On je ljubomoran, a ja nisam ja i za sve se moram opravdavati

Cafe Nervoza je mjesto na kojem ćemo pokušati riješiti sve nervoze današnjeg vremena, konflikte, obiteljske odnose, manjak samopouzdanja, ciljeva... Nadamo se da ćemo kroz ovu kolumnu inspirirati sve vas koji nas pratite u pronalaženju kreativnih rješenja životnih problema. Svoje nedoumice, konfliktne situacije u kojima se nalazite i dileme šaljite na mail cafenervoza@24sata.hr. Kratki opis trenutne životne situacije i okolnosti u kojima se problem stvorio mnogo bi značili za kvalitetno rješenje problema. Odgovaramo svaki ponedjeljak, a sve informacije za individualno savjetovanje s Irenom pronađite na stranici Centar uspjeha.

On je ljubomoran, a ja nisam ja uz njega

Rođena sam u velikoj obitelji, s četvero braće. Bili smo izuzetno siromašni, ostali smo mladi bez oca i jedino eto što sam imala je bila ta ljepota. 

Obećala sam sebi da si nikad neću dopustiti da moja djeca budu siromašna kao ja, i stvarno sam se i počela trudit, jedina u obitelji završila fakultet, našla muškarca 10 godina starijeg, dobrostojećeg. Ali eto, nikad nije bilo one kemije. Mislila sam ma ajde može i bez toga, ali bilo je sve teže i teže. A onda sam upoznala mladog, zgodnog, sposobnog muškarca. Mana mu je jedina bila što je bio ljubomoran, ali život me naučio da budem prilagodljiva. Udala sam se za njega, rodila prekrasnog sina i sad...

Sad shvaćam da to nije to. Živim s muškarcem kraj kojeg ja nisam ja. Ne izlazim nigdje i za sve mu se moram opravdavati. Cijeli život sam se bavila nekim sportom, no ni to mi ne da. Po prirodi sam jako društvena i vesela, ali njemu svi idu na živce. Ne voli izlaziti, a neće ni čuti da ja idem sama s curama. Imam osjećaj da bi me najradije zaključao da može.

A ja sve trpim i šutim zbog mira u kući. A mama moja je na njegovoj strani. Kao šta imam radit po kavama, vani... Držim dosta do sebe, pazim na izgled, i kad izađemo van nisam neprimjećena. Odemo li u neki centar i ako me netko pogleda ljut je. Ništa ne govori ali osjećam to. Umjesto da je ponosan sto ima takvu ženu on kao da se srami...

I onda kad mami kažem nešto u povjerenju da me guši, ona mi govori "pa imate kuću, imate aute, šta ti fali, ljudi su podstanari, u kreditima..." I mislila sam,ajde izdržat cu valjda. Sama sebe tješim da mi je dobro...

Uglavnom, često sam se znala sjetiti svoga bivšega starijeg dečka... S njim sam bila "ja", prava bez glume, baš takva, cijela. Uvijek se brinuo za mene i davao mi onu očinsku pažnju koju nisam nikad osjetila ni imala. No na jednom prijateljičinom rođendanu, na koji sam izašla, sam upoznala muškarca starijeg 10 godina od mene. Užasno me podsjeća na bivšeg po karakteru, a on je oženjen, dobrostojeći i isto ima malo dijete. 

Sad se viđamo, zaljubljeni smo oboje, ali opet sve u nekoj distanci. Znamo da je sve ovo jako loše, ali nama je dobro kad smo zajedno i kad sam s njim to sam ja, cijela, bez glume, bez napetosti. A njemu se sviđam, ne želi me mijenjati kao suprug. Ali, opet ostaviti sve zbog njega, sve ispočetka s malim djetetom i otići u nepoznato... Strah me da ne završi kao ja, siromašna, bez ičega, kao podstanar. Pa razmišljam je li to vrijedno?

I što ako puknem za deset godina, gdje ću onda? 

Neodlučna sam jako. Moj muž ima i dobrih strana,brižan je otac, obiteljski tip, ali nekako... ma ne znam,zato sam i napisala da sam jako neodlučna.

Njemu je u braku isto kao dobro, bar se tako tješi, ali znam da će doći dan kad će mi reći "ostavi ga i pođi sa mnom", a ja ne znam hoću li moći.

Odgovor: Podršku i pažnju pronađite u samoj sebi

Čini mi se da vaš problem nije kako pronaći muškarca koji je… ovakav ili onakav. Problem leži u činjenici da cijeli život u drugim muškarcima tražite očinsku pažnju i podršku, koju niste dobili onda kada je trebalo, u djetinjstvu.

Možda je sada, kad vas niti jedan od vaših muškaraca ne zadovoljava na pravi način, došao trenutak da prestanete pažnju i podršku tražiti u muškarcima i potražite je u samoj sebi. Vrijeme je da otkrijete sve svoje vrijednosti i sposobnosti, i iskoristite ih maksimalno, kako bi sebi i svom djetetu osigurali zdrav i ispunjen život. Dok taj psihološki posao ne obavite, nećete pronaći muškarca uz kojega ćete se osjećati cjelovito i zadovoljno.

Naučena bespomoćnost i preuzimanje osobne kontrole

Kažete da vam sadašnji suprug ne dozvoljava baviti se sportom i izlaziti s prijateljicama. Znači li to da ste zatočeni u vašem braku? Kako ste izgubili svoju slobodu? Bolje rečeno, kako ste se doveli do toga da vam suprug naređuje što ćete ili nećete raditi? Koja vaša uvjerenja i stavovi su doprinijeli tome? Odrasle bi osobe (osim onih u zatvoru) trebale imati mogućnost izbora.

Vaš suprug vas ne može držati u neslobodi ako vi na to ne pristajete. Pitanje je zašto pristajete na gubitak slobode i koja je cijena toga? Možda se iza toga skriva strah od samoće ili (nesvjesno) uvjerenje da nemate pravo biti neovisna i slobodno zadovoljavati svoje potrebe. Imate li jednaka prava u braku i pravila koja za oboje vrijede isto? Ako ne, kako to? Možda ste materijalno ovisni o suprugu pa mislite da on time može kupiti vašu slobodu. Možda smatrate da nemate dovoljno snage biti sama, bez podrške muškarca. A možda samo do sada niste osjetili svoju vlastitu snagu i osvijestili svoje sposobnosti, pa vam se čini da ih i nemate.

Sve dok dozvoljavate da vam netko drugi govori što smijete ili ne smijete raditi, nalazite se u ulozi djeteta (za djecu odlučuju roditelji, odrasli ljudi odlučuju sami za sebe). Djeca su bespomoćna, ali odrasli nisu. Razdoblje odrastanja i života predstavlja proces osvajanja osobne kontrole, a to znači mijenjanje stvari pomoću vlastitih voljnih postupaka.

Preostaje vam odrasti…

To znači na neko vrijeme prestati tražiti muškarca koji će vam osigurati materijalnu ili emocionalnu podršku. Ljubav i pažnju koju tražite u drugima, počnite svakodnevno davati sebi; pazite na sebe onako kako bi to radio brižni roditelj. Kad naučite sebi davati sve što vam treba, nestat će potreba da takvu pažnju grčevito tražite u drugim muškarcima.

Tako nećete morati pošto-poto uz sebe imati muškarca koji će vam biti "brižni tata", već ćete postati sama sebi "brižni roditelj". Samo kao cjelovita i odrasla osoba moći ćete pronaći zrelog muškarca, koji ne treba bespomoćnu ženu pored sebe.

Sretno! 

Svoja pitanja šaljite na cafenervoza@24sata.hr