioza (Lajmska bolest)
Simptomi su: umor, zimica, vrućica, glavobolja, bolovi u mišićima i zglobovima, povećani limfni čvorovi, karakterističan osip na koži (erythema migrans).
- U roku od 2 do 30 dana nakon ugriza krpelja se na mjestu ugriza pojavljuje crvenilo na koži ovalnog ili prstenastog oblika koje se polako širi, doseže promjer najčešće veći od 5 cm i dugo je prisutno (i do nekoliko tjedana), a u sredini postupno blijedi stvarajući karakterističan oblik. U slučaju pojave takvih karakterističnih promjena na koži nakon uboda krpelja, važno je javiti se svom odabranom liječniku - kažu u HZJZ-u
- Lajmska se bolest liječi antibioticima, što je izuzetno važno da se spriječi kasniji stadij bolesti i moguće kasne posljedice – artritis (upala zglobova), miokarditis (upala srčanog mišića), meningitis ili neuritis (upala živaca) - dodali su.
Krpeljni meningoencefalitis
- To je upalna bolest središnjeg živčanog sustava uzrokovana virusom krpeljnog meningoencefalitisa. Premda infekcija ovim virusom u većine osoba uzrokuje samo blagu bolest praćenu vrućicom, općom slabošću, klonulošću, bolovima u mišićima i drugim nespecifičnim simptomima, kod manjeg se broja zaraženih razvije drugi stadij bolesti s ponovnim porastom temperature i tipičnom kliničkom slikom zahvaćenosti moždanih ovojnica - pojasnili su u HZJZ-u.
- Klasična slika meningitisa odnosno encefalitisa očituje se jakom glavoboljom, kočenjem vrata, mučninom, povraćanjem i drugim neurološkim simptomima (sve do poremećaja svijesti). Cijepljenjem se može spriječiti pojava krpeljnog meningoencefalitisa - dodali su.
'Krpeljni meningoencefalitis kod djece prolazi uglavnom bez trajnih posljedica'
- Krpeljni meningoencefalitis je virusna upala mozga i njegovih ovojnica koja u djece prolazi uglavnom bez trajnih posljedica. Prijenosnik virusa je šumski ili obični krpelj, koji je njime zaražen. To je izrazito sezonska bolest, koja počinje u ožujku, jenjava tijekom ljetnih mjeseci i ponovo se učestalije javlja tijekom rane jeseni - rekao nam je naš poznati pedijatar prof.dr.sc. Milivoj Jovančević.
- Inkubacija virusa traje od 1 do 2 tjedna, nakon čega nastupa stanje povišene tjelesne temperature, malaksalosti i umora. Nakon toga dolazi do trajnog ili privremenog poboljšanja iza kojega može nastupiti upala mozga i moždanih ovojnica praćena visokom temperaturom, smanjenim stupnjem svijesti, jakim glavoboljama i drugim poremećajima - dodao je profesor.
- Obično je oporavak od ove bolesti u djece potpun i nije praćen značajnim komplikacijama i trajnim posljedicama - napomenuo je pa pojasnio tko bi se trebao cijepiti protiv krpeljnog meningoencefalitisa.
Savjetuje cijepljenje ljudima koji obitavaju ili posjećuju područja u kojima se nalaze krpelji zaraženi virusom proljetno-ljetnog krpeljnog meningoencefalitisa, a to je, kaže, sjeverozapadna Hrvatska, sjeverno od rijeke Save.
Kako cijepiti dijete protiv krpeljnog meningoencefalitisa?
- Dijete se može zaštititi od ove bolesti cijepljenjem inaktiviranim (mrtvim) cjepivom u tri doze. Između prve i druge doze treba proći između 2 tjedna i 3 mjeseca, a između druge i treće 9 do 12 mjeseci. Cijepiti se mogu djeca starija od 1 godine. Nakon 3 godine potrebno je docjepljivanje - pojasnio je pedijatar i napomenuo kako se cjepivo može primijeniti istovremeno s drugim cjepivima u dječjoj dobi.
Naglašava kako se neki mališani ne smiju cijepiti ili moraju pričekati.
- Ne smiju se cijepiti djeca koja su alergična na neki sastojak cjepiva ili su ikada doživjela težu alergijsku reakciju na jaja - pojasnio je profesor i spomenuo moguće neželjene reakcije cijepljenja protiv krpeljnog meningoencefalitisa.
- Kao i kod svakog lijeka, i kod cjepiva postoji rizik od neželjenih reakcija, kao npr. alergijske reakcije. Rizik da će ovo cjepivo uzrokovati teške ili jako teške reakcije iznimno je mali - napomenuo je.
Nabrojao je moguće neželjene reakcije prilikom cijepljenja:
- lokalnog karaktera u obliku crvenila
- otekline na mjestu cijepljenja
- oticanja obližnjih limfnih čvorova
- općih reakcija kao što su umor
- bol u ruci ili nozi
- mučnina
- glavobolja
- povišena tjelesna temperatura
- povraćanje
- prolazni osip
- Iznimno rijetko se može javiti teška neželjena reakcija nakon cijepljenja krpeljnog meningoencefalitisa. Takva alergijska reakcija može nastati nekoliko minuta do nekoliko sati nakon primjene cjepiva - dodao je.
Simptomi te teške reakcije na cijepljenje uključuju: teško disanje, promuklost, osip, bljedilo, opću slabost, ubrzan rad srca i vrtoglavicu.
- Ukoliko primijetite bilo koji od ovih simptoma, odmah se javite liječniku - naglašava profesor Jovančević.
O bolestima koje prenose krpelji i cijepljenju protiv krpeljnog meningoencefalitisa govori ovaj pedijatar govori i u videu objavljenom na stranici LittleDot na kojoj više od 65 hrvatskih pedijatara savjetuju roditelje o sigurnom i zdravom odrastanju njihove djece. Kaže kako neki krpelji mogu biti zaraženi virusom, a neki i bakterijom.
Poslušajte njegove savjete:
Kad nakon ugriza krpelja s djetetom otići liječniku?
Profesorova kolegica prim. mr. sc. Giovana Armano, dr. med. je na LittleDot pojasnila na što pripaziti kada pronađete krpelja na djetetu.
- Treba izvaditi krpelja u cijelosti i dezinficirati područje na kojem je bio. Poslije toga treba pratiti dijete, osobito mjesto uboda: ako se na mjestu javi crvenilo koje se širi, valja odmah otići pedijatru ili infektologu. Također valja paziti na to pokazuje li dijete nakon nekog vremena znakove neurološke bolesti (glavobolja, mučnina, povraćanje i drugo) pa otići pedijatru ili infektologu i reći da je prije određenog vremena dijete imalo krpelja - objasnila je.
- Ako se dijete igra i boravi u prirodi u krajevima gdje postoji opasnost od uboda zaraženih krpelja (podsljemenska zona, npr.), bilo bi dobro da se cijepi. Sredstva protiv uboda insekata često nisu dostatna da zaštite dijete, a i mnoga nisu preporučljiva za stavljanje na dječju kožu, pa je cjepivo protiv krpelja najučinkovitije - dodala je.
Simptomi mišje groznice se javljaju tjedan do dva nakon ulaska virusa u organizam
Zaraziti se možete udisanjem prašine onečišćene izlučevinama zaraženih šumskih životinja ili slučajnim unosom virusa kroz usta u usta kroz prljave ruke ili hranu i piće koje je došlo u doticaj sa zaraženim mišjim izmetom ili mokraćom. Na primjer, ostavite li hranu na travi na koju je zaraženi miš mokrio, lako se možete zaraziti.
Radi se zapravo o hemoragijskoj groznici, što je stručan naziv za ovu bolest. Zaraza se ne prenosi s čovjeka na čovjeka.
Uzročnik bolesti i životinje koje ga prenose
- Uzročnik ove bolesti je virus iz skupine (rod) Hanta-virusa, rasprostranjenih u nekoliko svojih varijeteta (vrsta, serotipova) u raznim dijelovima svijeta, u Europi od Skandinavije do njenog juga. Virus prirodno kruži i održava se među malim šumskim glodavcima. Kod nas su to najviše riđa voluharica (Clethrionomys glareolus) i žutogrli miš (Apodemus flavicollis), a uz njih u manjoj mjeri i šumski miš (Apodemus sylvaticus), poljski miš (Apodemus agrarius) te livadna voluharica (Microtus agrestis) - objasnili su u Zavodu za javno zdravstvo Međimurske županije.
- Ta infekcija za njih nije pogubna, no čini ih izlučivačima virusa u okolinu, najviše mokraćom i izmetom. Ušavši u njihov svijet, svijet tzv. prirodnog žarišta, mogu se u određenim okolnostima srećom u pravilu rijetko zaraziti i razboljeti ljudi. Radi se o bolesti s vrućicom, oštećenjem rada bubrega, koji puta krvarenjima (hemoragija), te drugim smetnjama, koji puta veoma teškoj, uz potrebu bolničkog liječenja. Bolest je kod nas stalno prisutna različitom učestalošću od godine do godine - dodali su.
Koji su simptomi bolesti?
- Bolest se najčešće javlja 1 do 2 tjedna nakon izlaganja inficiranoj izlučevini glodavca (vrlo rijetko inkubacija može iznositi i do 8 tjedana); sa naglim nastupom visoke tjelesne temperature, praćene zimicom i jakom glavoboljom, bolovima u trbuhu i leđima, zamućenim vidom, ponekad s crvenilom lica i konjuktiva te osipom. Kasniji simptomi bolesti mogu se manifestirati smanjenom količinom izlučivanja urina i razvitkom zatajenja bubrega, ali i padom tlaka, pojavom krvarenja i razvitkom šoka - kažu u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar.
Kako se zaštititi od mišje groznice?
Na internetskoj stranici Zavoda za javno zdravstvo Međimurske županije te na stranicama Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar objašnjavaju kako se zaštititi. Podijelili su nekoliko savjeta za izletnike, ljude koji zbog posla ili drugih razloga dulje borave u prirodi te vlasnike kuća i vikendica:
- Ne sjedite i ležite izravno na tlu, posebno ne na mjestima gdje su uočeni glodavci ili njihovi tragovi.
- Za vrijeme boravka u prirodi čuvajte hranu i piće (u zatvorenim spremnicima) te osobne stvari od dodira s glodavcima i njihovim izlučevinama.
- Ne ostavljajte ostatke hrane i druge otpatke u prirodi.
- Prije konzumacije jela i pića, te uzimanja cigarete potrebno je dobro oprati ruke toplom vodom i sapunom ili ruke tretirati dezinficijensom na bazi alkohola.
- Nemojte piti vodu iz neuređenih šumskih izvora i lokava.
- Plodove ubrane u prirodi koji se jedu sirovi operite obilnom vodom.
Pripazite i u zatvorenim prostorijama:
- Osigurajte hranu i piće od pristupa glodavaca, pohranite ih u zatvorene spremnike.
- Ne ostavljajte smeće u prostorijama (vikendicama, garažama, ostavama, podrumu, tavanu i dr.).
- Spriječite ulaz glodavaca u stambene i gospodarske objekte zatvarajući sve pukotine i rupe u zidovima i podovima.
- Redovito provodite deratizaciju.
- Ne dirajte uginule glodavce ili njihova gnijezda golim rukama.
- Ne metite niti usisavajte izlučevine glodavaca, kao niti njihova gnijezda. To će pogodovati zaraznom materijalu (izlučevine glodavaca) da se digne u zrak koji onda udišete, te ćete se na taj način zaraziti. Nosite masku koja štiti sluznicu nosa i usta kao i gumene rukavice. Prilikom čišćenja koristite mokru krpu (kako bi se izbjeglo dizanje prašine) i klorni ili alkoholni dezinficijens - pojašnjavaju u Zavodu za javno zdravstvo Međimurske županije.
Opasnost od ugriza crne udovice najveća je tijekom ljeta
Kao i kod zmija, ni crna udovica vas neće napasti iz čistog mira, jer, eto, nema pametnijeg posla. To se događa kad je čovjek iznenadi i osjeti se ugroženom.
- Crna je udovica najotrovniji pauk našeg podneblja, čiji neurotropni toksin može izazvati teške simptome, pa čak i smrt u posebno rizičnoj populaciji. Sve je to razlog da se upoznate s izgledom crne udovice, njenim staništem, kliničkom slikom trovanja, kao i principima liječenja - pojasnili su u HZJZ-u.
Ova vrsta pauka živi uglavnom u priobalju. Ima dlakavo tijelo crne boje, a na leđima se znaju nalaziti crvene mrlje, ali ne uvijek. Ženke su veće od mužjaka i narastu do 18 mm. Mužjaci nisu veći od 3 do 5 mm.
'Do ugriza dolazi nepažnjom čovjeka'
- Crna udovica obično gradi svoju mrežu vrlo blizu tla, uz rubove jaraka, u žitu ili travi, ispod ili kraj velikog kamenja, u dupljama drveća, pri dnu panjeva i mladih izbojaka maslina u opožarenim maslinjacima, ali ponekad i u lišću, gustoj makiji i šikari, i to naročito u krajevima sa zemljom crljenicom. Treba imati na umu da se često zadržava i na napuštenim vozilima, garažama, stajama, šupama, vanjskim zahodima i ostavljenim građevinskim strojevima - kažu u HZJZ-u.
- Paukova je mreža najčešće neugledna, nepravilnog ljevkastog oblika, zaštićena travkama, lišćem, slamkama, grumenčićima zemlje i ostacima isisanih insekata. Crna udovica je noćni, povučen insekt koji rijetko napušta svoju mrežu, s koje visi leđima okrenutim prema dolje. Budući da se hrani raznim insektima, pomaže u održavanju ekološke ravnoteže, odnosno, prirodna su zaštita usjeva od štetočina i sličnog - dodali su.
- Do ugriza dolazi nepažnjom čovjeka prilikom dodira s kožom, pa se ona instinktivno brani ugrizom i injiciranjem neurotropnog otrova (α-latrotoksin). Ovaj neurotoksin otvara presinaptičke kanale, čime se stimulira otpuštanje različitih neuroprijenosnika, s posljedičnom prekomjernom stimulacijom neuromišićnih sveza - pojasnili su.
Koji su znakovi trovanja?
- Ugriz crne udovice je gotovo bezbolan pa često prođe i nezapažen. Mjesto ugriza može biti jedva zamjetljivo, uz pojavu otoka i blagog crvenila, a unutar sat vremena javljaju se grčevi mišića oko mjesta ugriza, koji se potom šire na grupe većih mišića, kao što su trbušni, leđni, grudni i bedreni. Mogu biti zahvaćeni i glatki mišići, primjerice mišići bronha ili maternice - kažu u HZJZ-u.
Od ostalih su simptoma obično se javljaju i mučnina, povraćanje, glavobolja, obilno znojenje, osjećaj pritiska u prsnom košu, anksioznost, porast krvnog tlaka i ubrzani rad srca.
- Lice ugrizene osobe može poprimiti karakterističan izgled, Latrodectus facies, karakteriziran grčem muskulature lica, oticanjem očnih vjeđa, suzenjem i slinjenjem. Bolni tonički grč trbušnih mišića može biti toliki da imitira akutni abdomen pa navede liječnika da se radi o upali slijepog crijeva ili drugoj akutnoj kirurškoj bolesti - objašnjavaju u HZJZ-u i napominju kako je važno što prije doći do liječnika, a dobro je sa sobom donijeti i pauka, ako je moguće - zbog identifikacije i preciznijeg liječenja.
Intenzitet reakcije i klinička slika, kažu, ovise o životnoj dobi, općem zdravstvenom stanju kao i o mjestu ugriza. Mala djeca i starije osobe te srčani bolesnici su pod većim rizikom od pojave komplikacija.
- Obično se ugrizena osoba u potpunosti oporavi u roku od dva do pet dana. Smrtnost iznosi manje od 5 posto, a smrt nastupa uglavnom kod neliječenih ugriza kao posljedica gušenja (asfiksije) kojem su prethodile konvulzije - napominju.
Do ugriza crne udovice uglavnom dolazi kad ju čovjek nehotice pritisne, bilo stane bosim stopalima na nju, dirne je rukom ili dodirne nekim drugim dijelom tijela. Ona se tad osjeti ugroženom i ugrize. Inače, crna udovica je naziv dobila zbog toga što mužjaka pojede nakon parenja ili čak sam ugine od iscrpljenosti.
